Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPraktična LolaŽivot

Svim mamama od 40 i nešto godina: i ja sam slomljena

Sjećam se jedne epizode serije Seks i grad koju sam gledala jedne noći kada sam imala trideset i nešto sitno i dojila svoje blizance. Samanta je pričala o tome koliko su joj oslobađajuće četrdesete godine sad kada ima sve što želi u životu – ispunjavajuću karijeru, samopouzdanje, novac, odličan seks, sjajne prijatelje.

Prevela: Saša Leper

Whitney Fleming / Her View From Home

Foto: Andreas Weiland / Unsplash

Iako nisam željela da oponašam njene seksualne avanture, ostatak toga je zvučao prilično primamljivo.

Kako su mi se približavale četrdesete, gledala sam kako moji prijatelji koji su do ovog praga došli prije mene trče maratone ili skidaju po 15 kila. Neki su se okrenuli novim karijerama ili otišli na putovanje kakvo se doživljava samo jednom u životu. Zbog njih se sve to činilo fantastično!

S obzirom na to da su mi tridesete prošle u trudnoćama, dojenju i ganjanju djece, bližile su mi se četrdesete i skoro pa sam se radovala svemu što će mi donijeti ta nova decenija. Zaista uživam u vremenu koje provodim sa svojom djecom, ali bila sam spremna da se fokusiram malo i na sebe.

Onda mi je mjesec dana prije 40. rođendana preminula vrlo draga prijateljica od raka pluća koji nije izazvan pušenjem. Ništa tu nije bilo fenomenalno.

Foto: Anthony Tran / Unsplash

I kako se lagano približavam polovini ove decenije, sa lakoćom mogu da kažem da četrdesete nisu bile blage prema meni.

U četrdesetim sam dobila bolest koja mi je uništila vid i psihu. Ispunjene su gubicima prijatelja i članova porodice koji mi nedostaju svaki dan.

Donijele su izazove za moj brak i roditeljstvo i sve u vezi sa čim imam išta samopouzdanja u životu.

Sadržavale su slomljene kosti, slomljene odnose, slomljen duh.

Nisam jedina koja se tako osjeća. Moji prijatelji dijele svoju bol izazvanu razvodima, ličnim gubicima, neprestanom agonijom rastrzanosti između brige za starije voljene osobe i odgajanje aktivne djece.

Već pet godina sam se borila protiv ovih vrlo bolnih emocija i ograničavala ih. Osjećala sam se krivom što nisam bila zahvalnija za sve predivne ljude i dobrotu u mom životu.

Dok sam se borila da potisnem ove emocije, otupila sam na njih i umanjila ne samo bol u srcu već i zadovoljstvo.

Bila sam na vrhuncu života, ali nikad ne nisam osjećala manje fantastično.

Nikad nisam bila deblja, mlohavija i u lošijoj formi.

Nikad nisam bila toliko nesigurna po pitanju odgoja djece kao sada kada su već tinejdžeri ili 20-ogodišnjaci.

Nikada se nisam toliko trudila da to sve očuvam, a ipak svaki dan nisam uspijevala u nečemu.

Ali uprkos svoj boli i zahtjevima i testovima koje su mi donijele četrdesete, takođe sam i srećnija nego ikada ranije.

Ljudi koje volim i dalje imaju problema sa zdravljem, ja se borim da nađem ravnotežu između posla i života koja odgovara mojoj porodici, moji odnosi sa ljudima su ponekad klimavi, a konstantno moram i da ubijam osjećaj krivice i nesigurnosti i nedovoljnosti.

Ali u četrdesetima sam konačno naučila da kažem ne – zahtjevima koji se protive mom biću, događajima koji me ne interesuju, a ponekad i prijateljima i porodici – kako bih mogla imati više kontrole nad sopstvenim životom.

Foto: Ian Espinosa / Unsplash

Napokon sam naučila da dignem ruke od nekih stvari – zlobnih ljudi koji ne žele pomoći već kinje druge – i shvatila da se tu ne radi o meni. Ponekad se upustim u raspravu, ponekad ne. Obje opcije su redu, nijedna nije pogrešna.

Konačno, naučila sam da utišam svoj um i fokusiram se na ono što mi je tu pred nosom – poput kćerki i muža, mojih strasti i budućnosti. Biti zadovoljan je predivno.

Konačno, ostavila sam iza sebe sve ono što mi se izdešavalo – po prvi put me one više ne definišu. Prosto su dio moje priče. Naučila sam da je bol dio života i da je poricanje toga, odbacivanje, osuđivanje isto što i odbacivanje samog života i sreće.

I konačno, shvatila sam da ono što te ne ubije ne mora nužno ni da te ojača i ne moraš ništa naučiti iz toga niti biti zahvalan. Ponekad je dovoljno samo proživjeti nešto teško.

Moje četrdesete… pa fantastične su.

Foto: Nathan Dumlao/ Unsplash

Često kasnim, hlače su mi preuske, stanje moje prijateljice sa rakom se ne popravlja, svijet je i dalje lud, a moje slomljene kosti i duh i dalje zarastaju.

Ali uz sve to sam naučila da se prepustim fantastičnim trenucima i da se fokusiram na njih.

I biram da budem srećna oko toga. Prosto jer sam odlučila da je vrijeme da ponovo budem srećna.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije