LjudiMedicinanajnovijeNaslovna vijest

Šta me je moja borba sa deformacijom lica naučila o ljepoti?

Kada je Šeli Hal (Shelley Hull) rođena sa teškom deformacijom lica poznatom pod nazivom Goldenharov sindrom, činilo se da je njena dijagnoza izuzetno rijetka. Vremenom je pronašla inspiraciju da podijeli svoja iskustva, a njen memoar pod nazivom Šeli (Shelley) priča nevjerovatnu priču o njenoj borbi za prevazilaženje deformacije lica. Trenutno je sponzorka humanitarne organizacije za oboljele od Goldenharovog sindroma u Britaniji.

Prevela: Saša Leper

Glamour Magazine

Foto: Glamour Magazine

Još otkad je bila mala, Šeli se zbog deformacija lica i gubitka sluha borila i sa društvenom izolovanošću, vršnjačkim nasiljem te propitivanjem sopstvene vrijednosti. Nakon dvadeset složenih operacija u ključnim tinejdžerskim godinama, Šeli je dobila priliku da vodi normalan život, ali pronalaženje mjesta u društvu koje ju je prethodno izoliralo se ispostavilo kad još jedna prepreka koju valja prevazići. U svom memoaru Šeli, autorka dijeli svoju inspirativnu priču o pronalasku snage da prevaziđe fizičke i psihološke traume izazvane deformacijom lica i da postane samouvjerena, uspješna i izuzetna žena kakva je danas.

Prepun humora, nade i iskrenosti, Šeli nosi moćnu poruku o ljubavi prema samom sebi, dok istovremeno dodaje još jedan važan glas u priči o pozitivnoj percepciji tijela.

Susretala sam se sa različitim izazovim tokom većine svojih mlađih dana, a naročito sam se borila sa ljepotom. Još otkad sam imala 11 godina nisam željela da se ističem. Kada su moje drugarice počele da eksperimentišu sa kosom i šminkom sve što sam ja htjela jeste da se sakrijem.

Dugačka plava kosa koja mi seže ispod struka je postao moj zaštitni znak. Uvijek mi je padala preko lica, kao napola navučeni paravani koji mi nježno prekrivaju obraze što je moguće kako bi sakrili moju deformaciju. Kosa mi je bila maska, a navučeni „paravani“ su činili da se osjećam ugodnije, naročito dok sam bila u školi ili kupovini sa mamom ili drugaricama. Imala sam osjećaj da ljudi ne mogu vidjeti moje čitavo lice ili pravu mene.

Uvijek sam se osjećala nesigurno i bila posramljena zbog svog izgleda – bila sam čudna, drugačija svih ljudi koje sam ikada vidjela. Sve što sam željela je da izgledam bolje i da se bolje osjećam.

Časovi fizičkog su mi bili noćna mora. „Zaveži kosu, Šeli Skiner!“ bile su riječi koje su me proganjale. Kad sam malo porasla počela sam da eksperimentišem sa šminkom i vrlo brzo sam naučila kako da nanesem sjenku. Stavila bih malo više na kapak desnog oka kako bi ono izgledalo veće, jer je inače manje od lijevog. Takođe sam maskaru stavljala sve do krajnjeg ugla trepavica jer ih je zbog izrasline na desnom kapku bilo vrlo malo. Rumenilo sam stavljala samo na obraze, nikako na jagodice, jer nisu bile simetrične. Rumenilo je takođe mojoj koži davao zdraviji sjaj, daleko drugačiji od mog uobičajenog anemičnog izgleda.

Najviše sam voljela ruž. Nije postojala boja sa kojom nisam eksperimentisala. Kao djevojčica sam gledala mamu kako se šminka prije nego što izađe iz kuće. Sjećam se da sam razmišljala o tome kako lijepo izgleda i da ako bih ja mogla nositi šminku možda bi mi to pomoglo da izgledam ljepše i možda mi lice ne bi bilo toliko upadljivo. Očigledno to baš i nije upalilo, ali mi je pomoglo da se osjećam bolje. Morala sam pokušati.

Sjećam se da sam se pokušavala našminkati kad su mi skinuli zavoje nakon nekih operacija. Često bih sjedila na bolničkom krevetu na odjelu, držala ogledalo i pažljivo se šminkala: nježna sjenka, rumenilo i, konačno, ruž. Čak i sa šavovima i natečena, sigurna sam da mi je ovo pomoglo da mi oporavak bude što brži i učinilo da se uopšteno osjećam bolje.

Sada kada se osvrnem, tačno znam čemu me je ljepota naučila. Vjerujem da nema ništa loše u tome da radite na tome da se osjećate bolje, bilo da je u pitanju šminka, odjeća ili kosa. Međutim, ipak najvažnije je biti nježan prema sebi.

Ljepota uvijek dolazi iznutra a ljudi vide ono što im dopustite. Budite srećni, smiješite se i nemojte dopustiti da vas išta sputava. Ali najvažnije od svega, budite svoji.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije