Hrabra LolaNaslovna vijest

Kako predstaviti ženu koja je usvojiteljka, hraniteljka, instuktorka masaže za bebe… Pa – Lana Lekić!

Lana Lekić je zapravo mnogo više od toga.

Razgovarala: Jelena Pralica

Foto: Privatna arhiva

Iskreno, teško je i odlučiti kako je zapravo predstaviti, a ne pogriješiti, jer Lana je toliko toga odjednom i sve to s podjednakim žarom i predanošću.

Vjerovatno je dovoljno reći da je doktorica farmaceutskih nauka, da radi sa studentima, da je uz to i marketing menadžerka i preduzetnica, dok je u u svom domu supruga i majka troje djece, od kojih je jedno dijete rodila, drugo usvojila, a treće je u njihovu porodicu stiglo kroz program hraniteljstva.

“Naš sin nas je naučio jednostavnosti i prihvatanju sestre, a potom i brata, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Podsjetio nas je kako je kada idete iskreno i srcem, onda i nema nikakvih problema”, govori ova Sarajka za Lolu.

U razgovoru za naš magazin, progovara o svojim poslovnim odlukama, ali i onim koji se tiču privatnog života, a koje su je danas oblikovale u osobu kakva jeste.

Lola: Doktorica ste farmaceutskih nauka, marketing menadžerka i uz to ste i jedini sertifikovani instruktor za masažu beba u BiH. Mnogo toga u jednoj osobi. Šta povezuje sva vaša zvanja i znanja?

LEKIĆ: Mislim da samnom i nije jednostavno uraditi neku priču ili tekst, jer sam stalno u pokretu i na različitim lokacijama, trčim s kraja na kraj svijeta. Takva sam bila od malih nogu, bavila se svim i svačim. U osnovnoj i srednjoj školi sam bila upisana na milijardu sekcija i horova i škola i sportova i bila predsjednica razreda, istureno odjeljenje za komunikaciju sa profesorima, braniteljica slabijih – sada kada pogledam, ne znam ni sama kako sam sve to stizala. Moja životna parola uvijek je bila “Probaj nešto novo”. Nemoj stalno činiti iste stvari. Ako ti se ukaže prilika, prihvati je.

Ponovno se školuj ili promijeni profesiju. Uspjeh dolazi onima koji su voljni riskirati. Uvijek kaži „da“ novim ponudama i prijedlozima, čak i ako ne znaš kako ćeš nešto učiniti. Upravo to dovelo me do raznih poslovnih iskustava i uspjeha i neuspjeha. Ja jednostavno radim ono u čemu u tom trenutku uživam. Zvuči jednostavno, ali je stvarno tako istinito. Sve stižem jer ignorišem društveni pritisak, slušam moj unutrašnji glas, slijedim svoje nade i snove.

I sva moja znanja i zvanja su povezana jer u svemu ima gomila ljubavi i strasti. Smatram, da bismo bili uspješni i nezamjenjivi u onome što radimo, vrlo je važno da smo autentični, vjerni sebi. Svaki posao koji obavljam bilo da je to rad sa studentima, rad u kompaniji, rad sa roditeljima i djecom u studiju Spaology, market access u Conceptstore Burtuqalli, radim iz strasti dajem svoj maksimum te razvijam sve svoje potencijale. Upravo tako postajem najbolja u tome što radim, postajem drugačija i ljudi žele upravo mene. Nitko drugi ne može obaviti taj posao poput mene, jer nitko drugi nema istu strast prema tom poslu. U svakom poslu tražim nešto što je iznad mojih trenutnih sposobnosti, i to mi je uzbudljivo, inspirativno… unosim se u to što trenutno radim cijelim bićem i ništa sa strane me ne ometa.

Foto: Privatna arhiva

Lola: Uz to, javnost Vas poznaje i po humanom djelovanju i aktivnostima. Naime, na usvajanje se ljudi glavnom odlučuju kada ne mogu imati biološku djecu. Vaša odluka je, međutim, iz drugačijih pobuda. Kojih?

LEKIĆ: Na usvojenje smo se suprug i ja odlučili puno prije zasnivanja bračne zajednice, ali u sam postupak smo se uključili nakon rođenja djeteta. Za mene je sasvim prirodna stvar uraditi nešto čemu se radujem i o čemu sanja,  a to je svakako bilo spasiti neko dijete iz okova domskog života. Ono čemu se nisam nadala i o čemu nisam razmišljala jeste koliko je sav taj proces pozitivno utjecao na nas kao porodicu i pojedinačno. Naš sin nas je naučio jednostavnosti i prihvatanju sestre, a potom i brata, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Podsjetio nas je kako je kada idete iskreno i srcem, onda i nema nikakvih problema.

Lola: A zašto hraniteljstvo?

LEKIĆ: Hraniteljstvo je nešto drugo. Krenuli smo u taj proces želeći pružiti toplinu doma i veliku ljubav koju posjedujemo još jednom djetetu. Sam proces je kraći, ali sa drugim izazovima nas kao roditelja. Ispostavilo se da je naš sin sa papirima spreman za potpuno usvojenje. Tako da smo postali sretni roditelji već velikog dječaka po treći put. Ako neko misli da je jednostavno, od procedure do samog čina, a poslije toga i života punog pitanja i preispitivanja, vara se. Sam proces ima i smisla što dugo traje, jer i u vama sazrijeva odluka. Samo oni koji su usvojili dijete ili ga uzeli u hraniteljstvo znaju kako se osjećate cijelim tim putem, a najviše u trenutku kada zazvoni telefon i kažu vam da su vas izabrali za dijete. Hiljadu misli, preispitivanja hoćete li vi to moći? Jesam li ja prava osoba?


Najmlađi DJ u BiH i regionu

Lanin devetogodišnji sin Dali je najmlađi DJ u BiH i regionu. Školu za DJ-ing pohađa već treću godinu, a svakodnevno vježba u kući, gdje svi generalno vole muziku, a najviše house, uz koji se opuste i zaplešu.

Dali i mama Lana / Foto: Privatna arhiva

“Volio bih raditi u studiju i stvarati muziku, odlaziti na turneje. Želim svirati i biti svugdje. U svemu tome bih da kao moji roditelji pomažem svima kojima je pomoć potrebna, posebno djeci. To me čini sretnim. Uvijek se odazovem pozivu na nastup u humanitarne svrhe, jer sam nakon toga srećan”, izjavio je DJ Dali.


 

Lola: Ipak, i ono čime se bavite je dobrim dijelom povezano s djecom. Instruktor za masažu beba.

LEKIĆ: Kroz posao kojim se bavim, imala sam priliku svjedočiti da postajemo otuđeni i usamljeni. Čovjek današnjice je naviknut na buku, žurbu, nervozu i vječito traganje za nečim u jurnjavi. Tako otprilike izgleda svaki dan ljudi 21. stoljeća, pogotovo onih koji žive u urbanim metropolama. Živjeći u zapadnoj kulturi, očito se sve više udaljavamo od sebe samih, ali i svoje kulture. Gubimo dodir sa svojim fundamentalnim korjenima, a one tradicionalne i kulturne vrijednosti koje su nas kao pojedince “držale na okupu” su izgubljene. Upravo zbog te usamljenosti i otuđenosti tragala sam za načinom da spasimo nove generacije od naših problema, i upravo je masaža jedan od načina da izgradimo stabilne i sretne mlade ljude, nove generacije koje će nam višestruko vratiti ova ulaganja.

Lola: Kako ste zapravo stekli to zvanje i zbog čega vas je uostalom privuklo?

LEKIĆ: IAIM – Međunarodnu Asocijaciju za masažu beba osmislila i napravila Vimala McClure nakon povratka iz Indije gdje je volontirala u sirotištima. Na njeno veliko iznenađenje vidjela je da su djeca u tim sirotištoma puna ljubavi, zdrava, nasmijana i blaga, iako žive u teškim uslovima. Također je shvatila da djevojke koje rade u sirotištima svakodnevno masiraju bebe, a starija djeca mlađe. Po povratku odlučila je da svoje iskustvo podijeli sa roditeljima u Americi i osmislila je program koji IAIM instruktori već 35 godina prenose roditeljima u 65 zemalja svijeta. I ja sam među njima.

Lola: Na koji način primjenjujete to znanje?

LEKIĆ: Masažu i svo znanje koje posjedujem koristim da prvo djeci smještenoj u institucijama omogućim da osjete tehnike i benefite dodira. Svakako u svom salonu svim zainteresovanim roditeljima omogućavamo da se povežu sa svojim bebama i djecom kroz edukativne časove masaže.

Foto: Privatna arhiva

Lola: S obzirom da ste, shodno tome, kompetentni govoriti o tome – koliko mi, kao društvo, poklanjamo pažnju tim stvarima? Ili smo i dalje uglavnom tradicionalisti, odnosno, držimo se nekih ustaljenih normi i uvjerenja kada je briga o najmlađima u pitanju?

LEKIĆ: Kada sam svojim kolegama, mahom ljekarima i farmaceutima, rekla za svoje novo iskustvo sa masažama beba i djece samo su odmahivali rukama govoreći ‘Evo još neke njene inovacije. Nismo mi zemlja za te stvari, to je moderno’. Komentari tipa ‘Ao je tebe masirao? Pa eto ispala si kako treba’ ili ‘I moj se dedo masirao’ dio su svakodnevice, ali i oni najtvrđi ipak poslušaju šta imam reći, pa ih ostavim da procesuiraju. Mislim da će na kraju i oni dovesti svoju djecu da probaju iskustvo blagotvornog dodira.

Lola. Takođe, kroz svoj rad ukazujete na neraskidivu vezu čovjeka i prirode, ali i na povezanost unutar porodice, unutar zajednice. Na koji način i koji su Vam, zapravo, motivi za takav angažman?

LEKIĆ: „Porodica je mjesto na kojem se umovi spajaju jedni sa drugima. Ako ti umovi vole jedni druge, njihov dom postaje prelijep kao rascvjetala bašta. Ali, ako ti umovi nisu u harmoniji jedni sa drugima, to je kao oluja koja uništava baštu.“ (Nepoznat autor)

Otvaranjem centra Spaology, moja ideja je bila da se stvori prostor gdje porodica može doći na druženje, mir i relaksaciju. Zbog užurbanosti i vremena u kojem živimo, nismo ni svjesni stvari koje nam nedostaju. Provesti dva sata bez mobitela, uz relaksirajuću muziku i detox tretman, kako tijela, tako i duše, u ovo vrijeme otuđenosti neprocjenjljivo je. Biti okružen najmilijima je osjećaj vrijedan življenja.

Lola: Bavite se i humanitarnim radom, kao jedna od dopredsjednica Lions kluba „Prvi Ženski Sarajevo“. Kolika je čast, a koliko zadovoljstvo bio dio takvih projekata?

LEKIĆ: U članstvo Lionsa, najveće svjetske humanitarne organizacije, su me pozvali uvidjevši da sam kao svoj životni put odabrala humanitarni rad i pomoć drugima. Ono što me je privuklo da se učlanim je značenje Lionsa – Lionsi su osobe posvećene služenju onima kojima je to potrebno, bilo u svojoj domicilnoj regiji ili u svijetu. Članstvo u Lions klubu pruža različitim ljudima mogućnost susreta i rada u duhu prijateljstva, stremeći prema zajedničkom cilju: pomoći bližnjem. Zahvaljujući tome, Lionsi imaju mogućnost pomoći i svojoj, kao i međunarodnoj zajednici, te razviti vrijedne osobne, kao i profesionalne vještine.

Foto: Privatna arhiva

Lola: Ko je Lana Lekić privatno? Šta Vas ispunjava, a čemu se radujete?

LEKIĆ: Problem kod mnogih ljudi je taj što su negdje na putu svakodnevnog života zaboravili to šta ih inspiriše i šta im je to najbitnije. Po automatizmu ustajemo ujutro, idemo na posao koji nas ne ispunjava, radimo za novac koji nije dovoljan, družimo se sa ljudima koji su u istoj ili sličnoj situaciji i jednostavno ne izlazimo iz začaranog kruga.

Osjećamo se nezadovoljno i neuspješno. Često za to krivimo zemlju u kojoj živimo, situaciju u svijetu, roditelje…

Sve to može da se promjeni, ali treba malo razmišljanja, razgovora sa samim sobom, odluka i istrajavanje u tome što smo odlučili. Ja sam odlučila rizikovati i upoznati sebe sa svim mojim dobrim i lošim osobinama. Preispitala se i mislim da sam dosta dobro shvatila da me inspirišu moja djeca, porodica i novi projekti, da mi posao, moji studenti, roditelji i bebe daju silnu energiju da ustanem ujutro i da jedva čekam početak novog radnog dana. Da me osmijeh djeteta bez roditelja svaki dan uvjeri da radim pravu stvar.

Moj savjet je da možda nećete odmah doći do prave stvari, ali jedno vrijeme dopustite sebi da ispliva na površinu šta je to, pa koliko ste samo vremena potrošili na glupe razgovore, na ljude koji su vam oduzimali energiju, na poslove koju su Vas učinili da se osjećate loše, koji su Vam poljuljali samopouzdanje, provedite sada vrijeme sa sobom da biste upoznali sebe i počeli da živite u skladu sa svojim snovima. To je pravi put do prije svega zdravlja, ljubavi, uspjeha i radosti.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije