Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaPraktična LolaŽivot

Rekla mi je: Mama, mislim da sam gej

Izuzev toga, to veče ni po čemu nije bilo nešto naročito posebno.

Prevela: Saša Leper

Jackie Dodd Mallory / Love What Matters

Sjedila sam na podu dnevne sobe i usputno slušala posljednjih nekoliko epizoda serije Unbreakable Kimmy Schmidt dok sam pokušavala da završim projekat sa dekom za koji sam ideju našla na Pinterestu, a veliko klupko vune je ležalo raščepušano svuda oko mene. Moja kćerka, sa svojih osam godina preslatke neugodnosti, sjedila je na umršenim plodovima mog rada nalik na rezance dok sam rukom tkala posljednjih nekoliko redova.

„Mama“, rekla je, a majušno lice joj je bilo osvijetljeno sjajem televizora koji je visio iznad kamina. Koža joj je još uvijek bila meka kao bebina, a na slatkom uzdignutom nosu je imala neku fleku. „Da li je on gej?“ Bradom je pokazala prema ekstravagantno preslatkom Titusu Andromedonu koji je preglumljavao na ekranu. Nisam zapravo ni digla pogled prije nego što sam rekla: „Da, dušo, jeste.“

Na to ona liježe na deku koja je još uvijek bila u procesu nastajanja, a mršuljavim rukama i nogama je polako pravila nevidljive anđele kao u snijegu. „Mislim da sam i ja gej“, kaže to onako činjenično. Ja se nasmiješim. Želim da skočim, zagrlim je, volim je, učinim da se osjeća prihvaćeno, ali ovdje pratim njen ton. Za nju je to samo izjava, samo zapažanje, ništa naročito značajno. Zato i ja ostajem u fazonu nije-to-ništa-značajno i odgovaram „I ja tako mislim, mila.

Čitav ovaj razgovor, kog se ona vjerovatno neće više ni sjećati kad je njena prva djevojka bude pitala o tome kako je rekla svojima da je gej, sadržao je jedva 20 riječi.

Znala sam da je ona gej daleko duže od nje same. Prosto, način na koji se ophodi prema dječacima, kako se joj se čitava veća-od-života ličnost šokirano zaledi kada neka lijepa djevojčica uđe u prostoriju, način na koji joj pogled zastaje na djevojčicama koje su tek godinu ili dvije starije od nje, likovi koje žvrlja po ćoškovima svesaka, čestitke za Dan zaljubljenih koje piše maloj plavoj djevojčici koja sjedi sa njom na času, čak i po načinu na koji se nosi. Jednostavno je tako rođena, kao što je rođena i sa tim jarko plavim očima, zadivljujućim talentom za umjetnost ili nemogućnošću da brzo zaspi.

To je ona, takva je i ne bih promijenila ni jednu jedinu sitnicu u vezi sa njom.

Nakon što sam je ušuškala u krevet te noći, uz više poljubaca i zagrljaje jače nego inače, bacila sam se na kauč. Pivo u ruci mi je bilo osvijetljeno sjajem kamina u miru i tišini kuće, a onda sam se rasplakala. Ali ne iz razloga na koji možda sumnjate.

Iako sam već godinama znala da će ovaj trenutak doći – iščekivala sam ga – nadala sam se da će biti jednostavno i bez suza ili neke traume, sad sam napokon shvatila. Vratio mi se u misli sve i jedan slučaj zločina iz mržnje za koji sam ikada čula, statistike mi praktično vrište mozgom.

 Koliko je samo veća šansa da će moja slatka djevojčica skončati putem ubistva ili samoubistva. Koliko je izglednije da neće dobiti posao ili kuću ili priliku da usvoji bebu. Da je poznajete, i vi biste plakali.

Ima izuzetno veliko srce, zarazan smijeh i brz jezik. Kada je njena učiteljica na raspustu između njenog drugog i trećeg razreda prebačena da predaje trećacima, dopustili su joj da si formira odjeljenje kako bi joj taj prelaz bio što lakši. Učiteljica je izabrala moje dijete da pređe u njen razred trećaka.

„Prosto je tako draga i popularna. Ona je san svakog nastavnika. Kamo sreće da imam 30 takvih u razredu!“, rekla mi je kada sam je pitala kako to da moje dijete ima istu učiteljicu dvije godine za redom.

Pomislila sam na nju koja spava gore u svojoj sobi sređenoj u fazonu pags pasa i činilo mi se da  je njeno ogromno srce ranjivije nego ikada ranije.

Kada je imala tri godine, svaki put kad smo išle negdje gdje ima mnogo ljudi flomasterom bih joj ispisala svoj broj telefona na ruci. Toliko sam se plašila da će odlutati i da ću je izgubiti, da je to bio neki način na koji sam pokušavala da je zaštitim. Ovo što vam danas pišem je ista stvar. Želim da zaštitim svoju malu slatku djevojčicu i potrebna mi je vaša pomoć.

Vidite, možda se vaše dijete neće susretati sa svim onim problemima sa kojima moje hoće. Ali možda dijete nekoga od vas hoće biti osoba koja sjedi kraj nje u busu kasno naveče. Ili prođe kraj nje na ulici, ili prođe autom pored nje na cesti.

I nadam se da odgajate tu osobu da bude od onih koji će ustati i zauzeti se za nju ako bi vožnja busom naveče slučajno postala opasna. Ako vaše dijete vidi da moje zlostavljaju, zadirkuju, povrjeđuju, odgojite dijete koje će se umiješati, koje će pomoći mojoj slatkoj djevojčici ako joj to bude potrebno. Jer, to vam garantujem, moje dijete jeste od onih koji će pomoći vašem.

Ako vam vaša vjerovanja ne dozvoljavaju da budete LGBTQ saveznik, molim vas da se fokusirate na onaj dio svojih vjerovanja koji vas podstiču da volite druge, da ne osuđujete. Usmjerite i svoju djecu na ta uvjerenja, preklinjem vas. Jer vrlo brzo ću morati poslati tu malu slatku djevojčicu u ovaj svijet prepun mržnje.

Znam da je u neku ruku prilično sebično što to tražim, ali potrebno mi je da odgojite generaciju ljudi koji će pomoći da moje dijete ostane bezbjedno u svijetu punom ljudi koji će je povrijediti ako im se ukaže prilika. I ja ću uraditi isto za vas, moje dijete će se usprotiviti ako ona ikada bude u prilici da vidi da vašu odraslu bebu povrjeđuju kasno noću u busu.

Moram vjerovati da u ovoj generaciji roditelja ima više saveznika nego bijesnih ljudi.

 

Molim vas, nemojte me razuvjeriti.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije