Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaPraktična LolaŽivot

Za djecu je bolji dobar razvod nego loš brak

Kada brak postane toksičan razvod zapravo može i pomoći djeci.

Prevela: Saša Leper

Sean Grover / Psychology Today

U vrijeme kad sam ja bio dijete, razvedeni roditelji su smatrani izuzetno lošim. Treslo se glavama, kliktalo jezicima; razvedeni roditelji su posmatrani kao razoritelji porodica, sebični i hladni, uništavali su živote svoje djece. Čak su im i neke crkve branile da prisustvuju službama – izgleda da ni Bog nešto ne voli. Poruka slana vjenčanim parovima bila je vrlo jasna: Očuvajte svoju porodicu po svaku cijenu.

Vremena su se promijenila; danas gotovo polovina brakova u SAD-u završi razvodom. To da li će razvod djeci pomoći ili naškoditi zavisi od njihovih roditelja, ali jedna stvar je sigurna: ostanak u toksičnom braku će zasigurno više naštetiti djeci nego im donijeti dobra.

Djeca koja su prinuđena da opstaju u brakovima bez ljubavi i da tolerišu emotivne tenzije iz dana u dan nose punu težinu disfunkcionalnog odnosa svojih roditelja. Intuitivno osjećaju nesreću svojih roditelja, njihovu hladnoću i nedostatak intimnosti. U mnogim slučajevima djeca krive sebe, misleći da su oni nekako krivi za ratoborni odnos svojih roditelja. U takvim slučajevima ostajanje zajedno „zbog djece“ je vrlo okrutna šala.

Foto: Vera Arsic / Unsplash

 

Donosimo četiri načina na koja pate djeca u brakovima punim prezira i turobnosti:

  1. Hronična tenzija

Odnos naših roditelja ostavlja na nama emotivni trag koji nikada ne nestaje. Nesvjesno usvajanje osobina i odnosa oba roditelja je prirodni put dječijeg razvoja. Kada su roditelji u neprestanom konfliktu djeca usvoje i to stanje. Umjesto da se osjećaju utješeno i zaštićeno kada su u društvu oba roditelja osjećaju napetost. Takve trajne tenzije mogu proizvesti ozbiljne emotivne, društvene i fizičke probleme kod djece, kao što su depresija, beznađe ili hronični umor.

 

  1. Nestabilan osjećaj sebe

Kada su mu su roditelji svađali u filmu Buntivnik bez razloga, Džejms Din je povikao: „Prestanite! Rastrgaćete me!“ jer se rat između roditelja ukorijeni u umove djece. Taj napor im pojede sigurnost i ostavlja im vrlo malo unutrašnjeg mira, što ih stavlja u sukob sa njihovim sopstvenim impulsima. Na primjer, žude za tim da budu voljeni, ali odbijaju bliskost; žele prijatelje, ali biraju izolaciju; imaju odlične intelektualne i kreativne sposobnosti, a sabotiraju sopstveni trud. Eksterni konflikti sa roditeljima vremenom postanu interna bitka sa samim sobom koja im komplikuje život i ograničava emotivni razvoj.

 

  1. Strah od intimosti

Djeca roditelja koja su u neprestanom konfliktu imaju velikih teškoća da se zbliže sa drugima. Intimnost podstiče traume koje su doživjeli gledajući disfunkcionalnost svojih roditelja, pa izbjegavaju bliskost kako ne bi bili povrijeđeni. Ako uspiju uspostaviti intimni odnos i dalje ostaju oprezni i zatvoreni. Kada izbije konflikt najvjerovatnije će ili pobjeći ili rekreairati konflikte svojih roditelja sa sopstvenim partnerom.

Foto: Vera Arsic / Unsplash

 

  1. Problemi sa raspoloženjem

Djeca zaraćenih roditelja pate od ozbiljnih promjena raspoloženja, kao što je distimija. Ako se ne liječe, ovi problemi mogu uzrokovati probleme sa ličnošću ili različite zavisnosti. Korijen ovih problema je dubinski nedostatak nade. Od malih nogu uče da ne budu optimistični već da očekuju najgore. Nažalost, loši brakovi uzrokuju to da djeca sazriju prerano i izgube sopstveno djetinjstvo.

 

Prije nego što počnete da razmišljate o razvodu

Prekidanje braka je brutalan poduhvat kog treba poduzeti samo kada više ne postoji nijedna druga opcija. Prije nego što pozovete advokata razmotrite neki od sljedećih prijedloga:

 

Savjetovanje za parove

Savjetovanje za parove najbolje funkcioniše kada nauče roditelje kako da prebrode konflikte bez da se upuste u emotivni rat. Takođe roditeljima koji imaju prijeku narav pruža mjesto na kome mogu da rješavaju svoje nesuglasice bez da izlažu djecu tome. Cilj savjetovanja za parove je obogaćivanje komunikacije i povećavanje intimnosti. Ali budite upozoreni: terapija za parove može biti i potpuno pogrešan potez, jer pogrešan terapeut može vaš brak odvesti u propast. Skupite preporuke kojima vjerujete, dajte si vremena i razgovarajte sa nekoliko profesionalaca. Zajedno odaberite terapeuta da vam i to ne bi postala tačka konflikta i neslaganja.

Foto: Abigail Keenan / Unsplash

Individualna terapija

Ništa ne podstiče neriješene probleme iz djetinjstva kao brak. Prečesto parovi imaju nerealistična očekivanja od braka i obeshrabre se kada otkriju da je na dobrim brakovima potrebno raditi. Prije nego što za sve probleme iz svog braka okrivite partnera potražite pomoć za sebe. Vješt terapeut vam može pomoći da otkrijete probleme iz prošlosti koji isplivavaju u vašoj vezi.

 

Grupe za podršku

Najbolji ishod grupnog rada dolazi od dijeljenja emocija i otkrića da niste sami. Slušanje o problemima drugih parova i načina na koji su oni prevazišli svoje poteškoće vam može donijeti preko potrebnu inspiraciju i olakšanje. Takođe vam daje zajednicu ljudi koji vas mogu inspirisati na nove izbore u braku.

 

Foto: Abigail Keenan / Unsplash

Zoina priča

Zoi, trinaestogodišnja djevojčica sa ispucalom kosom i tužnim očima, gleda u mene prekrštenih očiju i stegnute vilice; školski primjer taoca terapije. Roditelji sprovode svoju izvršnu moć i šalju je na terapiju, pa ni ne očekujem da će nešto mnogo da sarađuje, naročito kad je riječ o prvoj burnoj sesiji. Djeca kao Zoi terapiju vide kao uvredu.

Međutim, Zoi hoće da se nagodi: „Iću kod Vas na terapiju ako mi obećate jednu stvar. Želim da ubijedite moje roditelje da se razvedu.“ Bio sam zatečen njenim zahtjevom, ali mi je pokazao nešto o čemu nikada nisam razmišljao – pozitivnu stranu razvoda.

Zoi je zbog borbenog odnosa svojih roditelja patila od stalnog ponižavanja u javnosti, u školi i u društvu svojih prijatelja. Nikad nije prevazišla to što je prisustvovala verbalnom zlostavljanju majke od strane oca. Zbog toga je Zoi patila od trajnih glavobolja, depresije i problemima sa težinom.

Nakon što sam upoznao njene roditelje i prisustvovao njihovom međusobnom ismijavanju i prezir razumio sam Zoin zahtjev. Ako sam ih ja jedva mogao trpiti 30 minuta kako je onda živjeti sa njima?

Za manje od godinu dana nakon razvoda njenih roditelja, Zoi je prestala biti depresivna. Umjesto samih jedinica postala je odlična učenica. Našla je prvog momka i postala društveno aktivna. Zapravo, bio sam zaprepašten time koliko se svima život popravio.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije