najnovijeNaslovna vijestPorodicaŽivot

Ivana Lakić: Majka je tu da probudi onu djevojčicu u meni

Dan je odlučio da prespava sve ono što se “očekuje” od njega.

Uči nas tome da nije dobro očekivati i da ne voli planove, ali voli uporne igrače.

Redakcija

insp.rs/ Ivana Lakić

Sve je pomalo izgubilo boju, nebo se spustilo i kao da će svakog trenutka zaspati nad našim čelom. Tiho je, čuju se samo stope radoznalih slučajnih prolaznika, dok marljivo odlaze u susret novom danu. Svi moji drumovi su od blata i sna.

Teško prohodni, puni vode i magle što se spustila niz padine. Odlučih da koraknem naprijed, dok su se ispred mene pojavili dječak i djevojčica. Nježni i svoji, otuđeni od stvarnosti i svega što boli i tišti. Ispunjeni radošću kao dijete dok posmatra majku, plavu i nježniju od bilo kojeg sna.

Nježan i svoj, šetao se sporim korakom dok je pratio djevojčicu. Nosio je težak teret u rukama, svoju gitaru i gitaru djevojčice. Čas muzičkog je bio poprilično težak i iscrpan, ali za velike ciljeve vrijedi pustiti znoj.

Ne umije drugačije posmatrati svijet, osim onako kako vidi iz perspektive djeteta. U rukama je ponio samo mač od sna i čisto srce. Neko nas je jednom naučio da za snove i ne treba više. Osjetim da se dobrota vratila, lagano i čisto kroz sve te oblake.

Foto: pexels

Nebo je odlučilo da mijenja smjer kretanja. Tiha voda je odnijela sve težine svijeta i pružila nam rame od sna, da se spustimo na njega onako krišom. Onda kad se umoriš od svega, ona je tu da se spustiš na njeno rame.

Dovoljno čvrsta i posebna da grije svojom toplinom i spaja nespojive niti. U slučaju da ti se duša isprazni, ona je tu da posloži sve ono što je ostalo od tebe. Sramota me svaki put kad se rasipam u milion sitnih dijelova, pa me “skuplja” tako beskorisnu i slabu.

Ona je tu da vjeruje, kako mogu i moram naprijed. Ponekad ne čujem riječi, ali osjetim to toplo srce što se spustilo nad mojim bićem. Svaki put je tu da mi obriše svu prašinu sa koljena, a da me ni ne dodirne.

Voljela bih da mogu svu tu dobrotu uzvratiti istom mjerom, dovoljno snažno da bude spašena od svih tmina svakodnevice. U njenim očima spavaju lijekovi protiv smrtnosnih bolesti i čuvaju se tajne mape koje zaustavljaju ratove.

Probudi iznova onu djevojčicu u meni i udahne mi novi život, iznova. Čist i lijep, kao najčistije šume i izvori pitke vode. Ona je tu, da bude savršena u svijetu od nesavršenosti. Ja sam tu, da čuvam pod trepavicama njen lik.

Preuzeto sa: insp.rs

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije