O ljudimaO životu

Šta da uradite da STVARNO povećate natalitet?

Priča se priča da rode dolaze.

Priča se: o demografskoj slici, pronatalitetnoj politici i sličnim temamama.

Govorka se. Razmatra na sastancima.

Piše: Milanka Blagojević Redakcija

Pa svaka čast, konačno se neko sjetio.Digla se prašina. Nesta nam ljudi. Odlaze, odlivaju se, pakuju, ne vraćaju.
Ali ima i nas koji ostajemo.

E ovo je koja riječ o onima koji ostaju. Organizuju se seminari, prezentacije, video bimovi, okrugli i pravougaoni stolovi…

Pa svaka čast, konačno, riječ koja o nama koji ostajemo. I sve je to tu između zidova sa kojih vise umjetničke slike. Valjalo bi ubaciti riječ dvije sa terena. Eto ja ne znam koliko seminara treba, tabela, grafikona, statističkih podataka, demografskih slika.

Eto ja ne znam ali pretpostavljam mnogo je to posla, puno. Ja sam demografskoj slici svoj doprinos dala, rodila sam troje djece. I zato imam neki uvid, onako sa terena. Onako iz porodilišta, parkova, laboratorija, čekaonioca, porođajnih stolova.

Ne znam koliko je to posto ispitanih ali onako nasumično rekla bih i ja koju, onako sa terena.

Šta majkama, porodiljama, onima koji doje i ne doje treba :

Trudnice su bijeli medvjedi. Baš tako. Zaštićena vrsta i tačka.
Ta koja hoda sa trbuhom do pupka kroz tvoj grad to je demografska slika, ona koja želi da ostane, ona je život, ona je grad, država, porodica, ćelija društva. Ona je društvo.
Ona je bijeli medvjed i tačka.

Ona je puna sreće, hormona, grčeva, gasova, kolostruma, bolova u karlici, leđima, preponama. Ona je anemična, malaksala, uplašena. Njene noge, ruke, (kod onih hrabrijih i stomak) u modricama su od kleksana. Svaki dan se bode.

Da , ona je i srećna, poletna, njena trudnoća je baš ko iz časopisa, savršena , krvna slika odlična. I takva je. Blista, sija kao novogodišnja jelka, koža joj se pročistila, kosa nikad ljepša. I takva je.

U stomaku nosi malo baš malo biće, nježno baš nježno, prenježno. I sve što pojede i popije stigne do njega. Baš tako. Pa stigne i ono kad je vratite iz laboratorije jer se nije naručila (vjerujte postoje gradovi u kojima se naručuje ).

Stigne i kad joj drsko kažete da dođe drugi dan, sutra, prekosutra jer trudnoća nije bolest. Pa ona plače, stignu je hormoni i taj bijes. Stigne i do njega tog malog baš malog bića.

Stigne je kad sjedi i čeka. U državnim bolnicama , jer nema za privatnog doktora. Pa ponese sendvič i čokolodacu i flašu vode i knjigu i časopis i dekicu. Sjedi i čeka. Pa izađu pred nju pa se opet deru, pa odmjeravaju, pa joj opet kažu idi kući nisi bolesna samo si trudna.

Stigne je i ono vraćanje iz državne laboratorije jer baš tih nalaza nema, pa je stigne ta vječna sikiracija zbog para i stalnog plaćanja da se izgura do kraja.

Stigne je jer trudna je, nije bolesna, trudna je, u njoj je malo baš malo biće i hormoni i bolovi u leđima, karlici i preponama i gasovi i grčevi. Baš je stigne.

Pravo iz porodilišta kao da to nije ništa. Tako kući da se vraćaju a ne kao iz rata i to sa prve linije uz riječi : Nikad više! Ostaće mi trauma za cijeli život. Čerečili me, sjekli, vukli, gurali, sjedali na stomak, klistirali, gurnuli kateter itd. I sve to mora. Ok prihvatam. Ali psovali me, ostavljali u krvi i znoju cijelu noć dok moji nisu donijeli čistu posteljinu, krvarila sam zbog katetera, stiskali mi bradavice bolilo više od porođaja, slali muža po zavoj, paracetamol…

Ima i onih koje su vodoinstalatere dovodile o svom trošku samo da se istuširaju (eto majke mi živa istina) ili ma nisam se ni tuširala gadilo mi se, samo se žmireći „malo prala”…

Meni kažu ti si imala sreću pa si se porodila u Brčko distriktu, to je drugo, tamo je čisto, kreveti su na dugmiće (wow) , možeš se tuširati(wow), dobijate čiste posteljine koliko hoćete i spavaćice su bolničke (wow wow ) i sestre ljubaznije (wow wow i hura).

Takvi uslovi su izuzetak, nisu pravilo. U ostatku države da te Bog dragi sačuva. Eto šta majke žele i ne, nisu razmažene.

Ne pristajem na to ( dobro možda malo i jesu zbog hormona ali i boli majku mu, boli) . Žele čisto, uredno, žele tuš i riječ. Onu blagu. Normalnu, jednu sasvim normalnu riječ.

Riječ od koje malo manje boli pa čak od koje prestane da boli. Riječ koja olakšava. Nisu razmažene, nisu. Možda samo malo. Pa kad dođe to malo biće koje je u početku bilo mala tačka , tačkica. Pa poraslo do limuna, pa avokada, pa ananas.

Od dlana do lakta stane. Pa ga gledaš pa plačeš pa ne znaš šta s njim. Bojiš se , silno se bojiš a srećan si, pa ti se plače. I zato nisu nisu zaslužile: ne cmizdri, doji, šta čekaš, gurni bradavicu, ne cmizdri, svakog boli, ne cmizdri. Da niko nije kriv što porođaj boli, to se ne može promijeniti. Ali posteljina se može promijeniti. I tuš. I riječ.

Trudnice su bijeli medvjedi ali i orhideje. Traže sunca, istočnu stranu ali ne previše. I vode. Ne previše. Nekad je malo poprskajte po lišću i cvjetovima. Samo malo da osjeti da je voljena i da neko brine za nju. Ne traže previše i ne nisu razmažene. Trudne su, nisu bolesne.

I riječ. Blagu po mogućnosti, a ako je previše onda bar neku normalnu, sasvim normalnu. Pa i da je razmažena neka je. U njoj su hormoni. I strah. I sreća. I strah od te silne sreće.

Može ona da stoji u redu pola sata, sat, može. Ne daj Bože što se trpiti može! Sve će to ona istrpiti, i stajanje, i grčeve i gasove, i bolove u leđima, karlici i preponama. Ali mora li?

Pusti je, molim te pusti je preko reda. Mene nisu puštali, ni u prvoj ni u drugoj a ni u trećoj dok sam vukla i kese i još dvoje djece. Može ona ali ne mora. Može sjediti i po čekaonicama, svašta može, pa ostala je trudna i nosi u sebi to biće i porodiće se. Nema toga što ona ne može.

I kad se porode i dalje su bijeli medvjedi i orhideje. Da, baš jesu. Bar godinu dana a može i cijeli život. Majke su. Svaki dan : vole, brinu se, strahuju , rade, trpe, srećne su i vole, strahuju , vole. Svaki dan. I neka su razmažene, pa dajte molim vas „hormona do plafona“ 😉

Pronatalitetna politika jesu sastanci, seminari, okrugli i pravougaoni stolovi, tabele i grafikoni, strategije i planovi ali prije svega to je i
Koja blaga riječ,
I čista posteljina,
I tuš.

 

 

Za Lolu: Milanka Blagojević

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije