MedicinanajnovijeNaslovna vijestRadoznala Lola

Dr Mevludin Hasanović: Moguće izbavljenje iz “heroinskog pakla” i to sa mnogo manje muke

“Ko spasi jedan život, spasio je cijeli svijet”, napisano je u drevnoj jevrejskoj knjizi “Talmud”, a tu mudru misao primjenile su sve religije – od hrišćanstva do islama.

Piše: Redakcija

Foto: Privatna arhiva

Po toj logici, u posljednjih 10 godina, tim Klinike za psihijatriju koja djeluje pod okriljem Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli čak 400 puta je spasio naš svijet odnosno cjelokupno čovječanstvo.

Naime, od 2009. godine do danas, čak 400 ljudi je spašeno iz pakla ovisnosti o herionu i to zahvaljujući posebnoj terapiji, koju su prvi u bivšoj Jugoslaviji počeli da primjenjuju Tuzlaci i koja se pokazala vrlo uspješnom u praksi.

Riječ je o liječenju “Suboksonom”, o čemu je u intervjuu za “Lola magazin” govorio dr Mevludin Hasanović, dugogodišnji član tuzlanskog tima za “skidanje” sa heroina.

“Ovaj program odvikavanja smo započeli u julu 2009. godine i svi koji imaju problem ovisnosti a koji nam se jave, pod uslovom da zadovolje naše kriterijume, mogu se liječiti i izliječiti kod nas. Jedino ne liječimo osobe sa hepatitisom C odnosno bolesnom jetrom, pa onda preporučujemo najprije to liječenje,  a kad se oporave, onda ih uvodimo u naš program”, izjavio je Hasanović.

Kakva je to terapija i zašto je uspješnija od metadonske?

“Ovo spada u red tzv. supstitucionalne terapije koja ima dva nivoa: visokopraznu i niskopraznu koordinaciju. Prvi podrazumijeva da se osobi, koja je ovisna o opijatima, daje mogućnost davanja lijeka u određenoj dozi i kad osoba osjeti olakšanje , onda se doza postepeno smanjuje. To znači da se ovisnik provede kroz ‘kritični period’ bez muke, a onda kad osoba dođe u stanje bezbjedne psihozifičke kondicije, odnosno kad izbjegne jako neprijatne apstinencijske krize (bolovi, prolivi, povraćanje, nesanice, napetost…), lakše se nastavlja liječenje.

Ljudi izbjegavaju te krize, a takvu na ‘suvo’ terapiju ili tzv. ‘drug free’ podstiču npr. u komunama. Zato ljudi vole naš način jer bezbolno prođu tu najgoru fazu.

Drugi dio liječenja je takav da se osobama daje lijek koji ima slične karakteristike kao heroin, koji djeluje na gotovo identičan način, zauzima iste receptore, ali ima veći afinitet. Taj lijek ostvaruje isti efekat, čovjek ima dopaminske efekte, lijepo mu je i onda nema potrebu da uzima druge opijate. Drugi receptori su na rubovima mozga, koji su odgovorni za budnost, pa za razliku od heroina ili metadona, taj lijek djeluje da drži ljude budnima i živahnima, suprotno od opijata. Čini ih vedrijima, ne uspavljuje ih i mogu da rade i obavljaju druge aktivnosti. Nema tog, kako oni kažu ‘kljucanja'”, pojasnio je dr Hasanović i dodao:

“Metadon omogućava samo da ne budete na ulici, da nemate posla s dilerima droga ili da se ne bavite kriminalom čime ste spaseni od zatvora, zaraze hepatitisom C ili HIV virusom, ali naši pacijenti imaju bolju kombinaciju s ovim drugim lijekovima. Ako pacijent ima problema sa srcem, onda ne bi smio da koristi metadon jer od njega može i da se umre”.

Da li se ovakav metod odvikavanja koristi još negdje?

Privatna arhiva

“Mi smo prvi počeli u bivšoj Jugoslaviji 2009. godine u julu, u Hrvatskoj su počeli u oktobru te godine. Koristi se danas i u Sarajevu i Mostaru, ali u mnogo manjoj mjeri jer imaju metadonski program i nisu voljni da se prebace iako su svjesni da je ovaj način bolji. Davanje svakog dana metadona ovisnika drže pod kontrolom, a mi da bismo spriječili zloupotrebe, sa ovisnikom odnosno članom njegove porodice potpisujemo ugovore da će taj lijek davati samo pacijentu i stvaramo ambijent povjerenja. Pacijenti nam onda dolaze svakih mjesec dana i pratimo ga dalje uz obavezu člana porodice da kontroliše davanje lijeka pod prijetnjom krivične odgovornosti.

S policijom imamo odličnu saradnju, jer kontrolišu da ljudi s kojima potpišemo ugovore, mogu lijek imati kod sebe jedino ukoliko ga nose od apoteke do kuće.

Obavezni su da ga čuvaju kod kuće i ako policijac pronađe nekog s tim lijekom na ulici, oduzima ga a osobu stavlja na dalje zakonski predviđene radnje”.

Koliko ima ovisnika o heroinu i kolike su dnevne potrebe za tim narkotikom u BiH?

“Kad sam počinjao s radom na ovom problemu 1997. godine i bio na prvoj konferenciji u Sloveniji o ovisnostima, rekli su nam tamo u Ljubljani: ‘Dok ste vi imali rat, nama je stigao heroIn. On će doći kod vas, a to se i desilo’. Heroin je ušao na velika vrata poslije i u BiH. Rečeno je tada, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, da na jednog registrovanog narkomana ima 10 neprijavljenih. To znači da na tih 400 ljudi, koje smo uspjeli da izliječimo, postoji 4.000 ovisnika o heroinu u Tuzlanskom kantonu. Mi tih 3.600 ne vidimo dok ne zapadnu u problem sa zakonom, finansijama ili porodičnim odnosima. Oni nerado dolaze da se liječe. Mi u Tuzli nemamo Zavod za liječenje ovisnosti, kao što ima Sarajevo, Mostar ili Banjaluka, koji trebaju da rješavaju sve probleme ovisnika ne samo vezano za narkotike”.

Osim policije, koliko pomažu druge institucije države i šta bi po vašem mišljenju trebalo da se učini da se saradnja unaprijedi?

“Naš Zavod za zdravstveno osiguranje je npr. stavio subokson lijek na A listu što znači da se propisuje pod određenom doktrinom, koja podrazumijeva da ljudi dobijaju do osam miligrama dnevno besplatno dvije godine, zatim sljedećih godinu dana doza se smanjuje na šest miligrama šest mjeseci besplatno jer se smatra da su ljudi za dvije godine morali da se odmaknu od ovisničkog stila života. Dakle imamo lijepu situaciju, jer nas Zavod prati i svaku tabletu nam broje, ali  to ne rade sa alkoholnim niti nikotinskim ovisnicima. Samo su herionski ovisnici na meti i nama se takođe vrši pritisak i sve se gleda u jedan pfening što nama naravno ne smeta, ali može da stvori problem ovisnicima. Policija bi mogla dodatno još da vrši kućne kontrole kod ovisnika i da broje tablete kako bi spriječile eventualne zloupotrebe. Ti ljudi koji skrenu na taj put, nisu samo narkomani već imaju mogućnost da se poprave i inače najčešće su to divni ljudi, koji kad se riješe problema, postanu porodični ljudi, produktivni članovi zajednice i kompletnog društva. I na tom planu treba uraditi što je moguće više da ih vratimo u normalan život i izvadimo ih iz tog herionskog pakla”.

Da li primate pacijente izvan kantona i BiH?

“Naravno, imao sam dva pacijenta iz Valjeva, imao sam pacijente iz Njemačke i Amerike… Liječili smo ljude iz Sarajeva, Ugljevika, Bijeljine…Ko god hoće da dođe ali ukoliko nije naš osiguranik, mora da plaća punu cijenu lijekova, ali ima identične uslove, kao i svi ostali. Ljudi su najčešće na osam miligrama sa sedam tableta, a trebaju mu četiri kutije. To košta oko 100 evra. Naši rezultati su bolji od američkih. Kod nas je na potrošenu jednu KM uštedi oko 11 KM jer ti ljudi nisu učinili nikakav kriminal da bi nabavili heroin. Neizmjerna je korist za pojedinca, porodicu i cijelo društvo”.

Avaz.ba

Koliko procentualno se liječe muškarci, a koliko žene?

“Evo mi smo imali pet žena, koje su uspješno izliječene i nakon što su prošle naš program, rodile su osam beba, ali broj žena je značajno manji sveukupno gledano. Dvadesetak pripadnica ljepšeg pola se liječilo kod nas. Jedno vrijeme heroinska ovisnost je bila u ekspanziji, a danas je broj jedan ovisnički problem vezan za kockanje, internet klađenje i slično. Sad nas čeka taj problem i to su sigurno novi izazovi”.

Šta mislite o legalizaciji marihuane?

“Nama marihuana jeste problem, jer svi ovisnici o heroinu počnu sa konzumiranjem marihuane, a kasnije prelaze na teže droge. Postoje ideje da se marihuana legalizuje, međutim, kanabis u svom sastavu ima ulje koje ima dobrih strana. Mi jesmo za legalizaciju, ali ne za pušenje ‘trave’ već da se koristi kao lijek, ali nismo za pušenje koje mladima stvara velike kognitivne probleme i dovodi do težih ovisnosti i na koncu propadanja mladih ljudi”, zaključio je dr Hasanović.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije