Naslovna vijestRadoznala Lola

Mia Begović za Lolu: Djevojčicama čitajte basne

Kad je imala 11 mjeseci, pojela je pokvarenu čokoladu i njen život je visio o koncu. Tada je trajekt sa njenog rodnog Pelješca samo zbog nje vozio do splitske bolnice. Zbog toga puno više cijeni život.

Razgovarala: Jelena Pralica

Foto: gloria.hr

A više ga cijeni, i kako kaže, zbog iskustva koje je vremenom stekla, zbog ličnih i priča nekih dragih ljudi, koje su ostavile duboke ožiljke i poslužile kao nauk.

Proslavljena hrvatska pozorišna, filmska i televizijska glumica Mia Begović je više od tri decenije prisutna na ovdašnjoj glmačkoj sceni. Obrela se u brojnim ulogama, kako u pozorištu, tako i televizijskim projektima, dobitnica je mnogih nagrada, a dugo joj je trebalo na scenu donese i dio sebe, dio vlastitog života.

Upravo je monodramom “Sve što sam prešutjela” obilježila 30 godina karijere, progovorivši o mnogim današnjim tabuima, o nama koji se često skrivamo iza neke u celofan umotane stvarnosti i koji zbog straha od osuda ne živimo onako kako bi naše biće, negdje duboko u sebi, zapravo željelo.

“Naprosto je žena otišla zbog džeza, jer se nije usudila mu reći”, opaska je na tu temu,a odnosi se na njenu najbolju prijateljicu koju je spomenula u kontekstu toga zašto i da li nešto u životu treba da prešutimo.

Upravo o ovoj monodrami, ali i uopšte životu danas, čemu nas uče,  a šta je od toga možda pogrešno, kako vaspitavati djevojčice danas i zašto im, između ostalog čitati basne, govori za Lola magazin.

Lola: “Sve što sam prešutjela”. Ako se izmaknemo sa pozorišnih dasaka i osvrnemo se na stvarni život, šta preporučujete ili predlažete, prvenstveno mladim ženama –  treba li da prešutimo u životu i ako ne, zbog čega?

BEGOVIĆ: Dirnuli ste me jako svojim pitanjem. Dvije moje prijetaljice; moja tetka i moja najbolja prijateljica sa 40 godina, su otišle zato što su šutjele. Naprosto nisu mogle izverbalizirati što im smeta u odnosu. Recimo, moja najbolja prijateljica je imala divnog muža i ona je njemu na samrtničkoj postelji, jer joj je srce otkazivalo a nije htjela pristati na transpalntaciju, rekla: “Ti i taj tvoj džez, koji sam morala slušati 16 godina”. Naprosto je žena otišla zbog džeza, jer se nije usudila mu reći. Šesnaest godina su bili u divnoj vezi i ona mu nije rekla, a on joj je rekao: “Zašto mi samo nisi rekla da ne voliš džez?” E zato, mora se odmah sve reći, po cijenu toga da neko ode. Ako treba otići, pa bolje da ode na vrijeme. I to me uistinu dira i motiv za monodramu je u biti puno, puno jači i jako emotivan, jer znam i ono nešto iz iskustva – naprosto nisu trebale otići.

Iz monodrame “Sve što sam prešutjela” / Foto: Lola magazin

Lola: Koliko je danas lako, lijepo, teško, komplikovano biti žena?

BEGOVIĆ: Ja mislim da mi živimo u jednom jako zanimljivom vremenu, za koje će nas pitati buduće generacije da li smo mogli više napraviti. A radimo dobro, radi se u pravom smijeru. Tako sam ponosna jer danas mlade žene traže, žele komunicirati i to mi je divno, ne moraju čekati moje godine da nešto spoznaju. Jednostavno, dolazi jedna nova generacija kojoj moramo utrati put u pravom smjeru, a to je da su divne onakve kakve jesu.

Lola: A znači li to onda da nekada nismo dovoljno radili na tome?

BEGOVIĆ: Nismo, naprosto morate doći i u poziciju da možete raditi.

Lola: Mislite i sami na sebi?

BEGOVIĆ: I sami na sebi. Jako je teško nekome ko je egzistencijalno ugrožen zauzet se čak i za sebe, a kamoli za druge. I to apsolutno razumijem. Ima puno žena koje su u jako lošoj egzistencijalnoj situaciji i ne mogu ni otići od čovjeka koji ih zlostavlja. Još uvijek je mladim žena mnogo toga teško i u vlastitoj obitelji; roditelji teško pristaju da financiraju, recimo, njihovu naobrazbu. Normalnije je i danas da muškarac dobije fakultetsku naobrazbu, a žena, pa kao dovoljna je srednja škola.

Lola: Smatrate da i dalje često vrijedi ona “pa ti ćeš se udati, negdje ćeš otići, nešto će se već desiti s tobom”?

BEGOVIĆ: Sigurno! Ma i dalje je često kao sramota kad žena ode iz nemogućeg braka, pa i u mojoj Dalmaciji, familija kao dobije nekakv pečat, pa to sulude situacije koje se događaju i dan-danas. Od tih malih, sitnih, ali životno bitnih stvari moramo krenuti, mijenjati naprosto vizuru.

Lola: A kako da pozitivno utičemo na mlade generacije, na mlade žene danas?

BEGOVIĆ: Odgojem. Čitajte im basne.

Lola: Zašto baš basne?

BEGOVIĆ: Zato što su pune mudrosti. Dakle, i mene su uvijek učili “moraš poštovati sve”, “moraš pozdravljati sve”, pa sam ja 20 godina pozdravljala režisera koji mi nikad nije odzdravio. I onda sam prestala. I onda je on rekao mojoj sestri kako sam ga ja prestala pozdravljati, a ona mu je rekla: “Pozdravljala te 20 godina, a ti joj nikad nisi odzdravio.” Ja ne želim da moja kćer to ima. Ja sam joj rekla “Ljubavi moja, poštuj ti starije naprosto onoliko koliko oni tebe poštuju”.

Lola: Hoćete reći da su nas, generacijama unazad, možda nekim stvarima možda i pogrešno učili?

BEGOVIĆ: Točno! Roditelji nas često, da im bude lakše s nama, odgajaju za sebe. Dakle, “poštuj starije”, “nemoj mi odgovarati”. Ma zašto?! Ako tražiš nešto suludo, zašto?! Ja te poštujem koliko ti mene poštuješ, bez obzira na godine. I ja sam pokušala tako odgojiti svoju kćer, dakle nekim argumentiranim odgovorima, što je moj stav, što ja mislim. Kad je ona rekla da ne želi ići u školu, ja sam joj rekla “Ljubavi, moje je da ja radim, ni ja ne želim danas ići na posao jer me boli glava, ali ja privređujem pa te molim da i ti daš svoj doprinos ovoj obitelji.” Evo, tako sam je odgajala.

Foto: Lola magazin

Lola: Znači li to da trebamo učiti djevojčice, ali i dječake, da misle svojom glavom?

BEGOVIĆ: Da, jer zapravo ima puno tih krivih postavki. “Dobro se dobrim vraća” – ma ko to kaže, gdje to piše? Nije istina, svi se mi moramo izboriti za svoje dobro, ne mogu se roditelji izboriti za naše dobro, naprosto mi se kao osobe, kao jedinke moramo izboriti za sebe. I niko nam nije kriv. Borba. Još je divno ako pri tom volimo život pa tu neku borbu vodimo s ljubavlju.  Trebamo uistinu učiti od ljudi kojima je puno oduzeto. Upoznala sam ženu koja je vrhunska kiparica, gluhonijema je i slijepa. Halo, ljudi! Nemojmo se šalit.

Lola: Pa kakvi smo to onda mi?

BEGOVIĆ: Pa svi smo nešto razmaženi, svi smo u nekoj svojoj sivoj zoni, svi su nam nešto krivi, za situaciju, neimanje ideja da se maknemo sa tog trosjeda. Mada, i na trosjedu dolaze genijalne ideje.

Lola: Vrijedi li onda istrajavati u onome što je naša priroda?

BEGOVIĆ: Apsolutno! Ne samo svaka od nas, nego svaka jedinka ponaosob. Mislim i na muškarce i na žene. Samo što se oni tako odgajaju, da je njima lakše, a žene nisu odgajane da treba da preuzmu odgovornosti, prvenstveno za svoj život. Dakle, možemo se zaposliti poslije srednje škole, ali ja sam, recimo, upisala doktorat sa 47 godina. Nisam ga mogla zbog finansija završiti ranije, jer sam novac usmjeravala u studij svoje kćerke, ali sad ću ga završiti.

Lola: Šta želite današnjim djevojčicama, kakvu budućnost?

BEGOVIĆ: Da se ne opterećuju toliko fizičkim izgledom. Da ne troše vrijeme na to. Jer uistinu je bitno ono što dajete od sebe. I da je fizički izgled toliko bitan, niko se nikad od nas ne bi udao poslije 16 (smijeh). Dakle, radite na sebi, da budete zadovoljne sobom, volite život, život nije ravna crta, jer EKG ide gore i dolje. Ne može biti sve idelano, ali ta borba je zanimljiva jer znate da živite. Izađite u svijet i borite se, svijet je vaš!

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije