AktivizamFeminizamHrabra LolanajnovijeNaslovna vijest

„Jeste da je žena, ali je moćna“: Priča o jednoj gradonačelnici iz Avganistana

Zarifa Gafari, koja je sa samo 26 godina postala jedna od prvih gradonačelnica u tradicionalno patrijarhalnom Avganistanu, rekla je da u potpunosti očekuje da je ubiju.

Prevela: Saša Leper

Fatima Faizi and Rod Nordland / New York Times

Međutim, i dalje se ne skriva i aktivno privlači pažnju javnosti.

Gafarijeva je u martu preuzela dužnost gradonačelnice Majdan Šara, grada sa oko 35 000 stanovnika u avganistanskoj provinciji Vardak, gdje je bio postavljen i baner sa njenom slikom u jarko crvenoj marami na glavi, imenom i sloganom njene kampanje protiv onečišćenja „Neka naš grad bude čist“.

Gafarijeva je u potpunosti svjesna da je jedna od predvodnica borbe za prava žena u Avganistanu, u vrijeme u kome zbog nedavnih mirovnih pregovora Amerikanaca sa Talibanima građani razmišljaju šta bi se moglo desiti ukoliko ultrakonzervativni pobunjenici ponovo počnu učestvovati u vođenju zemlje.

„Moj posao je da navedem ljude da vjeruju u prava i moć žena“, napisala je na Tviteru.

Iako nije prva žena koja je preuzela tradicionalno muški posao u avganistanskom patrijarhalnom društvu. Gafarijeva se nalazi u jednoj od najtežih pozicija.

Žene su imenovane i za guvernerke provincija Daikundi i Bamijan, koje su, prema aganistanskim standardima, kulturološki tolerantna područja. Nili, gradu Daikuniju, je imao gradonačelnicu pune dvije godine. Ona se naposlijetku preselila u Sjedinjene države.

Međutim, Vardak je naročito konzervatvno područje, a podrška talibanima je toliko široko rasprostranjena da mnogi značajni autoputevi nisu bezbjedni za civile.

Majdan Šar ima samo jednu srednju školu za djevojčice, a prošle godine su imali 13 maturantkinja. Prije nego što je Gafarijeva postala gradonačelnica, jedina žena koja je imala državni posao, pored nastavnice, je bila ministrica minstarstva Vardaka za žene, no ni ona se nije usuđivala da živi u gradu. Umjesto toga, iz bezbjednosnih razloga stanovala je u glavnom gradu Kabulu i, kao i Gafarijeva, svakog dana putovala na posao.

Zanimljivo je i to što je predsjednik Avganistana Ašraf Gani zapravo imenovao Gafarijevu na ljeto 2018. godine. Međutim, nakon katastrofalnog prvog dana na poslu gradonačelnice, mandat joj je odgođen na nekoliko mjeseci.

Nakon što je tog julskog dana došla na posao, kancelariju su joj preplavili bijesni muškarci naoružani štapovima i kamenjem. Avganistanska obavještajna služba, Nacionalni direktorat za bezbjednost, je morao poslati odred paravojske da joj pritekne u spas i izvede je iz zgrade.

„To je bio najgori dan u mom životu“, rekla je.

„Nemoj se ni vraćati!“ uzvikivali su protestanti dok je odlazila. Kako kaže, među njima su bili i pristalice i pomoćnici guvernera Vardaka, Muhameda Arifa Šan Džahana koga je ona i optužila da je organizovao protest jer se protivi imenovanju žene. Gdin Džahan nije bio dostupan za komentar.

Gafarijeva je napustila grad, ali daleko od toga da je otišla tiho. „Toliko sam vrištala da sam ostala bez glasa“, rekla je. Otišla je ravno u predsjedničku palatu u Kabulu i rekla zvaničnicima da neće odustati tako lako.

“Rekla sam im da ću se boriti za svoje pravo na tu funkciju čak i ako budem morala da se zapalim ispred palate. I ne, nije to bila samo prazna prijetnja.”

Trebalo je devet mjeseci, ali Gafarijeva je konačno uspjela da se vrati – nakon što je guverner Džahan podnio ostavku i nakon je društvene mreže preplavila haštagom #IWillFightforRight (Boriću se za pravo). Međutim, daleko od toga da je to bio kraj njenih nevolja.

Počela je tako što je sazvala sastanak 20 zvaničnika gradske uprave. Ili je barem pokušala. Svi su bili muškarci. Neki su kasnili. Mnogi su samo gledali u svoje mobilne telefone. Nekoliko ih je međusobno razgovaralo, potpuno ignorišući Gafarijevu, dok konačno nije viknula:

“Ovo je formalni sastanak. Ako neko ima ličnog posla, može da ide.”

Nakon toga su se umirili i slušali nekoliko minuta.

“Sad se vratite poslu i radite ono što trebate”, rekla je na kraju sastanka. Nakon što je izašla, iz prostorije se čuo glasan smijeh.

Na ulici je okupila grupu radnika čistoće i pomoćnika gradonačelnika kako bi podijelili plastične kese za njenu kampanju “Čist grad, zelen grad”. Nije bila presrećna idejom da pusti reportera da pođe sa njima i oklijevala je.

“Nemam nijednog tjelohranitelja, iako bih trebala imati dva. Tamo nije sigurno.”

Reporter Njujork Tajmsa koji je bio na licu mjesta navodi da je odmah bilo jasno zašto je zabrinuta. Čim se pojavila, na pijaci se okupila grupa muškaraca i dječaka, gurajući se oko nje.

Iako je smeće bilo razbacano svuda po ulicama, većina je odbila da uzme kesu. Gafarijeva se nije povlačila, često vičući iz sveg glasa i tražeći od ljudi da uzmu besplatne kese i upotrijebe ih.

“Ovo je naš grad, treba da ga održavamo čistim”, rekla je. “Ne mogu to da uradim bez vaše pomoći.”

Neki su joj se smijali. Međutim, drugi su ipak prihvatili kese. Čitavoj sceni je prisustvovala samo jedna žena, a ona je nosila burku od glave do pete.

Gafarijeva se kasnije izvinjavala reporteru zbog agresivnosti.

“Kada jedna dama želi da radi u veoma konzervativnom društvu, prinuđena je da krije svoju pravu ličnost. Mora da bude gruba ili je niko neće slušati. Moram da im dokažem da žene nisu slabe”, kazala je.

Pripadnica etničke grupa Paštun, poput većine ljudi u Vardaku, Gafarijeva je kćerka srednjoškolske profesorke i pukovnika specijalne vojske Avganistana. Sa svojih 26 godina i dalje je neudata, što avganistanski društveni standardi već smatraju kasnim dobom.

Rekla je da su joj talibani i Islamska država već slali prijetnje smrću. „Znam da će me ubiti, ali to me ne plaši. Smatram da su daleko više zabrinjavajući kriminalni sindikati na vladinoj strani rata, koji su uključeni u vrlo prljavu i unosnu trgovinu zemljom. Oni me zaista plaše. Jedan od njih mi je prišao i rekao da ću dobiti metak u glavu ako se ne maknem odavde.

Gafarijeva nikad nije očekivala da će raditi u vladi. Osnovne studije je završila u Indiji i pohađala je master studije ekonomije kada ju je, prilikom posjete kući prošle godine, porodica ohrabrila da izađe na ispit za rad u državnim organima. Predsjednik Gani je uveo te ispite kako bi doprinio zapošljavanju na osnovu zasluga.

Pored studija, Gafari je bila preduzetnica i pokrenula je popularnu radio-stanicu namijenjenu ženama u Vardaku. Vrativši se u Indiju, radila je na svojoj master diplomi kada ju je nazvala prijateljica. Rekla joj je da je Ganijev kabinet objavio na Fejzbuku da je Gafari imenovana za gradonačelnicu Majdan Šara.

“Nisam vjerovala da uopšte mogu dobiti ovaj posao, jer ja nemam niti ikakvu političku moć niti zlato. Međutim, kada se to zaista i desilo, znala sam da želim da budem ovdje i pokušam da promijenim društvo.”

Neiscrpna upornost je ovoj gradonačelnici, uprkos preziru na koji često nailazi, donijela određeni stepen nevoljnog poštovanja. Nije je poremetio ni prilično ponižavajući sastanak sa predstavnicima gradske uprave.

“Ponekad se čini da su svi protiv žena, i kada je žena aktivna u društvu, mogu je odbaciti kao nemoralnu,” kazala je.

Međutim, na kasnijem sastanku u kabinetu guvernera, u vezi sa projektom izgradnje puta za koji se Gafarijeva zalaže, uspjela je dobiti i tračak podrške.

“Priznajte i dio njene zasluge,” jedan od prisutnih muškaraca je rekao ostalima. “Taj projekat je bio zaustavljen dobrih 12 godina, ona je ovdje mjesec i ponovo je pokrenut. Jeste da je žena, ali je i moćna.”

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije