Kako to izgleda kad mjesec dana ne smijete kukati?
Koliko bi vam život bio drugačiji da u potpunosti izbacite kukanje? Da li je to uopšte moguće?
Jessica Hullinger / Fast Company
Foto: Omar Prestwich / Unsplash
Čitavog februara, Lija Šapiro je imala samo jedan cilj: da se ni na šta ne žali.
„Mislim da sam samo željela postati više svjesnija sebe i toga šta dajem svijetu“, rekla je. Šapirova je dio grupe od više od hiljadu ljudi koji su se pridružili projektu Suzdržavanja od kukanja, koji su pokrenuli Teri Blankpejn i Piter Pelgrims. Cilj? Stvaranje pozitivnijeg života putem eliminisanja negativnih izjava. „Nema tu nikakvog tajnog sastojka. Jednostavno se prestanite žaliti.“
Ali da li je sve baš tako jednostavno? I zašto je kukanje uopšte loše?
Kukanje nam dolazi krajnje prirodno. Tokom prosječnog razgovora, otprilike svakog minuta se požalimo jedno drugome na nešto. Međutim, postoje i sociološki razlozi za to. „Ništa ne ujedinjava ljude jače od zajedničkih stvari koje ne vole“, tvrdi Trevor Blejk, autor knjige Tri jednostavna koraka. „Najlakši način na koji možete izgraditi prijateljstvo je da komunicirate o nečemu negativnom.“
Takođe, evolucija nam pažnju usmjerava na negativne stvari zbog samoodbrane, tvrdi Džon Gordon, autor knjige Pravila o nekukanju. „Što više gledamo nešto što na može povrijediti ili ubiti, programirani smo da se više pazimo toga.“
Foto: Markus Spiske / Unsplash
Ali sva ta kuknjava ima svoju cijenu. Kada se žalimo na nešto, naš mozak ispušta hormone stresa koji narušavaju neutralne konekcije u područjima mozga koja se koriste za rješavanje problema i druge kognitivne funkcije. To se dešava i kada slušamo kako se neko drugi žali i kuka.“ Štetni efekti kukanja se mogu porediti i sa indirektno unesenim dimom. To je posredno kukanje.“ Baš kao što je pušenje zabranjeno u većini kancelarija, Blejk kaže da je zabranio i kukanje u svom timu. „Dam kolegama jednu priliku, ali ako ih uhvatim drugi put to je to.“
Zar se to ne čini malo grubo? Odricanje nečega što nam dolazi tako prirodno se čini kao savršen recept za neuspjeh.
Zaista, Blankpejn i Pelgrims, stvaraoci projekta Suzdržavanje od kukanja, priznaju da svake godine podbace u svojoj misiji. „Stvari koje radite iz navike je izuzetno teško promijeniti“, kaže Džoana Wulf, profesorica engleskog jezika na Univerzitetu Karneidž-Melon. „Da li ste ikada pokušali da izbacite iz govore sve one „znate“ i „uhhh“? Zaista je teško!“
A ponekad nam je i apsolutno potrebno da se istresemo. Dobar je to osjećaj, zar ne? Jedna studija je pokazala da neizražavanje emocija može skratiti život za prosječno dvije godine.
Foto: Markus Spiske / Unsplash
Evo i dobrih vijesti: uvijek se može naći i zlatna sredina između potpune frigidnosti i dežurnog kukala. Ako ste ozbiljni u svojoj namjeri da se manje žalite, evo nekoliko realističnih savjeta za uspjeh.
