najnovijeNaslovna vijestNevjerovatnoZabavna Lola

10 nevjerovatnih stvari koje mozak radi bez naše pomoći

Mozak je ključni dio našeg života. Od sposobnosti razmišljanja do kontrole mišića, mozak je zaslužan za sve što radimo. Ali šta je sa onim stvarima koje mozak radi bez našeg svjesnog razmišljanja? Otkrivamo tajne toga kako nas mozak navede da radimo stvari o kojima rijetko – ako i ikad – razmišljamo.

Prevela: Saša Leper

Jaydon Colin, Michael Nolan / Listverse

10. Filtrira informacije

Znamo da smo svake sekunde svakog dana preplavljeni informacijama – toliko je informacija da ih je prosto nemoguće sve registrovati. Bez gledanja, znate li koje su vam boje čarape? Šta je nosila prva osoba koju ste vidjeli jutros? Ako ne, ne brinite, nije vam pamćenje još uvijek počelo lapiti! Mozak konstantno radi na tome da filtrira informacije kojih ne moramo biti svjesni. To nam omogućava da pažnju usmjerimo na one informacije koje nam jesu značajne. Na primjer, ako gledate fudbal, vjerovatno niste svjesni svega što se dešava u publici, iako mozak primi ove informacije.

Ovaj proces se naziva selektivna pažnja i služi za to da nas ne izludi količina informacija kojom smo obično bombardovani. Međutim, neke informacije se ipak uspijevaju probiti kroz barijere našeg fokusa. Jedan takav primjer je kada neko spomene naše ime u razgovoru čak i kada ne učestvujemo u njemu.

Kristofer Čarbi i Danijel Simons sa Harvarda su sproveli eksperiment kako bi testirali ovu teoriju. Koliko puta vidite igrače u bijelom da si dodaju loptu? Odgovor vas može iznenaditi.

 

9. Trepće

Foto: Patrick Brinksma / Unsplash

Treptanje je nešto što radimo otprilike svakih 2-10 sekundi, ali smo toga svjesni samo kad nam neko skrene pažnju. (Sad ćete vjerovatno pročitati ostatak ovog teksta razmišljajući o teptanju.) Ali kako mozak uspijeva da izvrši sve ove procese bez svjesnog razmišljanja? Treptanje je automatski refleks čija je svrha zaštita i održavanje vlažnosti oka.

Spoljašnji ugao oka neprestano proizvodi suze koje se brišu i razmazuju pokretom kapka prilikom treptanja kako bi oko bilo čisto i dobro podmazano. (To je i razlog zašto je treptanje tako ravnomjerno raspoređeno.) Automatski sistem koji reguliše treptanje je takođe zaslužan za to što se oči zatvore kada se nešto naglo približava licu. Iako imamo tu sposobnost da zaustavimo taj proces kada svjesno razmišljamo o tome (recimo ako se upustite u takmičenje zurenja), automatski sistem će nas vremenom primorati da opet trepnemo.

 

8. Pomjera jezik u ustima da pri formiranju riječi

Foto: Merch HÜSEY / Unsplash

Kada govorimo jedino o čemu svjesno razmišljamo je to o čemu pričamo. Ono o čemu ne razmišljamo jeste sinhronizacija mišića u jeziku i ustima koja omogućava verbalnu artikulaciju riječi.

Prvobitno učimo da govorimo putem imitacije. Ne imitiramo nužno kompletne rečenice već sklapamo dijelove koje čujemo prije nego što i počnemo da razumijevamo značenje, čime se stvara struktura u koju će se smjestiti naše riječi. Kako imitiramo i učimo ove nove riječi, mozak mora svjesno da razmišlja o tome kako da namjesti jezik da proizvede željeni zvuk.

Međutim, kako se razvija naša sposobnost izgovaranja svakog zvuka, svjesni um se isključuje iz pozicioniranja jezika i usana i proces se automatizuje. To objašnjava zašto kada govorimo ne razmišljamo svjesno o tome gdje nam se nalazi jezik. Mišići su već naučili pokret i mozak automatski postavlja jezik u odgovarajući položaj dok svjesno razmišljamo samo o tome što želimo da kažemo.

7. Zavarava nas da smo bolji

 

Foto: MARK ADRIANE / Unsplash

Zamislite da vaše dijete zaista želi da bude umjetnik i donese vam prosto užasan crtež na kog su veoma ponosni. Šta im kažete? Većina roditelja će pohvaliti crtež, čak i ako sami ne vjeruju u to što govore. Međutim, kada dijete poraste i pogleda taj siti crtež možda će biti užasnuto time što ga je iko ikada smatrao dobrim. Pozitivna povratna informacija nam gradi uvjerenje da se uklapamo u opisane kriterijume. To mijenja način na koji vidimo sami sebe i počnemo misliti da smo bolji nego što zaista jesmo.

Taj koncept se proteže dalje od talenta koji se ne može naučno izmjeriti. Studija koja je sprovedena u dokumetarcu (Dis)Honesty: The Truth About Lies [(Ne)Iskrenost: Istina o lažima] je pokazala da ljudi koji vjeruju su dobro odgovorili na pitanja na testu sljedeći test rješavati sa više samopouzdanja, iako se nisu promjenili ni nivo znanja niti težina samog testa. U ovom eksperimentu, učesnicima su odgovori na prvi niz pitanja ponuđeni na dnu stranice i rečeno im je da ih mogu pogledati ako žele. Logično, rezultati testa su bili vrlo dobri. Na drugom testu nisu dobili i odgovore, ali zato što su učesnici prevarili sami sebe da vjeruju da su bolji (iako su varali na prethodnom testu), odgovarali su brže i nisu brisali greške. Uprkos samopouzdanju, rezultati su im bilo znatno gori u odnosu na prvi test.

 

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije