Ljudski odnosinajnovijePorodicaPraktična LolaŽivot

Mogu li vam odati tajnu? Ovo je Prava Ljubav.

On je uvijek taj koji gura kolica kada idemo u nabavku. A kada se vratimo nazad do auta, uvijek odmah otključa vrata da ja mogu da sjednem, a onda on vadi ono što smo kupili dok ja sjedim unutra sa upaljenim grijačima za sjedište. Pljuštala kiša ili sijalo sunce – tako mi idemo u kupovinu.

Prevela: Saša Leper

Heather Delaney / Her View From Home

Foto: Fabrizio Verrecchia / Unsplash

I mogu li vam otkriti jednu malu tajnu?
Trebalo mi je mnogo godina da naučim da cijenim što me neko voli na ovaj način.

Vidite, provela sam (bolje rečeno protraćila) mnogo vremena tražeći sve one načine na koji se ljubav prikazuje u filmovima, časopisima i reklamama.

Cvijeće.

Čokolade.

Romantični obroci.

Iznenadna putovanja za vikend.

I znate šta?

 

Stalno sam bila razočarana, ponovo i ponovo.

A sve to samo zato što sam tražila ono za šta mi je rečeno da je način na koji bi mi on trebao iskazivati ljubav.

Umjesto da sam obraćala pažnju na to kako mi on zapravo iskazuje svoju ljubav.

A kada sam napokon to shvatila?

To mi je u potpunosti promijenilo vezu.

Jer iako mi on rijetko kupuje cvijeće, svaki dan kad završi s poslom nazove me da pita treba li da kupi nešto.

Nikad mu ne padne na pamet da mi kupi čokoladu, ali kad god ugleda bilo šta što liči na nešto biljno i organsko uvijek mi to kupi i bude užasno ponosan što me može iznenaditi najnovijim ulovom.

Zna samo kako da skuha jaja i namaže hljeb, pa iako me nikad nije dočekala romantična večera uz svijeće i nizovi gurmanskih savršenstava, svake nedjelje se probudi, pristavi kafu, nalije je u moju omiljenu šolju i doda mi je dok sam ja ušuškana na kauču u dnevnoj (a ako se potrefi da mi je šolja prljava od juče, uvijek je opere, duša moja).

I mada ne bi mogao sastaviti plan putovanja ni da mu život od toga zavisi, sjedio je sa mnom u pozorištu na Brodveju i gledao mjuzikl. Hodao je sa mnom kroz kuću Ernesta Hemingveja. Bio je u više muzeja i biblioteka nego što je u stanju da nabroji. I nikada se nije ni požalio. Niti jednom.

A daleko o toga da je to sve. Tu je i toliko drugih stvari.

Ustajao je u sred noći kad je beba plakala. Ako je njegova hrana u restoranu bolja uvijek nam je zamijeni. Gleda Besani u Sijetlu kada bi rađe gledao Džejsona Borna (bar mislim da se tako zove). Zna moje omiljene „proizvode za žene“ i otići će do apoteke ili prodavnice da ih kupi kad mi to treba (ako to nije ljubav, onda stvarno ne znam šta je).

I uvijek, uvijek, on je taj koji gura kolica za kupovinu.

Znate, što više razmišljam o tome,

cvijeće, čokolade, romantični obroci, iznenadna putovanja za vikend?

To je svakako sve prolazno.

Cvijeće se osuši. Čokoladu i obroke pojedemo. Iznenadna putovanja se dogode, a onda prođu.

Ali trenuci u kojima se možete osloniti na nekoga (ponovo i ponovo i ponovo), e to je ljubav.

Dobra ljubav.

Ljubav koja traje.

Ljubav poput „najudobnije deke na jesenji dan“.

I to je ona ljubav kakvu hoću u svom životu.

 

Nemojte tragati za cvijećem, dame. Nemojte traćiti vrijeme na čokolade.

Tražite onoga koji će vam gurati kolica za kupovinu.

Jer tu se nalazi ona ljubav koja traje.

 

 

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije