najnovijeNaslovna vijestPraktična LolaŽivot

Kako da se opustimo bez osjećaja krivice?

Biti zauzet sve vrijeme je postao naš način života. Ali, bilo da je riječ o vrtlarstvu, čitanju ili ležanju na kauču, podjednako je važno i odmarati se.

Prevela: Saša Leper

Claudia Hammond / The Guardian

Foto: Hernan Sanchez / Unsplash

Ja i nisam baš dobra u odmaranju. Nakon što sam završila pisanje knjiga o emocijama, percepciji vremena i psihologiji novca, rekla sam prijateljima da sam počela raditi na novoj koja za temu ima odmor. Prve reakcije mojih prijatelja su obično bile: „Ali ti uvijek radiš. Nikad se ne odmaraš!“

Generalno, ako me neko pita kako sam i šta se dešava kod mene, moj automatski odgovor je: „Dobro, zauzeto, zapravo i previše zauzeto.“ Ali iako je to stvarno tako, koliko je to zapravo i neka želja za statusom? Ako kažete da ste zauzeti, implicira da ste važni i traženi. Kako je to rekao istraživač vremena Džonatan Geršuni, zauzetost je postalo „oličenje časti“.

Za razliku od 19. vijeka kada su se viši slojevi dičili svojim viškom slobodnog vremena, u 21. vijeku je posao postao taj koji nam daje određeni društveni status. Sjetite se samo svih poznatih ličnosti koje stalno kreću u nove projekte i sve što rade objavljuju na Instagramu.

Predavanje psihologije, predstavljanje sve više radio emisija i podkasta, držanje predavanja i pisanje knjiga su naravno odlični za mene, ali takođe iziskuju i sve više mog vremena, što može biti iscrpljujuće. Pa ipak, nije istina da radim sve vrijeme. Čak i kad sjedim za stolom stalno ustajem da napravim čaj i često mi Tviter i Fejzbuk odvuku pažnju (ponekad navodno za posao, ali često prosto jer volim da ih listam). Sjedeći za stolom imam pogled na ulicu i uvijek mi je drago kad vidim komšije koji takođe rade od kuće kako čavrljaju na cesti. Naravno, ne mogu odoliti da ne izađem i pripdružim im se.ž

Sigurna sam da nisam jedina koja žudi za onim stanjem kada sam uradila sve što sam trebala i sad napokon mogu da se odmorim. Posao je obavljen. Gotovo je sa brigama. Problem je u tome što ne samo što nikako da dođem do tog blagoslovenog stanja, već uporno pristajem na nove projekte i dodatne zahtjeve.

Foto: Drew Coffman / Unsplash

U srži našeg odnosa ka odmoru je ta kontradiktornost: žudimo za odmorom, ali onda nam postane neugodno što ljenčarimo. Imamo osjećaj da ne iskorištavamo svoj život najbolje što možemo i da bismo trebali nešto stvarno raditi. Za većinu nas ovih dana to „nešto raditi“ je prilično usko definisano. To podrazumijeva da smo zauzeti i to ne samo ponekad, već uvijek.

Pa ipak, još od vremena Sokrata su nas upozoravali o ispraznosti života prepunog obaveza. Ako smo stalno zauzeti, našem životu nedostaje onaj ključni ritam. Propuštamo kontrast između onoga kad nešto radimo i kad ne radimo. Naravno, umjetnost odmora ne znači zamijeniti neprestanu zauzetost potpunom neaktivnošću. Ako ste nezaposleni ili patite od depresije, prinudni odmor je se samo ne opuštajući.

Stanje koje želimo da postignemo je da smo aktivni i posvećeni nečemu dosta vremena, ali da imamo i propisne pauze. Odmor bez osjećaja grižnje savjesti i krivice, odmor bez stresa.

Gotovo dvije godine sam izučavala temu odmora u sklopu multidisciplinarne grupe pri Velkom kolekšnu u Londonu. Grupa se sastojala od pjesnika, kompozitora, geografa, neuronaučnika, istoričara i više, svaki od kojih je ovoj temi pristupio pomalo drugačije.

Zapitali smo se da li je i drugim ljudima teško da se odmaraju pa smo odlučili da istražimo ne samo šta misli nekoliko ljudi, nego, kako se ispostavilo, šta misli grupa od 18000 ljudi iz 135 zemalja. Otkrili smo da je osjećanje nedovoljnog odmora široko rasprostranjeno. Dvije trećine ljudi koji su popunili upitnik su naveli da bi željeli više odmora. Kada smo ih pitali šta odmor znači za njih, često su koristili riječi poput „okrjepljujući“, „uzvišen“ ili „dragocjen“, ali i „grižnja savjesti“ i „iritantan“.

Ako je nedostatak odmora zajednički problem, postoji li i zajedničko rješenje? Možemo li jedni od drugih učiti kako da odmaramo više i bolje?

Da razjasnim, odmor o kom govorim nije spavanje. Govorim o bilo kom vremenu kada smo budni i kada se odmaramo. To može biti ležanje na kauču i gledanje u zid, ali i nešto aktivnije. Najpopularnija aktivnost za odmaranje koju su naveli naši ispitanici je bilo čitanje. Neki su naveli i aktivnosti koje drugi ljudi nikako ne bi smatrali odmarajućim, poput šetanja (38%) i trčanja (8%). Ponekad je umaranje tijela najbolji način za odmoriti um. Ljudi koji su više vježbaju vjeruju da se i više odmaraju, a to zaista i jeste tako – naveli su da su u prethodna 24 časa odmarali više nego ljudi koji vježbaju manje. Poenta je da odmarajuća aktivnost ne mora biti samo ljenčarenje; može to biti i zahtijevna vježba, ali ono što je važno je da vas opušta, osvježava i okrepljuje.

Foto: Stage 7 Photography / Unsplash

Lično, mene više opuštaju aktivne nego pasivne stvari. Nikada nisam nešto naročito voljela godišnje odmore gdje treba da provedem više od jednog dana ležeći na plaži ili kraj bazena. Ubrzo se uzvrtim i hoću da idem u šetnju i obilazim znamenitosti. Moj partner i ja smo počeli odlaziti na hodajuće odmore. Dani budu prepuni fizičkih napora, ali tako mi se opusti um – pa i tijelo. Svaki dan završim umorna ali na neki čudan način okrijepljena.

Kući, bavim se vrtlarstvom. Naravno, to zahtijeva fizičku, a ponekad i mentalnu snagu (na primjer, kako zaboga da se izborim sa puževima koji su mi opet uništili čitav usjev kelja?). Ali i pored tog umora, primjetila sam da me sam boravak u vrtu odmara. Čim uđem u tu majušnu staklenu baštu koja ima prostora samo za jednu osobu osjećam se bolje, budem srećna i opuštena.

Sad sam si popisala bar 15 minuta vrtlarenja svaki dan, čak i onda kada radim od kuće. Ranije bih se osjećala krivom što napuštam radni sto, ali objasnila sam si da je to vrijeme za mene koje održava moje mentalno zdravlje i dobrostanje. Iako imam malo manje vremena za rad, za sto se vratim mirnija i na kraju budem i produktivnija.

Foto: Benjamin Combs / Unsplash

Zapravo, vjerovatno bih se trebala natjerati na duže pauze, nezgodno je odrediti tačno koliko se trebamo odmarati. Naše istraživanje je pokazalo da su u najboljem stanju ljudi koji su prethodnog dana odmarali 5-6 sati, a da ti nivoi ponovo opadaju ako je odmora bilo i više. Meni se pet sati čini kao zaista previše.

Pa ipak, to možda zavisi i od toga kako definišemo različite aktivnosti. Dosta vremena provedem čekajući i putujući autobusom, vozom ili metroom. Sada se trudim da i te aktivnosti ne posmatram kao stresno traćenje vremena već kao priliku za odmor. Kada čekam u nekom redu ne nerviram se zbog gužve već i to vrijeme posmatram kao 10-ominutnu pauzu u toku koje niko ništa ne traži od mene i slobodno mogu da pustim mašti na volju. Ako uračunam sve to vrijeme, skupa sa onim očiglednim vremenom za odmor poput gledanja TV-a (što najviše volim) ili vruće kupke, zapravo se i približim optimalnom vremenu za odmor.

Naravno, i dalje sam prilično zauzeta i uvijek ću i biti, ali naučila sam da ozbiljnije shvatam odmor i da ga posmatram ne kao nešto što radim kada obavim sve ostalo već kao ključni dio života.

 

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije