Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestŽivot

Puno se pravimo pametni za narod koji stoji u mjestu 25 godina

Ima dana kada mi se misli naguraju u glavi kao putnici u sarajevskom tramvaju. Neke žure, neke ne znaju gdje im je stanica, neke pričaju glasno na telefon, neke smrde, a nekima je muka što su tu.

Nejra Latić Hulusić

Kad dođe vrijeme da izađu, i otvore se vrata, one počnu srljati napolje, nikakvim redom i redoslijedom. Jedna drugu gurne, udari, izađe prije ove što je bila već na stepenicama…

Tako nekada nastanu ovi moji spisi, jer da ne izađu ove lude misli ovako potukle bi mi se u glavi kao ljudi u tramvaju da im ne otvori vozač vrata. Eto zato kod mene bude u tekstovima bude slovnih i gramatičkih grešaka, ljutih riječi, posvađanih rečenica.

Pošto se ne takmičim u sricanju slabo me pogode ljutiti komentari na moj stil i moju pismenost. Ja se ovdje ne takmičim nego probam podijeliti nešto što primjetim oko nas, ne znato što sam pametnija nego zato što mi je posao da posmatram svijet oko sebe.

Za ovo godina što imam, a bojim se da sam se kao Yoda rodila u pedesetoj, shvatila sam da je teško prenijeti stvarnost, da je se ljudi boje, da je mrze i da ubijaju glasnike. Nekim odbrambenim mehanizmom ovaj narod gleda svijet naglavačke.

KO GOVORI

Puno se pravimo pametni za narod koji stoji u mjestu 25 godina, a vjeruje svako dvije godine istim budalama. Kad gurneš u bravu pogrešan ključ 50 puta, neće ti je otključati ni 51 put.

Promijeni ključ ili razbij vrata ili idi doktoru. Kada ti premijer kaže da ti je toaletni papir luksuz onda pomisliš kako su i novine dobre za tu prigodu, jer valjda zna Fadil.

Kada ti neko kaže da se iz ove zemlje iseljava sve što valja, da propadamo u svakom pogledu, da ti kradu od zdravstvenog, da ti je kruh oporezovan kao i džip,  da je svaka šesta familija gladna, da se nemamo čemu radovati, onda si izdajica, kuja, krava, murted i treba te daviti svilenim gajtanom.

Davi ti mene kakvim hoćeš gajtanom, druže, maslac je skoro 5 maraka, a plate ni 800. U vrtićima prokišnjava, u bolnici nema rukavica za doktore… Ti mene udavi, ali to ti neće skinuti omču kredita na koji si kupio polovno auto, pa te sad stišće oko 20tog u mjesecu.

Foto: pexels

KAKO GOVORI

To što neko govor započe bismiletom, ili zazivajuću Oca, Sina i Duha u Bosni više ništa ne znači. Ovdje više nikome ništa sveto nije osim fotelje na kojoj sjedi.

Znam da volite slušati partriotske spjevove o brzom Vrbasu, bistroj Bosni i čistoj Neretvi, pjevajte koliko hoćete ali vam sve tri u proljeće izbace na stotine mašina za veš koje ste u njih pobacali. Pjevajte pod šatorima sa Dodikom, ali vam do pjesme neće biti kad vam se sin jedinac ispali sa unucima Australiju.  Gledajte Bakirove selfije sa Ćabe, ali šanse su da ti odeš tamo su skoro pa nikakve, osim ako nećeš na kredit i na Hadždž.

Desi se meni da opsujem javno. Nije mi stil, ali nužda zakon mijenja. Ukratko, mogu ja za gospodu pisati i u jampskom pentametru, ali i Karadžić je pisao divnu poeziju i nije psovao.

Ne zgražajte se, o moralne vertikale nad mojim rječnikom, ne govori se u elegičnim stihovima dok si u govnima.

KAD GOVORI

Kad vam obećavaju u septembru prozore od marmelade i zidove od čokolade, to vjerujete i nije vam upitna tempiranost luđačkih obećanja. Kad načelnici opština počnu pričati o vanjskog politici, a predsjednici o šahtovima, to vam je svima normalno.

Kad vam tri mjeseca pred glasanje pričaju kako rat evo samo što nije, ne pitate se što baš sad, nego trčite kupiti ulja i brašna i glasati za ove što će nas kao sad braniti, od ovih što kao sad napadaju.

Kad vam Sabina Čudić, sa svim svojim političkim manama pokaže slike djece svezane za radijatore, ne ideš svezati one koji su to godinama trebali znati za radijator, nego te zanima što je baš sad pokazala slike.

Šta bi bilo drugačije da ih je pokazala prije godinu što se nas tiče? Evo, pokazali ste šta vam je bitnije, djeca ili stranka koja ne zna bolan ni da postojite.

ŠTA GOVORI

E, ovo niko živi ne želi da čuje. To što vas vrijeđaju, lažu, kradu, ubijaju… To nećete da čujete. Jer boli. Boli zato što vam to rade 25 godina, a vi sjedite i šutite.

I stid vas je reći da čujete i ne reagujete.

Stid vas je vašeg straha.

Stid vas je što ne smijete ustati za svoju djecu.

Zato tučete novinare i maltretirate mene jer tako sebi dokazujete da imate mrvu hrabrosti. Ali vam je pogrešno usmjerena.

Gola ja ili obučena, otkrivena ili pokrivena, pismena ili nepismena, Latićka ili Dodikova, hodžina ili popova, ćirilicom ili latinicom,  kažem da ova zemlja ide u sunovrat i to nema nikakve veze s tim šta sam ja obukla nego s onim kako vi glasate.

Pročitaj još

Od iste osobe




Najnovije