najnovijeNaslovna vijestO ljudimaO životu

Roditelj ili ne, ovo bi trebalo da pročitate. Vjerujte nam.

Biti roditelj je ponekad teško. Vrlo teško. To je jedna od najtežih stvari na svijetu. Ali i jedna od najdivnijih. I nisu svi roditelji isti. Ni sve priče, ni sva djeca. I nisu svi trenuci jednostavni. Ali svi su vrijedni. Jillian Benfield s nama dijeli neke od svojih.

Prevela: Saša Leper

Jillian Benfield / Facebook

Foto: Facebook

Nosim ga.

Znam da to izgleda blesavo, njegovi nožni prsti se klate pored mojih koljena. On postaje visok i težak. Ponekad me bole leđa kada dignem njegovo tijelo, ali nosim ga.

 

Počinje ujutru kada je buđenje teško. Trebala bih ga natjerati da siđe niz stepenice, s obzirom na to da je to još uvijek nešto na čemu radi na fizikalnoj terapiji. Ali uz njegovu pospanost i umorno srce on ne želi započeti svoj dan izazovom.

 

Tako da ga nosim.

Jillian Benfield / Facebook

Radi vrlo naporno da izađe iz školskog autobusa. Jedna ruka na gelenderu i, uz mnogo pažnje, spušta se niz tri visoke stepenice. Hvata me za ruku i ne može dočekati da uđe unutra da se igra. Ali natjeram ga da prvo ode u toalet. On ne želi pauzu. Ja kleknem, zagrlim ga i kažem mu nešto ohrabrujuće.

 

Tada, nosim ga.

 

Na kraju dana, kada smo radili na manirima za stolom i ispravnim držanjem escajga, ponekad mu je već previše. A tu je tek kupanje, pranje zuba i oblačenje. Ustajemo od stola i penjemo se uz stepenice.

 

Ponekad, nosim ga.

 

Svijet se kreće tako brzo i zahtijeva tako mnogo od svih nas. Vjerujem da je uz godine i invaliditet mog sina još više iscrpljujuće. Njime upravljaju i prepravljaju, guraju ga i vuku po čitav dan. Nekad mu svega bude i previše. Tada nosim njegovo nezgodno dugačko tijelo na svom kratkom. Jer ponekad, svima nam je potreban neko da nas nosi kako bismo prošli kroz iduću poteškoću, da nas voli kroz naše dobre, loše i slabe trenutke.

Kada on dođe do svoje granice i ja sam blizu svoje. Ali kada ga nosim, na neki način i on nosi mene.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije