“Sjetila sam se samo da sam negdje čula da je kletva dobiti menstruaciju…”

“Bila sam prestravljena”, rekla je. “Sjetila sam se samo da sam negdje čula da je kletva dobiti menstruaciju… ili, da je to znak da sam spremna za udaju.”

I, kao i većina djevojaka u sjevernoj Etiopiji, patila je u tišini, ne spominjući to ni sestri niti majci. Bez pristupa higijenskim ulošcima, snalazila se koristeći krpe.

“Jednom sam imala ‘nezgodu’ u školi. Uplašila sam se, te osjećala jako poniženom”, prisjeća se, sada 54-ogodišnja Mebratu. “I dan danas pamtim taj osjećaj.”

Mebratu je studirala hemijski inženjering u SAD. Još uvijek se sjeća svog prvog ulaska u apoteku u Americi.

“Vidjela sam nevjerovatan izbor higijenskih uložaka. Tada sam razmišljala samo o tome šta će biti sa djevojkama koje su ostale u Etiopiji.”

Foto: stltoday.com

U Etiopiji – kao i u mnogim drugim krajevima svijeta – mestruacija je tabu tema.

Kako navode u UNICEF-u, o ovoj se temi ne raspravlja u školama te većina djevojaka ne priča o tome ni sa kim. Higijenski ulošci su jako skupi, ali i često nedostupni, tako da blizu 75% žena i djevojaka u Etiopiji nemaju pristup ovim potrepštinama.

Ta situacija ima ozbiljne posljedice. U prosjeku, jedna od 10 djevojaka izostaje iz škole zbog toga, te je u nekim ruralnim dijelovima ta brojka i znatno veća – 50%. Zbog toga svega one nadalje propuštaju puno toga po pitanju gradiva, te ne tako rijetko i napuštaju školu.

Mebratu smatra da djevojke ne bi trebalo da napuštaju školu zbog menstruacije. Stoga je 2005. godine osmislila i patentirala higijenske uloške za višenamjensku upotrebu. Danas, ona i njen tim proizvedu 750.000 takvih uložaka godišnje.

Od 2009. godine, gotovo 800.000 je djevojaka imalo koristi od njihovih proizvoda.

Zašto je menstruacija problematična za učenice u Nigeriji i kako je jedna žena odlučila to da riješi?

Tradicionalno, djevojke su koristile krpe ili suvo bilje kako bi izlazile na kraj sa menstruacijom. Ove je uloške moguće oprati, te imaju upijajući pamuk, ali i vodootporni oslonac. Pričvršćuju se pomoću dugmeta za donji veš. Nadalje, dizajn omogućava da se odloži u manje, diskretno pakovanje. Koštaju 90% manje nego oni za jednokratnu upotrebu, te mogu da traju i do dvije godine. Isto tako treba napomenuti i da su pogodni za okoliš.

Više od 80% novca od kupovine ide direkt u vlasništvo nevladinih organizacija koje ih nadalje dijele besplatno.

Mebratu je radila godinama na tome da okonča stigmu o svemu tome tako što je pričala sa učenicima.

“Cilj nije bio samo proizvesti uloške, već i napasti kulturološku stigmu oko toga”, rekla je. “Ali bila sam jako limitirana jer sam radila sama na tome.”

Međutim, to se promijenilo kada je upoznala dr Levisa Vola (Lewis Wall), profesora ginekologije iz SAD. Bio je jako impresioniran time što ona zapravo radi, te je, zajedno sa svojom ženom, 2014. godine, osnovao neprofitabilnu organizaciju – Dignity Period – upravo kako bi podržao njezin rad.

Sada, u pomenutom partnerstvu sa Mekelle Univerzitetom, organizacija je čak dodatno produbila njene napore.

Zašto postoje proizvodi za čišćenje nečega što se samo čisti?

Jer, do sada je grupa sprovela edukativne radionice sa više od 300.000 učenika, podučavajući i momke i djevojke da je menstruacija normalna, a ne nešto sramno. Mebratu sama ponekad dolazi na te radionice, jer uživa u pogledu na hiljade učenika kako usvajaju tu jako bitnu poruku.

„U Etiopiji, pola populacije se bori sa ovim pitanjem, ali niko ne želi da priča o tome“, rekla je. „Tako što ćemo učiti ne samo djevojčice već i dječake o tome, mijenjamo način na koji ovo društvo razmišlja.“

Mebratu je izuzetno zadovoljna svojim radom.

„Želim da vidim djevojčice u Etiopiji, ali i šire, kako imaju pristup higijenskim ulošcima i da ne misle o tome da će biti postiđene ili uplašene. Oni za njih predstavljaju slobodu, tako da mogu da postignu sve što požele.“

Foto: tellerreport.com

Za CNN objašnjava da je bitno da ove potrepštine za žene proizvode žene. Naime, 43 žene su zaposlene u proizvodnji, te su sve jako ponosne na činjenicu da pružaju nadasve kvalitetan proizvod. Sa ponosom nadalje objašnjava i uslove i prava koje njene radnice ostvaruju. Od porodiljskog odsustva, do brige same djece na radnom mjestu.

Jednako tako je naglasila da mnoge djevojke i žene u Etiopiji nemaju pristup niti donjem rublju, pa i to proizvode.

„Ovo je 21. vijek. One ne mogu noramno da žive svoje živote.“

Ipak, ona je odlučna da stane na kraj tome.

Kada je počela 2005. godine, niko nije ni pričao o tome. A danas – dopire do mnogih.