Lole iz komšilukaNaslovna vijest

Masaža u školama u RS? Ona kaže DA!

Korištenje masaža u školi je novi koncept u modernom društvu, iako je masaža u nekim autohtonim i tradicionalnim kulturama, stara koliko i samo čovječanstvo.

Piše: Jelena Pralica

Foto: annececilevericel.fr

Tek u prošlom vijeku, nauka je bila u stanju sa objasni prednosti masaže te su uslijedila brojna istraživanja i studije na tu temu, kao i traženje načina da sve njene blagodeti postanu dostupne što većem broju ljudi. U ovom slučaju mislimo na što više onih najmlađih među nama, u ovo doba kada više no ikad govorimo o stresu, agresivnosti, hiperaktivnosti, o depresiji, vršnjačkom nasilju i djeci koja “nisu više kao djeca nekada”.

Može li nas njegovanje dodira među ljudima dovesti do boljeg društva? Ona kaže DA!

Možemo li masažu uvesti, konkretno, u škole u Republici Srpskoj? Ona kaže IDEMO!

Nikolina Grabež ima zvanje MISP instruktora, sa međunarodnom licencom / Foto: Privatna arhiva

Ona je Nikolina Grabež, diplomirani fizioterapeut, koja je 18 godina radila, prvo kao medicinska sestra a potom kao fizioterapeut, te profesor pratične nastave u banjalučkom Srednjoškolskom centru “Gaudeamus”, dok je posljednjih devet godina zaposlena kao radni terapeut u Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju “Dr Miroslav Zotović” u Banjaluci, gdje je rođena i živi.

“Hoću nešto da uradim za djecu. Nešto drugačije, nešto što ovdje nemamo. Meni je bitno da nešto napravim, da uradim nešto dobro za naše najmlađe! Želja mi je bila da radni vijek završim toplim srcem, da znam da ostavljam nešto dobro. Došla sam na ideju da pokrene projekat MISP-a u školama i vrtićima u Republici Srpskoj. U tome su mi pomogle moje drage prijateljice Sanja Trubajić, magistrica ekonomskih nauka, i Gordana Adamović Đorđević, koja je diplomirana ekonomistkinja i osnivačica Udruženja roditelja djece i omladine sa poteškoćama u razvoju i lica sa invaliditetom “Moja luka”, odakle i ide ova misija prema djeci RS”, pojašnjava Grabež.

Projekat MISP je program masaže u školama (engleski Massage in Schools Programme – MISP) koji je pokrenut u internacionalnom, neprofitnom Udruženju za masaže u školama (Massage in Schools Association – MSA), osnovanom prije tačno dvije decenije u Velikoj Britaniji.

Kao međunarodno priznati i odobreni programi masaže u vaspitnim i obrazovnim institucijama i ustanovama, MIS Programi se aktivno provode u 40 zemalja; Austriji, Australiji, Njemačkoj, Kanadi, Irskoj, Francuskoj, Belgiji, Holandiji, Švajcarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Švedskoj, SAD, Japanu, Tajvanu…, a donekle su zaživjeli i u Srbiji i Hrvatskoj.

“Sada, želim da na tu mapu upišem i RS, što bi, vjerujem, imalo i neke druge pozitivne efekte. Jer, RS je jedina u regiona, na prostoru bivše Jugoslavije, koja je odobrila da masaža uđe u škole. Mislim da je to velika stvar i zbog toga bih jako voljela da taj program zaživi kod nas. Konkretno, već od septembra planiram da radionice održim u banjalučkoj OŠ ‘Jovan Cvijić’, kao i djeci, roditeljima i osoblju u Udruženju “Moja luka”. Znate, to su djeca, to su mladi ljudi koji jednostavno žive u nekom međuprostoru i koja su, nažalost, zaboravljena od svih, jer ona ne idu u školu, nemaju mogućnost da se zaposle, osamostale… Stoga mi je jako stalo da upravo s njima uradim te radionice  i nadam se da ćemo uspjeti obezbijediti finansijska sredstva koja su neophodna za to”, dodaje Nikolina.

MISP je osmišljeni program masaže za djecu od četiri do 12 godina, koji je sprovodi kao inkluzivna strategija na nivou cijele škole, odnosno vrtića, s ciljem smanjenja stresa, agresivnosti i nasilja nad i među djecom, a implementira se i u drugim institucijama i ustanovama u kojima je osoblje usmjereno na rad s namlađima.

Osnovni cilj je smanjenje poremećaja koncentracije, hiperaktivnosti, agresivnosti i vršnjačkog nasilja među djecom, čime se unapređuje sprovođenje nastavno-vaspitnog procesa, a što, na koncu, ima dobrobit za cijelu zajednicu.

Nikolina Grabež je zvanje MISP instruktora, sa međunarodnom licencom, stekla u novembru 2018. godine, u Beogradu.

Sada, ona je došla na ideju da svoje znanje i praktično primijeni u “vlastitom dvorištu”, odnosno da masažu po MISP-u uvede u škole (i vrtiće) u RS, a pilot-projekat koji je uradila u saradnji sa ranije pomenutim prijateljicama je nedavno odobrilo Ministrastvo prosvjete i kulture RS, čime je prepoznat njegov značaj te, na neki način, i zvanično potvrđeno da MISP ima kredibilitet i da bi bilo poželjno da zaživi na ovim prostorima.

Foto: Nikolina Grabež/Privatna arhiva

Planirano je da u pilot-projektu bude uključeno 200 djece, uzrasta od šest do 12 godina, dakle učenici prvog, drugog, trećeg i četvrtog razreda, koja bi paralelno uz redovni vaspitno-obrazovni program prošla edukaciju korištenja tehnika MIS Programa.

Projektnim aktivnostima, koje bi trajale 10 mjeseci, odnosno jednu školsku godinu, smanjuje se stopa nasilja među djecom, inicira saradnja između djece/učenika, nastavnog osoblja, stručnih saradnika i roditelja. Program, takođe, teži uspostavljanju mreže podrške, kako bi se stvorilo sigurnije i podsticajnije školsko okruženje.

Radionice, u kojima učestvuju djeca, roditelji, nastavnici i stručno osoblje, bi trebalo da traju pet sedmica i da, naravno, ne narušavaju sam obrazovni sistem.

“Jednu radionicu sam održala u Montesori vrtiću u Banjaluci, bilo je 14 roditelja i isto toliko djece. I to je jako lijepo prošlo. Klinci su to toliko ozbiljno shvatili i prihvatili, a roditeljima je to ponekad čak i smiješno, kad vide kako su djeca ozbilja dok to rade i koliko se trude. Roditelji su oduševljeni”, pojašnjava Nikolina.

Ističe da instruktor nikad tokom radionica ne dodiruje djecu. Pokrete demonstrira prosto opisom i/ili pokretima ili na nekoj drugoj odrasloj osobi. Dakle, direktni fizički kontakt sa djecom se ne uspostavlja, čime je odagnata bojazan od bilo kakve zloupotrebe.

Primjenjuje se 15 pokreta koji se ne mijenjaju i izvode se uvijek na isti način te evociraju slike, čime se uključuje prirodna sposobnost djeteta da mašta. Sva djeca se podučavaju istoj, osnovnoj rutini, a pokreti se, nakon što se upare (po dvoje djece u paru ili par dijete-roditelj) izvode preko odjeće – na leđima, rukama i licu.

Kada savladaju osnovne pokrete, cijela rutina ne traje duže od 10 minuta, s tim da se upareni partner uvijek pita za dozvolu prije nego što se počne s masažom, a na kraju slijedi “hvala”. Djeca potom mogu da i u kućnom okruženju dijele savladane vještine sa članovima porodice i prijateljima, čime se, dakle, podstiče i pozitivna komunikacija, uz poštovanje i uvažavanje, kroz njegovanje dodira, kao svojevrsne terapije.

Foto: Nikolina Grabež/Privatna arhiva

Pokreti koji se praktikuju su: naočare, stisak mačke, pekar, lopatica, pokret na čelu, frizer, klizanje, silazak niz konopac, zečiji skokovi, srce, leptir, medin hod, klizanje na ledu, četkanje konja i čišćenje snijega, a svaki naziv, koji prate slikovni primjeri, donekle predočava o kakvim je pokretima riječ.

Foto: Nikolina Grabež / Privatna arhiva

Foto: Nikolina Grabež / Privatna arhiva

“Ljudima, svima nama je potreban dodir za zdrav razvoj. Ovi pokreti djeluju na mišiće, stvaraju osjećaj topline, povezanost, poboljšavaju držanje, snižavaju adrenalin. Otkrivalo se svašta tom masažom, neka djeca jednostavno ne podnose da ih neko dodiruje, da ih masira, pa je na taj način kod neke djece prepoznato čak i seksualno nasilje. Sam ritual traje nekih 10 minuta, kada je dijete, recimo, nervozno, ljuto, doživjelo neku traumu, i ono se nakon tih nekoliko minuta smiri, jer ta masaža terapeutski i iscjeliteljski djeluje na njih. Bolje uče, bolja im je koncentracija, stvaraju se bolji međuljudski odnosi, utiče im na samopouzdanje, nisu više toliko tužni ili potišteni. Takođe, postoje podaci i da ima blagotvorno dejsto kod reume ili dijabetesa, ali i na djecu s autizmom”, ističe Nikolina, koja se u slobodno vrijeme bavi fotografijom koja joj služi kao bijeg od nekad bolne stvarnosti.

Jer, fotografija i ljubav prema djeci su njena “moja luka”.

Foto: Nikolina Grabež / Privatna arhiva

***

Možemo li, zajedno sa Nikolinom, uraditi nešto dobro za našu djecu? Možemo li pomoći da ovaj projekat zaživi i da ga kao nešto dobro prepoznaju svi oni koji bi nas u tome mogli podržati?

Svi oni su pozvani da nam se pridruže, jer negdje na kraju dana je najvažnije šta smo dobro učinili za druge i šta smo dobro ostavili našoj djeci. Zar ne?!

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije