KulturaLjudiMjestanajnovijeNaslovna vijestPojaveRadoznala Lola

Faezeh Hashemi: Ako je poligamija dobra treba biti dozvoljena i ženama!

 U proteklih nekoliko dana društvene mreže Irana vrve od rasprave o poligamiji.

Prevela: Saša Leper

 Shima Shahrabi / Iran Wire

U konzervativnom gradu Qom, objavljen je niz postera koji su svojom najavom radionica na temu poligamije i njene promocije rasplamsali debatu među stanovnicima Irana. Prije postera postojali su određeni televizijski programi koji su se neprestano emitovali, a koji su prikazivali predstavnike religije kako brane ovu praksu.

Jedan od njih, Gholamrez Ghasemian, je i ranije u svojim javnim izjavama branio poligamiju. U takvoj televizijskoj emisiji je rekao:

“Poligamija nije naš glavni problem, jer muškarci koji žele da stupe u kontakt sa ženama iz razloga požude se neće ni upuštati u brak niti stvarati porodice. Sistem porodice je veoma zahtjevan domen i muškarci često ne mogu da si priušte nijednu suprugu, a kamoli dvije. Ali treba napomenuti da praksa privremenog braka ili poligamije ima svoju funkciju. Ja je ne promovišem, ali je ozbiljno branim.”

(„Privremeni brak“ ili sigheh je praksa u kojoj se muškarac oženi ženom na tačno određeno vrijeme – obično nekoliko dana ili čak sati.)

Ovo nije ni prvi put da Agencija za emitovanje iz Islamske republike Iran (IRIB) ili neka druga državna institucija promoviše ideju o višestrukim suprugama jednog muškarca.

Faezeh Hashemi, bivša članica parlamenta i aktivistkinja za prava žena, protivi se poligamiji te kaže da je promovisanje poligamije najveći grijeh i izdaja društva.

Već mnogo godina, aktivisti za ženska prava u Islamskoj republici pokušavaju ukinuti zakon koji dopušta muškarcima da imaju više od jedne žene, ali ne samo da ti napori nisu urodili plodom, već je u posljednje vrijeme promocija poligamije postala još raširenija, a vlada nije reagovala. Šta mislite da je razlog?

Ne znam zašto neki ljudi toliko tvrdoglavo rade nešto što se protivi svim etičkim, urođenim, ljudskim i prirodnim principima, jer ne smatram da postoje ikakvi moralni ili racionalni razlozi za takve opaske, a mislim da se kose i sa religijom i sa islamom. Pored postera koji su nedavno objavljeni na internetu, IRIB je nekoliko puta podstakao pitanja o poligamiji i ponio se prilično neprimjereno. Ova propaganda koja promoviše poligamiju je ukorijenjena u odbijanju zahtjeva modernog društva i u razumijevanju šta je to što žene zapravo žele; a možda čak i u vulgarnosti muškaraca. Ne padaju mi na pamet ikakvi drugi razlozi.

 

Kažete da se poligamija za muškarce i privremeni brak kose sa religijom i sa islamom, ali oni koji brane poligamiju kažu da islam dozvoljava muškarcima da imaju više žena.

Što se tiče privremenog braka, lično nisam našla ikakav pomen takve prakse u Kuranu. Postoji ajet o poligamiji, ali isti taj ajet odbacuje poligamiju jer kaže da u poligamnim situacijama mora postojati pravda među ženama tog muškarca, a naposlijetku kaže i da ukoliko muškarac ne može da tretira sve svoje supruge jednako i ne treba da traži drugu ženu. Prirodno, kada muškarac traži drugu suprugu ili privremeni brak znači da gaji neke emocije za tu osobu. Može li onda imati ista osjećanja prema prvoj ženi? Ne! Nema smisla da mu je jednako stalo do prve žene, jer da je to tačno ne bi ni tražio drugu. Stoga, nemoguće je održati emocionalnu pravdu. Muškarcima i ženama koji podržavaju poligamiju je stalo samo do ekonomske pravde, društvene pravde i tako dalje. Vjerujem da se u poligamiji ne može ispoštovati emocionalna pravda, tj. muškarac ne može jednako voljeti. Zato tvrdim da se poligamija kosi sa religijom i islamom, ali nažalost, pobornici ove ideje vide samo prvi, a ignorišu drugi dio. Nažalost, i naš zakon takođe naglašava nešto što se u potpunosti kosi sa našom religijom, a ljudi koji to promovišu pokušavaju da to normalizuju u očima javnosti.

A to se promoviše u ime islama, što je veoma opasno. Pored štete koju nanosi društvu, takva praksa i propaganda uništava i sam islam i, u očima mnogih, predstavlja islam kao nepravednu religiju, a vjerujem da se islam strogo protivi tome.

 

Kako se Vi, kao aktivistkinja za prava žena, nosite sa tim?

Putem oglašavanja je potrebno uraditi daleko više kako bi se poveo razgovor o ružnoći i iskvarenosti ovoga i kako bi se objasnilo na koje sve načine to oslabljuje osnove porodice i promoviše njenu nemoralnost. Članovi parlamenta bi trebali biti svjesniji ove rasprave i pomoći javnosti da se osvijesti po tom pitanju. Ja nisam članica parlamenta i nemam pristup vladi – stoga ja tu ne mogu učiniti ništa.

 

Ali ranije ste bili članica parlamenta i mogli ste predlagati zakone. Da li ste uradili išta po tom pitanju?

Ne sjećam se da sam uradila išta u vezi sa tim, ali tada pitanje poligamije nije bilo toliko jako izraženo. Ako se poligamija tada i praktikovala to je bilo potajno i sramotno, a ne uobičajena i rutinska praksa. Ali nažalost, gledajući oko sebe, otkrivamo da je poligamija u toku prethodnih godina postala uobičajena. Zaista nisam uradila ništa naročito povodom toga dok sam bila u parlamentu jer problem tada nije bio toliko ozbiljan – činio se više kao šala. Ali danas je poligamija postala široko rasprostranjena i veoma uticajna na porodični život.

Jedan od skorašnjih i štetnih efekata poligamije je taj da žena izdaje svog muža. Kada pitate ženu zašto izdaje svog muža, kaže: zašto moj muž može imati drugu suprugu, a ja ne mogu? Naše društvo se promijenio. Žene više nisu iste – više ne tolerišu sve što muškarci rade. Više ne tolerišu nepravdu i okrutnost koja im se nameće – naročito po pitanju poligamije gdje je biti jedna od nekoliko žena u kontrastu sa prirodom žene. Zato imam pitanje: ako je poligamija neophodna i ne protivi se prirodi, zašto muškarci ne žele tolerisati poligamiju kod žena?

Odgovor na ovo pitanje je zato što islam dopušta poligamiju samo za muškarce.

Govorili su da je poligamija dopuštena samo muškarcima a ne i ženama jer, ako žena zatrudni, nije jasno ko je otac djeteta i stoga žena ne smije imati više muževa. Ali danas postoje DNK testiranje i druge tehnologije koje rješavaju ovaj problem. Ako muškarci smatraju da je poligamija dobra, onda bi je trebali dopustiti i ženama. Na kraju krajeva, i naši religijski pravnici moraju ići u korak sa vremenom. Zašto bi samo muškarci mogli uživati ovo pravo?

Nažalost, u Islamskoj republici muškarci su ti koji tumače islam i donose zakone u skladu sa tumačenjima islama. Žene tu imaju manje prava. Svi (koji su na vlasti) su muškarci, kultura je muževna, a patrijarhat prevladava. Vjerujem da je interpretacija islama u našem društvu patrijarhalna i da to uopšte nije pravi islam.

Poligamija se pretvorila u vrstu korupcije. Muškarci je sada zloupotrebljavaju; podržavaju ih postojeći zakoni i propaganda, kao i zvanični organi sistema poput IRIB-a ili propagande na internetu. Zašto vlasti – koje zabranjuju toliko vrsta sadržaja na internetu – ne zabranjuju ovakve kampanje za podsticanje poligamije? Jedino rješenje je povući zakon koji dopušta višestruke brakove i privremene brakove za već oženjene muškarce. Treba ukinuti ovaj zakon kako bi se ovaj problem riješio.

Poligamija stvara moralnu krizu u porodici. Statistike pokazuju da je delikvencija češća kod djece koja potiču iz poligamnih porodica nego kod djece razvedenih roditelja, što pokazuje koliko je to opasno.

 

Pomenuli ste period prije Revolucije. Mnogi vjeruju da poligamija nije bila toliko široko rasprostranjena prije Revolucije i da, kada ste bi bili članica parlamenta, ovo pitanje nije bilo takav fokus debate.

Prije Revolucije je u Teheranu postojalo područje za prostituciju (Shahr-e Now). Zatvorili su ga i sada je čitav grad postao zona za prostituciju. Ne samo da nisu uspjeli da spriječe prostituciju, već su je i raširili. Poligamija je problem koji se kosi sa moralom i porodicom. Pobornici poligamije uporno pozivaju žene da ostanu sa porodicom i da se ne uključuju u društvene probleme – govoreći da će suprotnom naškoditi islamu. Ali isti oni dezintegrišu porodicu, čine je ranjivom, vrijeđaju dostojanstvo žene. Fenomen poligamije je nasilje nad ženama, a nijedna slobodna priroda to ne može prihvatiti.

Tvrde da previše žena nema partnera, da je ekonomska situacija muškaraca teška i da se oni možda neće ženiti, a poligamija predstavlja rješenje tih problema. Neudate djevojke ne žele da se udaju, inače bi našle pogodnu osobu. Nisu se udale jer ne žele i ne smatraju situaciju zadovoljavajućom. Generalno brak i naročito poligamija nisu rješenje. Problem se mora riješiti drugačije. Trebalo bi riješiti finansijske probleme u vidu smještaja, inflacije, konzumerizma i stvoriti edukativne programe kako bi se riješio ovaj kulturološki problem.

Šta mislite, zašto je 40 godina nakon Revolucije zasnovane na islamskoj ideologiji moralna korupcija toliko duboko ukorijenjena?

Neadekvatno upravljanje, neuspjele politike, neefikasnost, zanemarivanje etike, muška nadmoć i muška iskušenja su uzroci ovakve situacije. Neuspjeli i neprimjereni zakoni takođe imaju uticaja jer su njihovi efekti dalekosežni i trajni. Zakoni grade navike i potvrđuju društvene uslove, bili oni pozitivni ili negativni. Na primjer, ranije smo slušali o tome da su žene čiji su se muževi ženili i po drugi put išle na sud i žalili se. Vremenom, sudija bi često rekao: „Ponovo se oženio, pa šta? To nije protivzakonito.“ Ovakav stav je vremenom prerastao u to da se poligamija sada otvoreno promoviše. Nedostatak umjerenosti u društvu je još jedan razlog ovog širenja. Ako uporno razdvajate muškarce i žene u različitim okolnostima, iako je Bog u Kur’anu rekao da je stvorio muškarca i ženu da se međusobno tješe, ovakve situacije će biti rezultat.

 

Kako se osjećate u vezi sa svojim naporima na polju prava žena u Islamskoj republici tolikom mnogih godina?

Ne osjećam se negativno. Konačno, vjerujem da je urodilo plodom ono što smo uradili. Naravno, nisam bila sama u tome, posao obavljan godinama je zajednički pokret i vjerujem da, zbog toga što se bavi kulturološkim i ženskim pitanjima, da je to pokret koji se razvija postepeno. Primjer je problem pod nazivom diya (krvni novac). Ukinuli su moje novine Zan (Žena) zbog karikature o nejednakosti iznosa diya-e za žene i muškarce. Ali već nekoliko godina pri zahtjevima usljed saobraćajnih nesreća i za muškarce i za žene se isplaćuju isti iznosi. U svakom slučaju, aktivisti za prava žena nisu bili neuspješni, ali uspjeh je spor proces. Nažalost, kako smo bili istrajni, prava žena su se pretvorila u pitanja politike i bezbjednosti. Vlasti ne dopuštaju da se razvija.

 

Da li ste ikada imali problema zbog borbe za prava žena?

Da, mada ne konkretno zbog ženskih pitanja, već zbog svojih političkih izjava i kritika dijelova države. Već neko vrijeme imam zabranu napuštanja države i ta zabrana se stalno produžava. Imam nekoliko sudskih naloga. Otpuštena sam sa univerziteta. Zlostavljali su moju porodicu, mog sina, mog zeta, i druge. Ne mogu otići nigdje na predavanja pa čak ni prisustvovati sastancima, naročito u drugim gradovima. Zapravo, uveli su mi svakakva ograničenja. Kad bih se kandidovala za bilo kakve izbore ili tako nešto definitivno bi mi diskvalifikovali.

 

Želite li rizikovati da postanete kandidat?
Ne. Nemam nikakvu namjeru da se kandidujem za izbore.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije