Negdje po putu smo nešto gadno zajebali.
Djecu prerano odvajamo od mame.
8 sati dnevno odgaja ih jedna teta na 15 beba. Tatu i mamu vide upola manje.
Mala Kme osvaja svijet
Slušamo ih kako plaču i ubijamo vlastite instinkte, jer su nam rekli da je to normalno i tako mora biti.
Očekujemo da jedu, spavaju, rastu, pužu i hodaju po tablicama i grafikonima, a ne znamo prepoznati što znači njihov plač.
Očekujemo da zaspu kad mi želimo, prestanu plakati kad mi želimo, probude se kad mi želimo i skinu se iz pelena kad mi to zamislimo.
Više vremena trošimo na treninge, jezike, kurseve i poduke nego na grljenje i poljupce.
Gledamo slatke bebe i medene štence na internetima, a svojima odbrusimo da nas ne gnjave.
Više vremena provedemo pred ekranom nego u igri s djecom, a onda se durimo kad se djeca ne žele družiti s nama.
Mi imamo pravo na greške, nervozu, deranje i ispade bijesa, ali djetetu to isto ne tolerišemo.
Živimo da bi radili, ne radimo da bi živjeli.
Više vremena u danu provedemo s kolegama nego sa članovima svoje porodice.
Dajemo novac na pelice, psića sveznalicu i autić na daljinski, ali nemamo vremena za zajednički ručak.
Plačemo za svojim djetinjstvom, a djecu ušutkujemo, strašimo, usporavamo, prijetimo.
Kasnije se čudimo gdje smo to fulali.
Fulali smo kao čovječanstvo.
Ceo fudbal.
Piše: Mala Kme Osvaja Svijet
Prenosimo. Ustupamo prostor. Stavovi iskazani u prenesenim tekstovima su lični stavovi ili stavovi redakcija u kojima je autor zaposlen i nisu nužno stavovi Lola magazina.
