Da li ste znali

Zašto devojčice “bolje slušaju” i ranije progovore

Djevojčice, posebno prije puberteta, imaju i bolju osjetljivost na ton glasa. Rezultat je da neke djevojčice čuju vikanje u slučajevima kada je u glasu odrasle osobe prisutna samo čvrstoća, ili povratne informacije o svom radu primaju kao negativnu kritiku, čak i ako je riječ o nečem konstruktivnom.

Marija Grbić

zelena učionica

 

Za divno čudo, svi u razredu bili su mirni. Njihov zadatak bio je da kod kuće istraže svoj astrološki znak, da bi onda na času napisali sastav o tome koliko se njihove osobine zaista poklapaju sa osobinama znaka.

Ana je podigla ruku.

“Učitelju, možete li da pogledate da li dobro radim?”

“Naravno.” kleknuo sam pored nje i počeo da čitam.

“Ana. Da li si dala neke primjere iz svog iskustva u sastavu?”

“Ne.”

“Da li si dala odgovor na pitanje da li te karakteristike horoskopskog znaka zaista opisuju?”

“Ne.”

“Da li si napisala uvod u sastav?”

“Ne.”

U tom trenutku sam primijetio da joj idu suze.

Ranije u toku svoje karijere, kad bih ugledao suze, to bi me malo poremetilo. Počeo bih da postavljam pitanja. Kasnije sam shvatio da tu ima nečeg drugog. Evo i čega.

Janel Caine, bila je apsolvent Univerziteta na Floridi kada je 1991. godine riješila da istraži da li puštanje muzike prevremeno rođenim bebama ima ikakav uticaj na njihov apetit i rast. Ono što je otkrila zaista je bilo nevjerovatno. Bebe izložene laganoj muzici ne samo da su brže rasle, nego su imale i manje komplikacija. Osim toga, te bebe bile bi otpuštane iz bolnice u prosjeku pet dana ranije u odnosu na bebe kojima nisu puštali muziku.

Bilo je to fascinantno i važno otkriće. Ali još neverovatnije od toga bilo je otkriće da dječaci i djevojčice nisu na muziku reagovali jednako. Djevojčice koje su po rođenju slušale muziku napuštale su bolnicu čak devet i po dana od onih koje nisu slušale. Kod dječaka, s druge strane, nije primjećena nikakva razlika.

Zašto je to tako? Brojna novija istraživanja tokom kojih je mjeren takozvani akustični odgovor mozga pokazala su da djevojčice čuju znatno bolje, naročito one zvukove koji se nalaze u rasponu između 1000 i 4000 Hz. A raspon od oko 1500 kritičan je za razumjevanje ljudskog glasa.

Među ostalim razlozima, ovaj može biti jedan od važnijih zbog kojeg devojčice uglavnom govorne veštine razvijaju pre dečaka. Ali, da li ste znali da učitelji, često potpuno nesvesno, kreiraju okruženje za učenje koje će se prilagoditi upravo ovoj razlici između dečaka i devojčica.

Recimo, pošto djevojčice određene tonove čuju bolje od dječaka, učitelji će često izbjegavati da ih u učionici postave da sjede do zida ili vrata jer, ako neko u hodniku razgovara, veće su šanse da će djevojčice čuti i da će ih to ometati u radu.

Muškarci (bili učitelji ili ne) treba ove činjenice da imaju na umu kad se obraćaju djevojčicama. Ako koristim svoj normalan ton, djevojčica će možda misliti da vičem na nju. To je upravo ono što se dogodilo tog dana sa Anom.

Shvativši zašto plače, sagnuo sam se pored nje i rekao joj da nisam ljut i da nisam vikao na nju. I spustio sam ton. Odmah me je razumjela i prestala da plače.

Možda je ova, evolutivna razlika između dječaka i djevojčica dovela do toga da se oni razlikuju u načinu na koji prihvataju grdnju. Možda djevojčice postaju osjetljivije jer svaki glasniji ton za njih predstavlja vikanje.

A kad vas vaš dječak slijedeći put ne bude poslušao iz prve, razmislite, možda vas zapravo nije čuo! ?

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije