AktivizamFeminizamHrabra LolanajnovijeNaslovna vijest

Da li zdravstveni radnici imaju pravo da na osnovu savjesti odlučuju o tome šta će uraditi, a šta ne?

Živim u Hrvatskoj u kojoj postoji ‘institut’ prigovora savjesti. To u zdravstvu znači da zdravstvena radnica može odbiti pružiti zdravstvenu uslugu ukoliko se ta usluga kosi sa moralnim načelima te zdravstvene radnice koja treba pružiti tu uslugu pacijentici.

Autorka Dragana

Ta pacijentica ne sme ostati zakinuta za zakonom zagarantiranu uslugu, pa je ustanova u obavezi obezbediti pacijentici uslugu – na način da joj uslugu pruži neka vanjska suradnica ili druga osoba iz te ustanove.

To su slova na papiru.

Praksa je nešto drugačija.

I izgleda ovako.

Foto: pexels.com

Dođeš kod ginekologa/inje posavetovati se oko planiranja obitelji, kažeš kako živiš i pokušavaš s njim/njom naći najbolje rešenje za sebe i dođeš do toga da ti on/a ne želi prepisati hormonske tablete, iako postoji indikacija za iste. Čak ni kada se radi o situaciji da nije krajnji cilj kontracepcija. Ili ti ne želi staviti spiralu – na koju zakonski imaš pravo. Ili te ne želi poslati na određene pretrage. A ne možeš kod zamjenskog ginekologa, jer ovaj je tvoj izabrani. Ali kad si se upisivala kod njega ili nje, nisi znala da je u pitanju jedna savjesna osoba, jer joj to ne piše ni na pečatu ni na vratima ambulante.

Praksa govori i da med. sestra ne želi asistirati kod abortusa, dakle – kad imamo ginekologa ili ginekologinju koja želi obavljati abortuse – naiđemo na asistenticu koja to ne želi da radi. To je prilično veliki luna park u glavi za osobu koja pravi raspored i organizira smjene na poslu.

Išlo se toliko daleko da je i anesteziolog bio jedna savjesna osoba, pa nije sudjelovao u abortusu na način da je dao anesteziju pacijentici, onda dalje samo možemo zamišljati kako je taj zahvat izgledao.

To se dešava i u apotekama – kad se osoba tamo zaposlena pozove na savjest, pa ne želi izdati pacijentici terapiju koju je liječnik/ca propisala. Recept elektronski poslan ili ga držiš u ruci, stojiš u apoteci, imaš osiguranje ili plaćaš deo – i ne možeš dobiti to što piše na receptu. Nisi sama pisala recept, liječnik/ca ga je pisala. Ali džaba. Ne može. Savjest je jača.

Ili ono kad ginekolog/inja ne želi sudjelovati u procesu medicinski potpomognute oplodnje.

Mene kao zdravstvenu radnicu zanima tu puno toga. Razmišljam dosta o tome. Jer sutra se ja mogu naći u situaciji da imam kolegu ili kolegicu i da su jako savjesni, pa da ja ispadnem nesavjesna kad budem obavljala samo ono za šta sam se školovala, što sam sama izabrala i za šta sam na kraju svih krajeva i plaćena.

Hoću li ja onda odrađivati nečiji dio posla za istu platu?

Jesam li ja na poslu zbog sebe i svojih načela ili sam ja na poslu kako bih obavljala ono za šta sam se školovala, što sam sama izabrala, u skladu sa strukom i ugovorom koji sam potpisala i kako bih zaradila platu kojom ću platiti račune, cipele i putovanja?

Foto: pexels.com

Smijem/mogu li ja odbiti nahraniti pacijenta piletinom, jer sam ja veganka i ubijanje životinja se kosi s mojim moralnim načelima?

Smijem li odbiti nahraniti pacijenta svinjetinom, jer sam ja Muslimanka i svinjetina se kosi s mojim religijskim načelima?

Smijem li odbiti pružiti zdravstvenu skrb pacijentu koji je ubojica i odslužio je zatvorsku kaznu?

Smijem li odlučiti da ne želim pružiti zdravstvenu skrb djetetu koje je začeto medicinski potpomognutom oplodnjom?

Bude prijem u bolnicu, dete nije ‘prirodno’ začeto i meni dune da ja tu ne želim da učestvujem, ne želim da mu dam terapiju, da ga okupam i nahranim. Jer se to kosi sa mojim načelom da život počinje začećem koje je posledica penetracije penisa u vaginu. 

Smijem li kao nevjernica uopće imati savjest ili je ona rezervirana samo za vjerujuće osobe? Imam li ja kao nevjernica moral i moralna načela?

Mnogi kažu da tim savjesnim osobama nije mjesto u zdravstvu. Ne mislim tako.

Uvijek postoje opcije privatnih ustanova u kojima mogu važiti malo drugačija pravila, uvijek se može pokrenuti vlastiti posao ili raditi pri ustanovama koje u svojim postavkama imaju utkane vrijednosti koje odgovaraju toj zdravstvenoj radnici/ku. Zašto otežavati život i sebi i drugima? Lijepo izbegneš sve što te mori i svima bude dobro.

U našoj struci etika je izuzetno važna stavka. A u našim životima savjest je nešto što je također važno, čak važno za naše zdravlje, kako psihičko, tako i fizičko. Problem nastaje onda kada pobrkamo pojmove i granice tih pojmova.

Ako pričamo o savjesti i tome da ona može da nas u nekom trenutku nagriza, što je sasvim moguće i imamo pravo na to, onda moramo (znati i moći) razlučiti koja su to djela koja mogu da nam izazovu taj osjećaj. Tu točno mislim na to da ukoliko u mom svemiru je abortus ubojstvo, onda sam ja ta koja ga neće učiniti i sebi izazvati nagrižaj savjesti, a nikako tuđi izbor oko toga ne može da utiče na moju savjest.
Kakve veze tuđi abortus ima sa mnom?
Zašto si dajem toliko na važnosti kad sam skroz nebitna u tom procesu? Pa ta žena će živjeti s posljedicama svojih odluka, ne ja.
Stvari su, zapravo, jednostavne, ali su nam ih zakomplicirali neki (ljudi) koji su željni nametanja svojih vrednosti svima oko sebe, ne uvažavajući sve naše različitosti i potrebe i želje i odluke i izbore i sve ono što čini jednu odraslu i radno sposobnu osobu.

Foto: pexels.com

Sve ovo prelazi pitanje abortusa kao zahvata. Ovo je puno šire pitanje, samo je potreban kapacitet da bi se to procesuiralo unutar glave svake i svakog od nas. Ja mislim da jedna medicinska sestra/tehničar mora biti svjesna da njen svemir i njene vrijednosti i njeni izbori, odluke i sve ono što je njoj bitno – može da bude potpuno nebitno tom pacijentu koji se nalazi preko puta nje, može biti da se taj pacijent tome protivi ili čak da nikad za to čuo nije.
Ta medicinska sestra mora shvatiti da je to nešto samo njeno i da se u datom trenutku to ne tiče nikog – jer je ona na poslu, plaćena je, radi u kontroliranim uvjetima, pod ugovorom je i ima svoja prava i obaveze. I nema šta pacijent/ica da zna o sistemu vrijednosti medicinske sestre!
 
Javna bolnica je mjesto koje se plaća i iz džepova žena koje abortiraju i lezbijki i pedera i mene i tebe i nas i vas i svih. I javna bolnica mjesto je na kojem svako ima pravo ostvariti zdravstvenu skrb, a sukladno važećim zakonima države u kojoj se bolnica nalazi. Naše stavove ostavimo ispred vrata kad idemo na posao, baš kako su nas u školi i učili da se problemi ostavljaju ispred vrata, pa ih lepo skupimo kad idemo kući i onda radimo šta hoćemo i kako hoćemo.

 

Foto: pexels.com

Ovo zanimanje nije samo pitanje završene te neke određene škole.
Ovo zanimanje je pitanje osobnog razvoja, spremnosti na izlazak iz zone komfora, shvatanje i prihvatanje da se svet ne vrti oko moje guzice i da je oko mene širok spektar svega. Ovo zanimanje je pitanje postavljanja i poštovanja osobnih granica i upravljanja tim granicama, pri čemu osobi mora biti prijatno u tom hendlanju.
Ovo zanimanje pitanje je doraslosti i spremnosti na izvršenje zadataka koji se pred nas postave. Ovo zanimanje ogroman je izazov i tek kod ovakvih situacija vidim koliko je važnije pričati o ovome u školi nego da učim danima kako se zateže plahta.
Ovo nije priča o tome ko je za abortus, a ko protiv i zašto.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije