KulturaLjudiMjestanajnovijeNaslovna vijestPojave

15 tradicionalnih načina dojenja širom svijeta

Gledajući iz strogo biološke perspektive, dojenje je isto svugdje u svijetu. Primitivni refleksi sisanja koji su urođeni svoj novorođenčadi omogućavaju im da brzo nauče kako da dojenjem dobiju sve potrebne nutritijente. Od početka vremena, majčina mogućnost da hrani svoje dijete i brine o njemu nije se mijenjala, ali viđenje i emocije u vezi sa ovom praksom definitivno jesu.

Prevela: Saša Leper

Sheramy Tsai / Mothering

Foto: Leandro Cesar Santana / Unsplash

5. Kenija

Kenija je odličan primjer zemlje koja je značajno popravila svoju stopu dojenja. Ova afrička zemlja sa preko 46 miliona stanovnika je implementirala dvije inicijative vlade koje su pomogle da se povećaju stope ekskluzivnog dojenja sa šest mjeseca života sa 13% na 61% u nešto duže od deset godina. Iako podrške dojenju ne manjka u većini ove zemlje, mišljenja o dojenju variraju u odnosu na geografsku lokaciju i kulturološku pozadinu.

Na primjer, neke Kenijke, naročito iz naroda Sukuma, vjeruju da je kolostrum prljav. Zato se one rješavanju ovog ključnog mlijeka bogatog nutritijentima umjesto da ga daju svojoj djeci. Kako kaže jedna od starješina iz sela Sukuma: „Čak i da majka nema prste, rađe bi tražila pomoć da izvuče kolostrum prva dva dana i baci ga.“ Ipak, porastom i širenjem obrazovanja ovaj mit se polako ali sigurno raspršava.
Žene iz plemena Luo i Luhja vjeruju da svađe sa komšijama ili članovima porodice mogu dovesti do toga da mlijeko prestane biti bezbjedno da bebu. Stoga, ako dođe do rasprave, prije nego što nastavi da doji, žena mora proći kroz kulturološki ritual čišćenja pod nazivom „manjasi“. Ako se ovaj ritual ne izvrši žena će prestati da doji.

Dok neke Kenijke doje u javnosti, druge to izbjegavaju jer se plaše članova zajednice sa „zlim okom“. Smatra se da ako neko sa zlim okom vidi ženu kako doji da ona rizikuje gubitak mlijeka ili rane na grudima.

Kako dojenje postaje sve prihvaćenije u Keniji, neke žene uzvraćaju udarac represiji.

Nedavni incident u gradu Nairobi pokazuje koliko daleko je odmaklo prihvatanje dojenja. Kada je ženi rečeno da prestane dojiti svoje jednogodišnje dijete u restoranu, stotine žena su se okupile u znak podrške majci, a vlasnik restorana je izdao javno izvinjenje.

Ovakvi događaji podrške su ključni za ohrabrivanje drugih majki.

Foto: 102 Messmanos / Pexels

6. Mongolija

Mongolijske bebe imaju tu sreću da se rađaju u zemljama koje slave dojenje. Smještena u Aziji, Mongolija je predvodnik zemalja u razvoju kada je riječ o početku dojenja, ekskluzivnog dojenja prvih šest mjeseci i produženog dojenja kada beba već malo poraste. Zapravo, nije neobično da majke doje svoju djecu i dobrano u predškolskom uzrastu pa i kasnije.

Rut Kamnicer piše o svom iskustvu života i odgajanja sina u Mongoliji. Ona hvali mongolijske stavove kada je riječ o dojenju. Prilikom dojenja u javnosti stranci bi joj aplaudirali za trud. Od baka koje bi joj čestitale u parku do vozača taksija koji su joj pokazivali „palac gore“ dok je dojila na zadnjem sjedištu taksija, podrške nije nedostajalo.

Prisjeća se: „Umjesto da skreću pogled, ljudi bi se nagnuli i poljubili Kaluma u obraz. Ako bi to izazvalo da se on zbog pažnje okrene i ostavi moju dojku potpuno izloženu i mlijeko da curi, niko ne bi ni trepnuo. Niko nije zurio niti skretao pogled – samo bi se nasmijali i obrisali mlijeko sa svojih noseva.“

Majčino mlijeko je neobično voljeno u Mongoliji. Zapravo, cijenjeno zbog nutritivne vrijednosti, često se slobodno daje prijateljima i porodici. Većina Mongolaca će vam reći da i oni vole ukus. Dok neke žene ostavljaju čašu mlijeka svojim partnerima, druge ga moraju sakrivati iz straha da će ga neko uzeti iz frižidera na poslu. Dijeli se slobodno, čak i izvan granica najuže porodice, a neki ga koriste i u pripremi hrane. Termin „tečno zlato“ je ovdje vrlo relevantan.

 

7. Irak

Odnos Iračana prema dojenju je vrlo kompleksan. Dok vlada naporno radi kako bi ohrabrila dojenje, istorija ove zemlje obilježena periodima rata i intenzivnog konflikta je uticala na to da stope dojenja ostanu relativno niske. Prije više od dvije decenije zemlja je počela dijeliti besplatnu formulu za bebe putem sljedovanja hrane. Međutim, kao i u drugim zemljama razorenim ratom, neki dijelovi Iraka su zahvaćeni nepitkom vodom, što majkama nije ostavilo mnogo mogućnosti.

Pa ipak, islam je zvanična religija Iraka, a tu postoje vrlo jaki stavovi o dojenju. Religiozni zakoni u vezi sa dojenjem su iz Kurana, koji nalaže da sva djeca imaju pravo na dojenje i zapovijeda majkama da doje dok dijete otprilike ne napuni dvije godine. Međutim, ako su oba roditelja saglasna, majka može i ranije prestati da doji ili potražiti zamjensku dojilju. Zanimljivo, iako su prava žena često upitna, pravo djeteta na dojenje je jače nego u drugim zemljama, a čak se smatra i „pravom“ u zemljama gdje to nije.

Islamski zakoni imaju imaju specifične stavove po pitanju dojenja. Kako se dojenje smatra ključnim za dobar razvoj djeteta, i žene koje nisu majke tog djeteta ga mogu dojiti. Ako žena podoji dijete koje nije njeno više od pet puta prije djetetovog drugog rođendana ona se smatra njegovom mliječnom majkom i naziva rida’a. Dojeno dijete postane „mliječni brat ili sestra“ biološkoj djeci te žene i ne smiju se međusobno vjenčavati.

Foto: grisguerra / Pexels

 

8. Brazil

Jaka podrška dojenju u Brazilu uzrokovala je strmoglav pad stope smrtnosti novorođenčadi od preko dvije trećine, a najviše zbog javnih kampanja. Više od polovine brazilskih majki djecu doji najmanje do šest mjeseci starosti.

Brazilska vlada je uložila ogromne napore da podrži dojenje. Godine 1981. stvorili su Nacionalni program dojenja (PNBF) koji je imao za cilj regulaciju reklamiranja formule, kao i podršku majkama koje rade. Brazil je uveo zabranu na reklamiranje formule 2015. godine. Takođe, postoje značajne kazne za preduzeća koja diskriminišu dojilje.

Međutim, možda je i najveća brazilska priča o uspjehu dojenja stvaranje njihovih banaka majčinog mlijeka. Brazilska mreža banaka ljudskog mlijeka je najveća na svijetu. Od približno 300 banaka ljudskog mlijeka na svijetu, u Brazilu se nalazi njih čak 220. Približno 167 000 Brazilki je doniralo svoje mlijeko bankama 2014. godine i taj broj je u stalnom porastu jer majke žele da se vrate prirodnijim načinima poroda i odgoja djece.

 

9. Republika Kongo

Centralnoafrička nacija Republika Kongo je dom Aki, nomadskom pigmejskom plemenu sa oko 20 000 članova. Aka pleme njeguje jednakost polova, a očevi provode jednako vremena sa djecom kao i majke. Nakon života u to plemenu, profesor antropologije Beri Hevlet opisuje kako su uloge muškaraca i žena u plemenu Aka potpuno naizmjenične.

Kako su djeca centar plemena Aka, u svakom trenutku borave sa jednim od roditelja. Zapravo, prvih godinu dana djeca se nose i ona ne dodiruju zemlju. Jednako su bliski sa oba roditelja a Aka očevi održavaju nivo fizičke intimnosti koji je stran u mnogo zemalja širom svijeta.

Dok je živio u plemenu, profesor Hevlet je primjetio da Aka muškarci doje svoje bebe kako bi ih umirli. Iako ne postoji mogućnost laktacije, očevi svjesno umiruju bebe koristeći svoje bradavice. Nije neobično vidjeti kako bebe sisaju grudi svojih očeva.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije