KulturanajnovijeNaslovna vijest

Da si ti neko moj i da sam ja, kojim slučajem, pomalo tvoja

Nekada se u nekom stihu pronađemo, izmami nam osmjeh na lice, baš taj stih , baš ta riječ.

Možda će  stihovi ove pjesme i vama izmamiti osmjeh.

Redakcija

insp.rs

Da si ti neko moj
i da sam ja
eto,
kojim slučajem,
kao što oduvijek
na neki čudan način
i jesam –
pomalo tvoja,
naučila bih da pletem
pa ti isplela topli šal
da te od mraza čuva.

Da si ti neko moj,
ustajala bih zorom
da ti spremim doručak
i umijesim topli hljeb.
Budila bih te stihovima
i čim otvoriš oči
zapalila bih ti cigaru.

Da si neko moj,
a ja, eto,
kojim slučajem,
da sam tvoja,
ne bi imalo potrebe da imamo
ikoga više,
osim jednog malog, nestašnog sina
jednog psa pored kamina,
golubova na prozoru,
i porodice koja bi se okupljala vikendom
kod nas.

Da si ti neko moj,
pisala bih ti pisma
i ostavljala u džepu od kaputa,
da znaš gdje da se vratiš
ako ikada igdje zalutaš,
da te opomene da neko tvoj čeka
kraj toplog ognjišta,
u cvjetnoj posteljini,
i čita Anu Karenjinu
ili kakav drugi ljubavni roman
srećna što imamo
baš takvu
ali isto takvu
magičnu
ludu
neizrecivu
neobuzdanu
nesvakidašnju
ljubav.

Da si neko moj,
ja bih te budila zorom da ideš u Badnjake
i čekala na pragu sa pšenicom
i sa čašom rakije
umilostila bih snjegove
i vjetar
i januar
da ne bude ti hladno,
jer si neko moj
ko je zorom otišao
po Sveto drvo,
kao sto su očevi vjekovima radili,
a onda bismo jeli
toplu pogaču
sa malo sira
i bili smiješni od zadovoljstva.

Da si ti neko moj,
nikada više ne bih bila tužna za Božić,
slavila bih život
pjevala na sav glas
ubjeđivala ljude da sreća ipak postoji
da je vidljiva
svakog jutra
sa prvim zracima sunca
da se može poljubiti
zagrliti
da se kraj nje moze leći
da može okrijepiti od svakog umora
i od svake nedaće spasti
od svake boli izliječiti.

Da si ti neko moj,
i da sam ja,
eto,
kakvim slučajem,
kao što jesam,
pomalo tvoja.

Kristina Babić

Izvor. insp.rs

 

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije