FantastičnonajnovijeNaslovna vijestSimpatičnoZabavna Lola

7 nevjerovatnih činjenica o emocijama koje bi trebalo da znate

Svi mi vrlo dobro znamo kakve to sve emocije postoje i kako je to kad smo srećni, tužni, ljuti… Ali znamo li i zašto je to tako, te koja je poenta emocija?

Prevela: Saša Leper

Michael Miller / Six Seconds

Foto: Clipart

  1. Emocije nas vode da preživimo i razvijamo se

Emocije nam usmjeravaju pažnju i motivišu nas na neku određenu radnju. Svaka emocija ima svoju svrhu. Na primjer, ljutnja je pokazatelj da nam je neki put prepriječen te nam usmjerava pažnju na prijetnju i motiviše nas da se borimo ili preguramo tu prepreku. Naravno da se može koristiti destruktivno, ali nam takođe daje i energiju da pronađemo rješenje problema koji nas tište. A šta je sa drugim emocijama, poput radosti? Radost nam usmjerava pažnju na neku priliku i motiviše nas da radimo više onoga što smo već i radili. Radosni smo kad imamo osjećaj smisla i povezanosti, a svrha ove emocije je da nam kaže da su to pozitivne emocije koja trebamo težiti.

Jedna od meni najdražih stvari koju je napravila ekipa iz Six seconds se zove Emotoscope Feeling Chart – grafikon za određivanje emocija. Prikazuje desetine emocija koje su sve varijacija na temu radosti, tuge, straga i ljutnje, kao i poruku koju svaka od njih nosi. Na primjer, prije neki dan, imala sam osjećaj da mi je svega u životu previše. Bila sam previše zauzeta i vrtilo mi se u glavi. Pogledala sam u grafikon i pod tugom sam vidjela pretrpanost. Šta je svrha ove emocije? Da nam da do znanja da treba da sredimo svoje priortete.

Samo čitanje o tome mi je nevjerovatno pomoglo. Umjesto da se trudim da potisnem to osjećanje, poslušala sam ga i drugačije posložila prioritete, napravila spisak obaveza i redoslijeda po kom treba da ih uradim i osjećala sam se mnogo bolje. Ti neki vrlo jednostavni koraci nam mogu značajno poboljšati život – i učiniti da nam sopstvene emocije ne budu toliko gnjavaža koliko sredstvo.

 

  1. Emocije su zarazne.

Emocije se šire među ljudima kao virus, čak i kada ne obraćamo pažnju na njih. Bilo da se nalazimo u grupi ili sa samo jednom drugom osobom, „kupimo“ njihove i pozitivne i negativne emocije. Evolucionarna osnova ovoga je prilično jednostavna: ljudi su jedino uspijevali da prežive i razvijaju se u grupama. Mi smo društvena bića. Upravo zbog toga poprimamo emocionalna stanja iz svog okruženja. Gledajte to ovako: ako vidite strah na licu nekog drugog mnogo su veći izgledi da ćete preživjeti ako reagujete što brže – ako je vaš osjećaj straha automatski aktiviran. To bi moglo biti sva razlika između toga hoće li vas pojesti tigar kog je vaš prijatelj upravo vidio ili ćete ipak uspjeti pobjeći.

A ne radi se tu ni samo o strahu. Stalno šaljemo i primamo emocionalne poruke putem broja mehanizama, uključujući ton glasa, izraze lica, držanje tijela i određene načine ponašanja. To je nevjerovatno važan oblik komunikacije u kojem učestvujemo svi, čak i ako toga nismo svjesni. Toliko je duboko usađen u nas da i nehotično kopiramo i recimo usporenost starijih ljudi, što je moja omiljena stvar kad su u pitanju emocije.

Studija koju su sproveli Fejzbuk i Univerzitet Kornel je otkrila da se to prenošenje emocija odvija i putem društvenih mreža. Svi smo međusobno povezani.

 

  1. Emocije nisu isto što i osjećanja ili raspoloženja.

Ali, naravno, jesu svi međusobno povezani. U čemu je razlika? Pa, praktično u vremenu. I nivou uključenosti naših kognitivnih misli.

Connection icon. Hub network connection isolated on grey background. Vector illustration. Eps 10.

  1. Emocije se upiju u tijelo u roku od nekih šest sekundi.

Svaki nalet hemikalija koje stvaraju emocije od momenta proizvodnje u hipotalamusu do momenta kad se u potpunosti razlože i upiju traje tek oko šest sekundi. Po tome je naša organizacija i dobila ime. Ako neku emociju proživljavamo duže od šest sekundi to znači da, na nekom nivou, biramo da je ponovo stvaramo i dopunjavamo. Ponekad je to dobro – u slučaju da nas onaj tigar i dalje ganja, te hemikalije straha nam spasavaju život. Ponekad to i nije baš dobro. Ali prepoznavanje toga koju tačno emociju osjećamo, procjena toga koliko je njena svrha u skladu sa našom situacijom i odlučivanje o tome da li je treba ponovo stvoriti je sama srž emocionalne inteligencije.

„A šta ako nam umjesto neprijatelja, nečeg nevažnog ili napornog, naše emocije mogu biti resurs? Šta ako nas mogu povezati sa nama samima i drugim ljudima?“ pita se izvršni direktor organizcije Six Seconds Džoš Fridman.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije