najnovijeNaslovna vijestPorodicaPraktična LolaŽivot

Čemu me je naučila neplodnost?

Dijagnoza neplodnosti me iznenadila, ali nakon godina borbe dala mi je novu perspektivu zbog koje više cijenim svoju trudnoću.

Prevela: Saša Leper

Nicolle Weeks / Today's Parent

Pošto uvijek planiram sve moguće ishode, odlučila sam da uzmem slobodno popodne nakon zakazanog termina kod doktora gdje sam sa mužem trebala saznati rezultate testova plodnosti.

„Da“, reče mi drugarica, „to je dobra ideja. Može to biti prilično težak razgovor.“

Baš mi je bilo čudno kad je to rekla. Naravno da to neće biti težak razgovor – sve će biti u redu. Nisam ja tip osobe koji ide doktoru i dobija loše vijesti. Nisam znala ko jeste taj tip osobe, ali sam znala da nisam ja.

Doktorica nam je saopštila vijesti prilično činjenično, ali njen izraz je odao ozbiljnost njenih riječi. Naš slučaj je bio rijedak: rekla nam je da moj muž boluje od azoospermije, što znači da ima jako malo spermića u spermi, a ja imam blokiran jajovod. Bilo je daleko gore nego što smo mislili.

Na kraju nam je trebalo 4 godine pokušavanja (uključujući i sopstvene pokušaje, gubitak trudnoće, hormonske tretmani za oboje, operaciju mog muža, tri ciklusa intrauterinske oplodnje i dva ciklusa in vitro oplodnje – jednu sa spermom mog muža, a druga sa doniranom spermom) da konačno zatrudnimo.

Foto: freestocks.org / Unsplash

Prva stvar koja se promijenila je moje nepokolebljivo pouzdanje da će sve biti u redu. Sad kad se osvrnem, moji planovi koji su glasili da ću da se udam i odmah zatrudnim se čine blesavim. Kao tip osobe A čak sam uračunala i godinu za nepredviđene situacije i „nevolje“, ali plan je bio da odmah zatrudnim. Gledajući na to danas, bila sam vrlo naivna što sam mislila da ću moći tako pažjlivo isplanirati život. Definitivno nisam uračunala godine koje smo proveli po klinikama ili emocionalne turbulencije koje kroz koje smo prošli, sa sve hormonima koji su to dodatno napuhali.

Prije nego što smo bili svjesni ikakvih nevolja kada smo prvobitno krenuli pratiti moje ovulacije zanijela sam iz prvog pokušaja. Ne samo da nisam bila uzbuđena oko toga već sam donekle i zažalila što sam ostala trudna tako brzo. Bio me je strah trudnoće, toga kako će mi se život promijeniti i kako će dijete uticati na moju karijeru. Ispostavilo se da je riječ o hemijskoj trudnoći (mnogo kasnije smo saznali da će nam, zbog sperme mog muža, biti izuzetno teško iznijeti zdravu trudnoću) pa sam izgubila bebu prilično nedugo nakon što sam saznala da sam trudna. Isprva mi se pobačaj nije činio nešto naročito važnim – zapravo, smatrala sam ga dobrim znakom. To je značilo da lako možemo začeti.

Nakon tog pobačaja pokušavali smo napraviti bebu nekih šest mjeseci prije nego što smo dobili uputnicu za svoju kliniku za plodnost. Nismo sumnjali da nešto stvarno nije u redu – samo smo mislili da nam treba malo duže nakon tog gubitka. Ali ja sam imala 35 godina i znala sam da bismo trebali pokušavati šest mjeseci prije nego što se konsultujemo sa stručnjakom. Sad sam vrlo zahvalna što smo se odlučili na ovaj korak jer nam je trebalo toliko dugo da napokon začnemo.

Tokom godina koje smo uzimali terapiju za plodnost često sam razmišljala o tim počecima pokušavanja pravljenja bebe kada sam držala u rukama te pozitivne testove (naravno, radila sam ih nekoliko kako bih bila sigurna) i shvatila sam koliko sam ih uzimala zdravo za gotovo. Tada sam mislila da ću sigurno zatrudniti. Sada znam da je začeće ogromna privilegija koju ne dobije svako. Ali uvijek sam održavala nadu da ću nekada imati dijete, iako sam se prilagodila činjenici da će taj put možda biti dugačak i težak. Kroz čitavo to iskustvo održavanje realističnosti je postalo sve važnije.

Foto: Kat Jayne/ Pexels

Moji prijatelji koje misle pozitivno bi mi govorili: „Ovo će biti uspješan ciklus“. Do idućeg mjeseca ćeš biti trudna!“ Ali takvo razmišljanje može biti užasno poražavajuće tokom ciklusa kada dobijate razočaravajući rezultat testa. Uvijek bih dobila menstruaciju tokom tog dvosedmičnog čekanja prije nego što sam se morala odvući na analizu krvi koja bi potvrdila ono što sam već znala: bio je to još jedan mjesec u kom se nije desilo ništa, u kom su hormoni bili samo trošak mog vremena i zdravog razuma, a naša gomila medicinskih računa je bila ništa više od duga. Za mene je ključ bio u umjerenoj optimističnosti – znala sam da su statistike o pojedinačnim ciklusima bile protiv nas ali pomisao da ću ako izdržim nekoliko tretmana na kraju ipak dobiti dijete me gurala kroz ono najteže.

Nikada nisam bila strpljiva osoba, ali ako te neplodnost ičemu nauči to je strpljenje. Dok svi oko tebe ostaju trudni i dobijaju svoje prvo (a onda i drugo) dijete, ti si negdje zapela na marginama i gledaš. Ne mogu vam ni reći koliko sam sati provela sjedeći u čekaonicama, a da ni ne spominjem mjesece koje sam provela u čekanju termina. Meditacija mi je mnogo pomogla da nauči da se izborim sa nestrpljenjem.

Tokom naše prve ture in vitra, moje ime je iskočilo na listi za čekanje za program za umanjenje stresa meditacijom na za koji sam se prijavila mjesecima ranije. Program meditacije je bio intenzivan, devet sedmica se meditiralo po sat vremena svaki dan, ali mi je pomogao da izdržim ovaj naporni proces u kome sam bila usamljena. Svako veče bih išla u svoj prostor za meditiranje i skenirala svoje tijelo, fokusirajući se na to kako se ono nosi sa ovim fizički rigoroznim ciklusom tretmana. Ta refleksija je bila mnogo potreban odmor od brige o injekcijama, terminima kod doktora i konstantnom zabrinutošću da in vitro možda neće upaliti.

Meditacija mi je mnogo pomogla da se nosim sa dnevnim ishodima, od kojih je većina bila razočarenje i prihvatanje toga što se dešava. Na svu sreću, nakon neke neuspješne ture imala sam meditaciju koja mi je pomogla da se fokusiram na svoju dobrobit dok se nosim sa reakcijom na proces.

Prije nekoliko mjeseci, nakon još jedne godine tretmana i oplodnji, saznali smo da smo trudni (sa blizancima!). To nam je značilo da je gotovo sa tretmanima i da napokon možemo preći na sljedeću fazu svog života.

Na kraju sam nevjerovatno zahvalna za ovu trudnoću (pa čak i jutarnje mučnine) na način na koji ne mislim da bih ranije bila. Malo sam izdržljivija, malo strpljivija – a koliko sam čula o roditeljstvu, to je nešto što će mi biti veoma korisno tokom idućih nekoliko godina.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije