Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaPraktična LolaŽivot

Roditelji, evo na čemu nastavnici zaista žele da poradite sa vašim djetetom tokom ljeta

Možete vi to!

Prevela: Saša Leper

Layla Laurence / Mom.me

Foto: MIhail fotodeti / Pexels

Slušamo o tome u vijestima: ljetnja mentalna suša, ljetnji odliv. Studije pokazuju da mnoga djeca izgube mjesece akademskog znanja u toku ljeta, što je nešto o čemu se mnogi roditelji brinu nakon što počne ljetnji raspust. Kao nastavnica, moja škola čak nudi i ljetnju nastavu, pakete zadaće i štivo za čitanje pred spavanje, tako da djeca ne nazaduju tokom ljeta.

Klimkin / Pexels

Ali evo u čemu je stvar: nastavnici očekuju da će djeci trebati znatne količine ponavljanja kada se na jesen vrate u školu. Ponavljanje je uključeno u nastavni plan i program. Većini djece te vještine koje su poljuljane kada se vrate u školu nakon dugačkog raspusta samo hiberniraju negdje u pozadini i treba ih malo podmazati i vježbati. Onda mogu da nastave!

Iako su porodična štiva i matematičke činjenice lijepa očekivanja za ljeto a vježbanka nikada nikome nije naškodila, mogu vam reći da dnevne akademske aktivnosti nisu ono što bih preporučila da porodice postave kao prioritet ovog ljeta. Ono oko čega većina djece zaista treba vašu pomoć su socijalne vještine.

Nažalost, ne postoji ljetnji paket koji bi ih podučio osnovne ljudske socijalne vještine, ali evo nekoliko jednostavnih načina da popravite mogućnost vašeg djeteta da se druži sa drugima i postane ugodna osoba ovog ljeta:

  1. Redovan razgovor

Jednostavno, slatko a toliko važno. Previše djece provodi sate i sate gledajući televizor ili igrajući se na tabletu ili već nekom uređaju. Čak i ako ta djeca uživaju u edukativnim aplikacijama ili emisijama koje ih uče važne lekcije, oni postaju generacija zombija.

Odvojite vrijeme u toku večere ili vožnje autom i ugasite televizor ili radio i zaista razgovarajte sa svojim mališanima. Podijelite sopstvena osjećanja o nekoj temi i pitajte ih za njihovo mišljenje. Raspravite razloge zbog kojih nešto volite. Pitajte ih da vam objasne svoja osjećanja o nekoj situaciji. Teme mogu biti i blesave i vrlo ozbiljne, a ono što je bitno je da oni uče da razgovaraju i objasne svoje stanovište. Još značajnije je to što uče da odrasli žele da čuju šta oni imaju za reći.

Tookapic / Pexels

  1. Postavite im primjer za načine ponašanja

Svaki dan dočekujem svoje učenike na vratima i kažem im „Dobro jutro!“ Uvijek me rastuži koliko njih samo prođe pokraj mene i ne kaže niša. Toliko djece prođe kroz red za ručak bez da kažu i riječ da zahvale tim kuharima koji im stavljaju hranu na tanjir. Znam da se većina roditelja zaista potrudi da njihova djeca govore „izvolite“, „molim“ i „hvala“ kada su mali, ali kako djeca rastu roditelji se često opuste kada je riječ o manirima.

Pa, da vam kažem, vrijeme je da se vratite na same osnove i date im ubrzani kurs iz manira. Podsjetite ih da govore „Dobro jutro“ svojim predavačima i da pohvale crtež svog brata ili sestre. Odbijte da im date još jednu čašu soka bez tog „molim te“. Shvatiće oni to prilično brzo.

Tortugadatacorp / Pexels

  1. Omogućite im interakciju sa odraslima

Da li ste se ikada posramili kada ste čuli svoje dijete koje ide u osnovnu školu kako se vraća na bebeće mumljanje u situaciji kada razgovara sa nekom drugom odraslom osobom? Vašoj djeci je ugodno u vašem društvu, ali skloni su tome da se postide i postane im neugodno u blizini drugih odraslih osoba, te se vraćaju na neke nezrele tendencije.

Pomozite svojoj djeci da nauče da razgovaraju sa odraslima tako što ćete im omogućiti interakciju sa drugima. Pustite ih da sami sebi naruče hranu u restoranu ili postave pitanje o slonu radniku zoo vrta umjesto da bi to uradite za njih. Podsjetite ih da govore jasno i gledaju u osobu sa kojom razgovaraju. Ubrzo će im razgovor sa odraslima biti sasvim normalna stvar.

Stokpic / Pexels

  1. Eksplicitno ih učite da saosjećaju

Čini se da djeci danas nedostaje empatije. Prvi instinkt većini djece je da kada se njihov drugar povrijedi da se pobrinu da oni neće nastradati. Mogu da gledaju drugara koji plače a da sami ne osjećaju išta.

Učenje saosjećanja i empatije je izazovno. Većinu drugih emocija ne moramo eksplicitno da ih učimo. Djeca su rođena sa mogućnošću da osjećaju sreću, bijes, tugu i uzbuđenje. Saosjećanje, s druge strane, je naučeno. Pokazujući empatiju svojoj djeci i vodeći ih kroz reakcije saosjećanja kada neko drugi (uključujući i vas) pati im pokazuje kako je to kad je nekome istinski stalo do njih i trebalo bi da ih uči kako da i oni to rade za druge.

Tako da, kada se ovog ljeta budete brinuli da vaše dijete kaska ili da će zaboraviti čitanje ili sabiranje tokom tih dugih mjeseci jula i avgusta, prebacite fokus na to da im pomognete na neki drugi način.

Krojimo budućnost sa ovom djecom, pa hajde da se pobrinemo da budućnost bude puna ljubaznih, saosjećajnih i socijalno prilagođenih učenika (koji takođe umiju da čitaju i pišu).

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije