AktivizamHrabra Lolanajnovije

Kako je izgledalo kamenovanje Martine Mlinarević u Hercegovini

Posljednjih tjedana Hercegovina, Bosna i šira regija gledala je kamenovanje jedne žene. Nijedan katolik u Hercegovini nije se sjetio one „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen…“. Ali, nije u tome stvar.

Redakcija

ONA se u nedjelju ustala na ranu misu. Čovjek koji spava pored nje do kasno je bio u birtiji, za istim šankom već godinama s istim ljudima baljezga o istim stvarima.

Ustaše, balije,četnici, guzica od konobarice, podrigivanje i morbidni vicevi o pripadnicima drugih vjera. Zaspao je polupijan. U birtiji ga nisu ni slušali, a on ima odlične argumente o svemu. Najpametniji je.

Ona se, kako rekoh, ustala na ranu misu. U crkvu ide otkad zna za sebe. Mater joj je rekla da su dobri ljudi samo oni koji idu u crkvu. U crkvi je fratar baš te nedjelje govorio kako su židovski farizeji htjeli kamenovati ženu koja je zatečena u bludu, pa ju je spasio Isus Krist riječima „tko je bez grijeha, nek prvi baci kamen“.

Ali, ona nije baš najbolje slušala evanđelje. Nema veze, mislila je. Krštena je i sigurno će ići u raj. Dovoljno je otići na misu i dan ti odmah ima smisla.

Poslije mise otišla je na kavu s prijateljicama. Sada izlaze samo na kavu poslije mise, jer su one čestite i poštene. Samo kurvetine izlaze ostalim danima. Ona i njezine prijateljice su za istim stolom pričale o istim stvarima. Samo im se pojavio novi lik, Martina Mlinarević, koja ne ide u crkvu. Zbog toga je treba satrat, kaže jedna. Druga kaže da se samo kurvetine razvode. Trećoj je čovik rekao da je ona kučka jer piše protiv svog hrvatskog naroda. Ona baš ne razumije, ali drago joj je da njezin čovik mrzi Mlinarevićevu.

Pogledale su prijetnje koje je Martina objavila na Facebooku i rekle „bože sačuvaj, al zaslužila je“.  Tako govore i za susjedu koju muž tuče. Ili se ne petljaju, ili je zaslužila. Upetljat će se samo kada je bude trebalo olajati, na kavi poslije mise koju piju poštene hercegovačke žene.

One odavno mrze Martinu Mlinarević, iz jednog jedinog razloga. Njih nikada nitko nije saslušao, bez obzira kakve su gluposti baljezgale. Odgojene su da šute. Kada su pokušale progovoriti, bez obzira na to kakve gluposti baljezgale, nije bilo publike.

Mater joj je rekla da šuti i trpi. Muž joj je rekao da ne pametuje. Čak i brat.

A tu Martinu su slušale i čitale tisuće ljudi u Hercegovini. Napustile su kavu i otišle puniti paprike za nedjeljni ručak. Čovik je već od jutra u drugoj birtiji, gdje je također tema Martina Mlinarević. Nakon što su ispunili tikete, jer danas igra Dinamo, složili su se da je treba satrat jer „piše protiv hrvatskog naroda i mrzi sve što je hrvatsko“. Ni oni ni tog dana nisu priznali da uopće nije bio problem u tome. Problem je, nikad neće priznati, što jedna žena ima veća muda od njih i ne sluša ih kada joj kažu da ušuti.

Muž i žena sastali su se za ručkom i nisu razgovarali. On je navečer ponovno otišao u birtiju, a ona legla u krevet maštajući o tome da je velika žena, čiju riječ žele poslušati tisuće ljudi.

Maštala o tome da je nisu ušutkali.

Maštala da nije prihvatila svoju ulogu koja se činila lakšom.

Da je nekad, nekog, barem jednog čovjeka zanimalo što je ona imala reći, bez obzira kakve su to baljezgarije bile.

Biti rođen kao žensko u Hercegovini znači imati dva izbora; Ili šutjeti, slušati, puniti paprike i čekati muža iz birtije i zajedno s njim uživati u mržnji prema svim Martinama, ili biti Martina u Hercegovini.

Piše: Marina Radoš

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije