LjudiMedicinanajnovijeNaslovna vijestPojaveRadoznala Lola

Život sa migrenom: kako funkcionisati kad vam je svaki dan borba?

Kako ostati pozitivan kada živite sa migrenom, kada je svaki dan žestoka bitka? Kako nastavljati ići dalje korak po korak kada sve o čemu maštate čitav dan jeste samo da se zavučete u krevet i sakrijete od svakog svjetla, mirisa i zvuka na svijetu?

Prevela: Saša Leper

Axon Optics

Kako da živite u svijetu koji ide dalje i bez vas? Prijatelji i porodica idu dalje, žive svoje živote, a vi možete to samo da posmatrate. Kao da sjedite sami zarobljeni u majušnoj, mračnoj prostoriji i gledate ih kroz neki prozor. Ali taj prozor se ne može otvoriti, a vrata su zaključana s vanjske strane.

I bol. Bol vam u potpunosti ispunjava glavu, a potom i srce kada shvatite da morate otkazati sve planove po ko zna koji put, prekršiti obećanja data djeci – ponovo, povući se od prijatelja i porodice – i još malo prekinuti tu ljudsku povezanost.

Trudna sam sa svojim drugim djetetom i, iskreno, osjećam se krivom što donosim još jedno dijete na ovaj svijet. Jedva da mogu da brinem o sebi i svom sinu dok mi je muž na poslu. Ne mogu raditi one normalne životne stvari. Ne mogu biti majka.

Izgubila sam posao jer ne mogu funkcionisati kada mi puca glava.

Ponekad mi se čini kao da sam prihvatila život sa migrenom.

A opet, ponekad mi se čini kao da više ovako ne mogu. Kao da više ovako ne želim.

U posljednje tri godine posjetila sam toliko doktora, probala toliko ljekova i tretmana, razgovarala sa toliko terapeuta.

Ali sada imamo i finansijskih poteškoća, naročito sada kada čekamo bebu, pa ne mogu više da si priuštim terapije i doktore i tretmane.

Čak ne mogu ni da angažujem dadilju onim danima kada sam baš loše. Moja porodica me uopšte ne razumije i nisu mi od velike pomoći. Imam nekoliko prijatelja, ali vrlo malo. Ali svi oni imaju sopstvene živote i sopstvene probleme.

Osjećam se toliko izolovano i usamljeno.

Kako nastaviti ići dalje? Kako to uraditi? Kako nastaviti kada imate osjećaj da ćete svisnuti?

– Rita S.

Život sa hroničnom migrenom

Ljudi sa hroničnim migrenama se svakog dana bore ne samo da izvrše svoje redovne zadatke poput odlaska na posao, brige o djeci, pranja veša i druženja sa prijateljima – bore se da imaju bilo kakav život.

Ako provedete samo malo vremena na nekom forumu o migrenama vidjećete čitav niz postova ljudi koji osjećaju da im je oduzet kvalitet života. Osjećaju se izolovano, odvojeno od prijatelja i porodice, neshvaćeno i usamljeno. Nije nikakvo čudo zašto ljudi koji pate od migrena uglavnom pate i od depresije i anksioznosti.

Nije ni čudo što je više do 20% ljudi sa migrenama razmatralo samoubistvo.

Hronični bol je samo jedan dio ovog užasnog stanja.

Razgovarali smo sa Salinom Šelton, licenciranom profesionalnom terapeutkinjom i osnivačicom i kliničkom direktoricom Centra za hronični bol u Južnom Teksasu, kako bismo dobili savjete koji mogu pomoći ljudima koji žive sa hroničnom migrenom da se bolje povežu sa svijetom oko njih.

Izolacija zbog migrene postoji

Postoji određena stigma koja se povezuje sa migrenom. Da, čak i pored svih istraživanja, svih medicinskih otkrića i napretka, svih istraživanja koja ispituju ovo stanje do tančina, i dalje postoji stigma.

Ljudi često optužuju osobe sa migrenom da preuveličavaju svoje simptome ili čak da ih skroz izmišljaju. Često im kažu da „popiju aspirin i idu dalje“ ili im daju neki sličan savjet.

Vremenom, nakon suviše otkazanih planova i previše nedostupnosti usljed napada migrene, osoba potpada pod sve veću socijalnu izolaciju – izolaciju zbog migrene.

Živjeti sa migrenom znači nikada se ne moći u potpunosti opustiti. To znači nikada ne spustiti gard do kraja iz straha da ćete doživjeti napad. Za mnoge ljude to znači i da nikada neće otići daleko od kuće jer ih strah od napada veže za to jedno mjesto na kome se obično, uz mnogo sreće, sakriju i sačekaju da sve prođe.

Mnogi ljudi koji pate od migrena kažu da se zbog toga osjećaju kao da su zarobljeni u nekakvoj zamci ili zatvoru. Ne prave planove i izbjegavaju društvene funkcije jer ne znaju kada će ih napasti migrena. Kvalitet života za kojim žude (i koji zaslužuju) se smanjuje svakom propuštenom konekcijom, svakim otkazanim planom dok gledaju kako se infrastruktura njihovog svijeta, ona ljudska povezanost, lagano urušava i bježi im.

Salina Šelton tvrdi da je ovo čest problem koji ide ruku pod ruku sa migrenama.

„Radim sa vrlo mnogo ljudi koji svi imaju ista osjećanja. Borba protiv izolovanosti, što je veliki faktor u tom osjećaju zarobljenosti, je važan dio poboljšanja kvaliteta njihovog života.“

Ljudi su društvena bića kojima je potrebna bar neka količina kontakta sa drugim ljudima. Nekima je potrebno više kontakta nego drugima, ali određena količina je potrebna svima.

Brene Braun, profesorka socijalnog rada na Univerzitetu u Hjustonu kaže da je konekcija energija koja postoji između ljudi kada osjećaju da ih neko vidi, čuje i cijeni, kada mogu davati i primati bez osude, kada iz nekog odnosa crpe snagu i okrepljenje.

„Jedan od načina na koji se možemo boriti protiv izolacije je da činimo nešto lijepo za nekog drugog. Pružanje brige i dobrote drugima kada mi sami patimo može biti maleni korak ka izgradnji društvene povezanosti.“

Migrena mnogim ljudima uskraćuje te konekcije, ali moguće ih je i zadobiti nazad.

Kako se nositi sa migrenom?

Ne možete isplanirati napad migrene. Ona ne poštuje rasporede, porodične planove ili posebne prilike. Prosto se samo pojavi.

Kako onda možete očuvati kvalitet života sa stanjem koje je toliko nepredvidljivo?

Na koji način se možete boriti protiv svakodnevnog ili učestalog bola?

„Ne mogu dovoljno da naglasim značaj brige o samom sebi i umjerenosti u radu. Briga o sebi nije samo pjenušava kupka. To podrazumijeva i da ćete uraditi nešto lijepo za sebe u budućnosti, poput slaganja i spremanja veša kada ste umorni. Verzija vas iz budućnosti koja se ne osjeća baš najbolje će vam biti tako zahvalna!“ kaže Šeltonova.

Takođe je veoma važno i stvari raditi umjerenim tempom. Ljudi sa hroničnim bolovima prečesto žestoko guraju sami sebe i nameću si lud tempo jer ne znaju kada će ih bol ponovo napasti.

Šeltonova upozorava da takve prakse treba izbjegavati, da treba biti nježan prema sebi i prestati kada vam je to potrebno.

„Tako često si kažemo da ćemo napraviti pauzu kada završimo s nekim zadatkom (pranjem suđa, slaganjem veša…), ali ako nas je počelo boljeti znači da već radimo predugo. Zadatke, a naročito one za koje znate da vam podstiču migrenu, obavljajte u kraćim navratima od po 5 ili 10 minuta. Možda će vam trebati značajno duže vremena da ih obavite, ali bar ćete zadatak završiti bez migrene i moći ćete iskoristiti i ostatak dana.“
Drugim riječima, volite se kako biste i vodili računa o sebi.

Terapija može pomoći da poboljšate kvalitet života

Zbog tako intenzivnog bola, većina ljudi se fokusira upravo na njega i ostale iscrpljujuće simptome. Emocionalna strana, onaj dio koji se razvija pod uticajem kontakta sa ljudima, se često zanemaruje i ostavlja da potiho umre dok jednog dana osoba prosto ne shvati koliko je zapravo užasno usamljena.

Mogu se razljutiti ili čak zamjerati porodici i prijateljima koji ne pate od migrena i koji ne mogu razumjeti kroz šta sve oni prolaze svakog dana. Ne shvataju da iako su sami napadi teški, iščekivanje ili strahovanje od tog napada može biti jednako neugodno i iscrpljujuće. Može vam oduzeti kvalitet života, porodicu, prijatelje.

Međutim, terapija vam tu može pomoći.

„Kada patimo od hroničnih bolesti potrebno nam je da budemo viđeni, prihvaćeni bez osude, da budemo cijenjeni kao osoba. Većina ljudi u našem svakodnevnom životu koje nemaju problem sa hroničnim bolovima realistično ne mogu da vam to ponude.

Nisu oni krivi za to; prosto ne mogu da se u potpunosti poistovjete. Kada dobijemo potvrdu od nekog sa strane može nam započeti proces ozdravljenja. Pod tim ne mislim da ćemo biti izliječni, već mislim na to da možemo početi da tražimo trenutke sreće, zadovoljstva, smijeha i zahvalnosti.“

Terapija vam takođe može pomoći da se nosite sa anksioznošću i depresijom koja je učestala kod osoba koje pate od migrena i drugih hroničnih bolova.

Resursi za nadu i pomoć kada živite sa migrenom

Kada živite sa migrenom važno je da imate konekciju sa drugima. To vam u mnogome može pomoći da se nosite sa depresijom i poboljšate kvalitet svog života.

Veoma često će vašim prijateljima i porodici biti teško da vas razumiju jer ne znaju kako je to imati migrenu. Ne mogu da razumiju bol i anksioznost zbog neizvjesnosti kada ćete imati idući napad. Možete vi razgovarati sa njima, objasniti im svoje stanje i kako ono utiče na vaš život. Možete ih upozoriti na to da ćete povremeno morati otkazivati planove i da će to ponekad biti u posljednji tren.

Ako imaju razumijevanja za vas, budite vrlo konkretni i objasnite im kako vam mogu pomoći. Možda su voljni da vam pomognu kad imate napad.

Naravno, neki nikada neće biti tu za vas. I morate biti spremni na to. Iako vas pomisao na to da ćete morati sami prolaziti kroz to možda plaši, bolje je da ste i sami nego u društvu nekoga ko nema razumijevanja niti strpljenja za vas.

Na internetu postoji bezbroj foruma i grupa za podršku koje vam mogu biti korisne, a obiluju ljudima koji prolaze kroz isto što i vi. Pa ipak, budite oprezni u komunikaciji sa ljudima koje ne znate i vodite računa da ti razgovori budu produktivni i zdravi.

Zaslužujete najbolji život koji možete da imate, a migrena vas ne mora ostavljati izolovanim i nepovezanim sa ljudima oko vas. Terapija, podrška i briga o drugima su neki od najboljih načina na koje možete poboljšati kvalitet svog života sa migrenom.

Vašoj porodici je to potrebno. Vi to zaslužujete.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije