FeminizamHrabra Lolanajnovije

Tajni seksualni život časnih sestara

Časne sestre Federica i Isabel svoja su prava osjećanja jedna prema drugoj spoznale na misiji u državi u zapadnoj Africi, u Gvineji Bisao 2012. godine.

Prenosi Redakcija

Izvor: Antonija Vrčić / Express

Foto: LOGVINYUK YULIIA / Shutterstock.com

Dolazile su iz istog reda u blizini Turina u sjevernoj Italiji, a to im je bio prvi put da su bile izvan samostanskog života. Federica se ne može sjetiti kako je tačno došlo do toga, da li je to bio pogled ili neki slučajno dodir, no sestre su se poljubile. U trenutku povratka u Italiju odbacile su celibat, a 2016. godine vjenčale su se, što je bio jedan od prvih istopolnih brakova u zemlji.

Nekad sestra Federica kaže kako je romansa između žena unutar crkve puno uobičajenija nego što mnogi misle. I nije to samo riječ o istom polu, časne se zaljubljuju u sveštenike ili druge klerike.

“Svi smo prihvatili zavjet čistoće, celibat, no nama upravlja i naša ljudska priroda. Seks je i kod žena prirodna potreba”, rekla je.

Papa Franjo je ranije ove godine priznao da je zlostavljanje časnih sestara od strane sveštenika puno veći problem nego što je crkva ranije mislila. Neke su sestre, kako je rekao, godinama bile seksualne robinje i prolazile nezamislivo zlostavljanje, piše Daily Beast.

U februaru je vatikanski magazin Women Church World objavio niz priča o časnim sestrama koje su bile prisiljene na pobačaj, i prisiljene u nekim slučajevima odgajati svoju djecu u samostanima i pretvarati se da su siročad. Cijelo uredništvo magazina nekoliko nedelja nakon što je izdanje objavljeno zbog ambivalentnog stava muškaraca u crkvi napustilo je magazin.

Pitanje seksa u religioznim ustanovama nije uvijek pitanje žrtve i problema, no sigurno je da je riječ o kompleksnom problemu.

Celibat je jedna od najvažnijih žrtvi koju sveštenik ili časna sestra mogu dati za crkvu. Časne sestre se smatraju vjenčanima s Hristom, i onima koje su svoj život posvetile Bogu. No mnogi se cijeli život bore sa izazovom kako bi održali svoje zavjete i svoju vjeru.

Djevica Marija nije lak uzor kojeg bi trebalo slijediti, a seks je nešto što se inače i potiče, naravno ako je riječ o seksu unutar braka i onom koji je namijenjen reprodukciji i produženju vrste. Homoseksualnost je tabu u katoličkom životu, barem u teoriji i po službenom stavu, iako je u mnogo čemu teorija drugačija od praske. Papa Franjo napravio je skromne pomake po tom pitanju, priznao je postojanje gay lobija u crkvi, no nikada nije razgovarao o “sestrinskoj ljubavi”.

Sestra Federica kaže kako su godinama prisutne glasine o vibratorima u samostanima, no časne se kao i sveštenici, bore sa svojim celibatom po kojem je i masturbacija grijeh. I to ne samo unutar zajednice, već i kod civila, jer smatraju da je grijeh prolijevanje te sperme koja život znači.

A ženama je ta vrsta zabave zabranjena zbog pravila po kojem crkva vjeruje da je samozadovoljavanje neka vrsta potencijalne “preljube srca” posebno ako žena fantazira dok se dira. Sestra Federica vjeruje da časne sestre doživljavaju “imunima od tih demonskih seksualnih želja”.

Oko 10 posto žena koje se zavjetuju Bogu nisu djevice kada se priključe crkvi, po podacima istraživanja objavljenih u Journal of Marital Sex. O tom postotku riječ je i u slučaju muškaraca. Djevičanstvo nije uslov ulaska u crkvu, iako je celibat uslov ostanka u njoj.

Foto: Ness Pirs / Shutterstock.com

Sestra Patricia nije bila djevica kada se crkvi priključila u svojim ranim 20-ima. Samostan je napustila nakon dvije decenije, jer joj je bilo preteško odoljeti svešteniku. Kaže da ju nije na ništa prisiljavao, već je ona krenula za njim. Tvrdi kako je on flertovao s njom i navodio ju, no nije odlučio ući u taj odnos.

Tjeskoba ju je razdirala i zato joj je bilo nemoguće nastaviti sa svojim pozivom, napustila je samostan, upoznala bivšeg sveštenika koji se takođe borio sa celibatom. Ubrzo su se vjenčali i sada imaju troje djece.

“Postoji mnogo slučajeva u kojima se sveštenici služe zastrašivanjem, nametanjem osjećaja krivnice ili drugim kako bi mlade časne uvukli u odnose. No isto tako postoje i časne sestre koje ne mogu odoljeti tim željama”, rekla je.

Ovim se pitanjem bavilo niz istoričara tijekom decenija. Među njima je i istoriičarka Judith Brown koja je u 80-im napisala knjigu Immodest Acts: The Life of a Lesbian Nun in Renaissance Italy. Njeno istraživanje temeljilo se na životu tialijanske časne sestre Mother Superior Benedetta Carlini, rođenoj 1590. godine koja je optužena za herezu zbog svoje veze sa mladom časnom sestrom nakon što su njena religiozna ukazanja postala erotična.

Ova će priča završiti i na filmskom ekranu, u filmu Paula Verhoevena Benedetta, koji bi trebao izaći 2020. godine. Brown je dok je radila istraživanje bila “šokirana onim što je čitala i što je nalazila, tim prekoračenjem granica”.

“Bilo je svega posvuda, granice su se srušile u toj ulozi časnih sestara, ali i ulozi žena”, rekla je.

Po studiji koju su proveli Margaret Halstead i Lauro Halstead A Sexual Intimacy Survey of Former Nuns and Priests, koja je prvi put istražena 1978. godine, a podacima obnovljena 2018. godine, polovina ispitanih časnih sestara zna za neku seksualnu aktivnost koja se odvija u njihovim samostanima. Njih 44 posto znaju za seks među sestrama, a 54 posto njih znaju za seks između časnih sestara i sveštenika. Nešto više od trećine kaže kako su se časne koje su znali družile i sa laicima, kao i sa oženjenim muškarcima u zajednici.

Giovanni Ricci kaže kako je vezu sa časnom započeo dok je bila učiteljica matematike u katoličkoj školi u predgrađu Rima. On i sestra su bili u ranim dvadesetima. Počelo je to kao nedužni flert, no ubrzo je postalo seksualno. Kaže kako se bojala da ne ostane trudna, no nije htjela prekršiti katoličku zabranu upotrebe kontracepcijskih sredstava.

“Bila je to teška veza, u najmanju ruku. Bila je poput obične italijanke puna života i ljubavi, no ipak je puno više na kraju bila odana crkvi. Bilo mi ju je žao. Nije mi se činilo poštenim da je morala birati između vjernosti i seksualnog zadovoljstva”, rekao je. Na kraju je njegova ljubavnica otišla je na drugi kraj Italije i izgubili su kontakt.

Priča sestara Federice i Isabel, bivših časnih sestara, ipak ima sretan kraj. Nastavile su sa misionarskim radom i planiraju imati djecu, uz usvajanje ili umjetnu oplodnju. Više se ne bore sa celibatom i nikome ne moraju dokazivati svoju vjeru dok podižu porodicu.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije