KulturaLjudiMjestanajnovijeNaslovna vijestPojave

15 tradicionalnih načina dojenja širom svijeta

Gledajući iz strogo biološke perspektive, dojenje je isto svugdje u svijetu. Primitivni refleksi sisanja koji su urođeni svoj novorođenčadi omogućavaju im da brzo nauče kako da dojenjem dobiju sve potrebne nutritijente. Od početka vremena, majčina mogućnost da hrani svoje dijete i brine o njemu nije se mijenjala, ali viđenje i emocije u vezi sa ovom praksom definitivno jesu.

Prevela: Saša Leper

Sheramy Tsai / Mothering

Foto: Leandro Cesar Santana / Unsplash

10. Norveška

Dojenje je stil života za Norvežanke. Samo 1% norveških beba nikada nije sisalo mlijeko.

Možda je jedan od razloga za ovoliki uspjeh dojenja velikodušna politika porodičnog odsustva. U Norveškoj, roditelji imaju pravo na 46 sedmica odsustva sa punom platom ili 56 sedmica sa 80% plate.

Norveška je i dom nekolicini banaka mlijeka a ističe se i po svom izboru da majčino mlijeko ne pasterizuje. Zato što toliko majki bira da doji, zahtjev za donatorskim mlijekom je relativno rijedak pa su u mogućnosti imati strože mehanizme analize. Nadalje, dok se u mnogim zemljama za doniranje mlijeka ne plaća, Norveška dobrano kompenzuje majke za donaciju mlijeka.

 

Foto: Dave Clubb / Unsplash

11. Indija

Kao i u mnogim drugim velikim i raznolikim zemljama, Indija ima širok spektar praksi dojenja. Generalno, stope dojenja u Indiji su relativno niske.

Rano počinjanje dojenja je manje od 50%, iako je ekskluzivno dojenje beba od šest mjeseci na stopi od 55%, što je više nego u SAD-u.

Međutim, Indija ima mnogo mjesta za napredak kada je u pitanju prihvatanje dojenja. Jedan magazin je nedavno zadobio značajnu pažnju kada se na naslovnoj strani našla žena koja doji bebu. Mnogi ljudi su bili bijesni, iako je ova fotografija napravljena sa ukusom za cilj imala normalizovati dojenje.

No, u Indiji postoje i mnogi podržavaoci dojenja, uključujući i Bišnoe. Bišnoi su religiozna grupa ljudi koji žive u Zapadnoj pustinji Tar i sjevernim pokrajinama zemlje. Praktikuju saosjećanje sa svim živim bićima ili „praan daya“. Tako se dešavalo da žene podoje lane. Ovo saosjećajno pleme žena koje svojom obavezom smatraju brigu o svim živim stvorenjima ponekad liječe i brinu o povrijeđenim lanadima ili onima koji su ostali bez roditelja.

 

12. Japan

Istorija dojenja u Japanu je nalik na mnoge razvijene zemlje. Povećanjem broja poroda u bolnici smanjuje se stopa dojenja. Iako su javne kampanje za podizanje svijesti pomogle da se podignu stope dojenja, mnoge Japanke i dalje prehranu dopunjuju formulom.

Prema tvrdnjama jedne majke blogerke koja živi u Japanu, iako se dojenje generalno cijeni u zemlji, mnogo je manje podrške za ispumpavanje mlijeka. Mnoge firme nemaju uslove da se majke ispumpavaju na poslu. Nadalje, zahtjev da vrtići nude mlijeko je izrazito zahtijevan, a slijede i mnoge regulative. Kao rezultat toga, neke majke koje rade se prebacuju na formulu.

Nekoliko drevnih japanskih tradicija dojenja se praktikuju i danas, kao što je masaža dojke. Babica Sotomi Oketani je formalizovala tehniku masaže dojke koja ima za cilj stimulisanje proizvodnje mlijeka i otklanjanja začepljenja žlijezda. Oketani metoda čak pomaže majkama da se nose sa prekomjernom proizvodnjom mlijeka. Sa skoro 300 babica treniranih za Oketani metodu u Japanu danas, masaža dojke je uobičajena praksa.
Oketani je takođe pomogla bezbrojnim majkama da skinu dijete sa sise. Dok neke Japanke stavljaju wasabi i togarashi na bradavice kako bi prekinule dojenje, Oketani savjetuje majke da ofarbaju ili nacrtaju jarka lica na svaku bradavicu kako bi odbile dijete od toga da želi da sisa. U svojoj knjizi objašnjava da nacrtana lica „malko plaše djecu ali istovremeno im razvijaju neki misteriozan osjećaj kao kada gledaju predstavu.“

Nije poznato da li mnoge majke prate ove savjete za odvikavanje, ali neke od njih dijele varijacija ove tehnike. Jedna majka je predstavila jedan često korišten, nježniji pristup po kome bradavicu pokrije flasterom te na dojku nacrta neku životinju, kao što je zeko ili maca. Majka onda kaže djetetu da tu više nema mlijeka, da ga je zamijenila životinja.

 

13. Guatemala

Smještena u Centralnoj Americi, Guatemala pati od vrlo visoke stope smrtnosti novorođenčadi i majki. Neuhranjenost pati mnoge Guatemalance, a ograničen pristup kvalitetnoj zdravstvenoj njezi samo doprinosi ovim izazovima. Zapravo, skoro 80% domorodačke djece u Gvatemali pati od neuhranjenosti.

Postoje mnoge razlike u vrijednostima dojenja širom Gvatemale. Opšti nedostatak obrazovanja vodi do mnogih zabluda u vezi sa dojenjem. Na primjer, mnoge žene odbacuju kolostrum, jer vjeruju da je to „staro mlijeko“ koje je prljavo, prehladno, pregusto, žuto i da nije bezbjedno. Kada su ih pitali o ovome, Gvatemalanke su rekle da se to tako radi godinama.

Umjesto toga, mnoge domorodačke Gvatemalanke svojoj novorođenčadi daju druge tekućine, kao što su ušećerena voda, soda pa čak i kafa, dok čekaju da im nadođe mlijeko.

Sa druge strane, one žene koje doje često to rade duži vremenski period. Zbog nedostatka hrane, mnoge domorodačke žene čekaju da daju bebi čvrstu hranu dok ne napune 8 do 12 mjeseci. Takođe, često zbog finansijskih razloga, mnoge ove žene nastavljaju dojiti i kada im bebe već dobrano prohodaju.

Foto: StockSnap / Pixabay

14. Pakistan

Pakistan je nastojao povećati svoju stopu dojenja godinama. Trenutno, samo se 38% djece ispod 6 mjeseci starosti doji. Nadalje, stope ekskluzivnog dojenja su niže kod obrazovanijih, bogatijih žena. Sa boljim pristupom formulama, žene koje rade i one iz viši socio-ekonomskih slojeva češće djecu hrane na flašice.

Zato što je Pakistan vrlo patrijarhalno društvo, dječaci imaju prednost kada je riječ o dojenju. Majke u Pakistanu svoje kćerke doje znatno kraće nego sinove, a naročito ukoliko nemaju starije sinove. Mnoge žene okončavaju odnos dojenja sa kćerkama u nadi da će uskoro zatrudneti opet, i ovaj put roditi dječaka.

Konačno, dojenje u javnosti u Pakistanu je potpuna nepoznanica. Smatra se izrazito privatnim činom, te većina žena nađe diskretno mjesto da doji. Postoji poseban prekrivač za onu nekolicinu hrabrih koje doje u javnosti. Kako kaže kolumnistkinja Mehr Tarar:

„Nijedna žena, čak ni one koje nose mini-suknje, ne doji u javnosti.

 

15. Ujedinjeni Arapski Emirati

Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), nacija na Arapskom poluostrvu koja se graniči sa Persijskim zalivom, je 2014. godine donijela zakon koji nalaže da majke doje djecu dok ne napune 2 godine. Uprkos opriječnih komentara da ovakav zakon može kažnjavati majke koje imaju poteškoća sa dojenjem ili omogućiti muževima da tuže svoje žene jer ne doje djecu, zakon je ostao na snazi. Nacionalno federalno vijeće UAE-a je pristalo da obezbijedi zamjenske dojilje djeci čije su majke umrle ili nisu u mogućnosti da ih hrane.

Međutim, kako je do sada primjećeno, nemoguće je sprovoditi ovaj zakon.

„Izuzetno je teško nadgledati ovaj Zakon jer trenutno ne postoji nikakvo prikupljanje podataka o stopama dojenja u UAE-ima nakon šest mjeseci života djeteta“, kaže babica Šani Din.

„Ovako formulisan zakon je nejasan po pitanju statusa količine dojenja koju zahtjeva, jer u ovom periodu se ishrana počinje nadopunjavati čvrtsom hranom i drugim oblicima mlijeka i vode.“

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije