DogađajiLjudiMjestanajnovijeNaslovna vijestPojaveRadoznala Lola

Ako pokažete bilo kakvu emocionalnu slabost ili ranjivost odmah ste označeni kao izrod i nedovoljno muško.

Dva puta mjesečno šest muškaraca se skupi u Plajmautu kako bi si međusobno pomogli da prevaziđu prethodne traume. Način na koji su izabrali da se liječe? Grljenje.

Prevela: Saša Leper

Aneri Pattani / Philadelphia Inquirer

Foto: TOM GRALISH / Inquirer

Možda se to čini čudno, ali članovi Muške terapeutske grupe za grljenje kažu da im je ova praksa pomogla da se nose sa svim, od seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu do gubitka članova porodice kada su bili mali.

Ova grupa koja je aktivna već dvije godine privlači najrazličitije muškarce: tu su 37-ogodišnji mornon koji radi na aerodromu, 57-ogodišnji oženjeni otac troje djece, 62-ogodišnji penzioner. Različite su im i seksualne orjentacije.

U trenutku kada se tradicionalne ideje o muževnosti sve više kritikuju, a termini poput toksične muževnosti postaju sve šire rasprostranjeni putem pokreta poput MeToo, ova grupa pruža muškarcima novi način na koji mogu da se izraze.

„Veoma često nas uče da je emocionalno stoištvo znak muževnosti“, kaže Skot Tarner, 46-ogodišnji dizajner enterijera i suosnivač grupe. „Ako pokažete bilo kakvu emocionalnu slabost ili ranjivost odmah ste označeni kao izrod i nedovoljno muško.“

Ali ako očekujemo da muškarci budu emocionalno osjetljivi na potrebe drugih, prvo moraju biti u stanju da izgrade emocionalni vokabular.

Foto: TOM GRALISH / Unsplash

Dio toga je i to da nauče da fizički dodir nisu samo agresija ili seks. Platonske emocije mogu biti sjajan uvod u emocionalnu bliskost.

Ova praksa nije sama sebi cilj, već je samo dio veće grupe sredstava za liječenje.

Za razliku od profesionalnih službi za grljenje (da, i to postoji!) koje postaju sve popularnije širom Amerike, ova grupa ne naplaćuje članarinu te članovi ne prolaze ikakav trening.

Iako sastanci nisu otvoreni za javnost (članovi prolaze intervju i odobrenje), održali su demonstraciju za Inquirer, odakle smo i preuzeli ovu priču.

Na samom početku sesije svi su se usaglasili da dodiri ne budu seksualni i da traže pristanak prije nego što išta urade. Skupili su se u grupu i počeli da meditativno dišu.

Grljenje je počelo tako što su se muškarci rasporedili u parove da urade „motociklistički zahvat“ pri kome jedan muškarac sjedne i nasloni leđa na prsa drugog kao da se zajedno voze na motoru. Neki su masirali ruke ili ramena svojih partnera, dok su drugu svoje mazili po bradi. Mnogu su zatvorili oči dok je prostorija lagano tonula u tišinu. Nakon 15 minuta našli su nove partnere.

Za drugu polovinu sesije, muškarci su se grlili u jednoj velikoj grupi koju su nazvali „gomila kučića“. Ležali su držeći glavu u svojih drugara, pričali i šalili se.

Ovo je zamišljeno kao prostor u kome se muškarci osjećaju sigurno da podijele i najintimnije misli, rekao je Kevin Ajcenberger, 57, koji je skupa sa Tarnerom osnovao ovu grupu. To može biti prilično izazovno u drugim sferama njihovih života, gdje se očekuje da će biti „jaki temelj“. U ovoj grupi „uče da je OK da budu malo slomljeni“, rekao je Ajcenberger.

Foto: TOM GRALISH

Značaj ranjivosti

Kada je bio mali, T. DŽ. MekDonela je seksualno napastvovao njegov komšija. Nije to rekao nikome, jer se stidio misleći da je uradio nešto pogrešno. Godinama je držao distancu od drugih ljudi.

„Nikada se nisam dobro mogao povezati sa ljudima, čak i svojom braćom i sestrama“, kaže MekDonel koji sada ima 62 godine i živi u okrugu Montgomeri.

Terapija na koju je išao i grupa za podršku koju je posjećivao su mu pomogli, ali MekDonel smatra da je upravo muška grupa za grljenje zaslužna što je on naučio da emocionalna intimnost i fizički dodir nisu uvijek nasilni.

„Pokazalo mi je šta su to dobra prijateljstva i braća.“

Još jedan član, Rajan Hankok, je postao kao sin MekDonelu. Hankokova djeca ga čak zovu „deda“.

„Ovakve grupe mogu biti zaista zdrave i korisne muškarcima i ženama“, kaže Kris Liang, licencirani psiholog i profesor psihologije savjetovanja na Univerzitetu Lihaj.

Liang istražuje uticaje muževnosti na zdravlje i bio je dio odbora koji je pomogao Američkoj asocijaciji psihologa (APA) da formuliše nove smjernice za rad sa dječacima i muškarcima.

Ove smjernice objašnjavaju načine na koji tradicionalna viđenja muževnosti – poput onoga da su muškarci jaki i nikada ne plaču – štete emocionalnom i fizičkom zdravlju muškaraca. Studije pokazuju da muškarci koji čvrsto vjeruju u muževne norme rjeđe traže preventivnu zdravstvenu njegu, skloniji su teškoj upotrebi alkohola i duhana i češće imaju negativno mišljenje o pomoći za mentalno zdravlje.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije