DogađajiKulturaLjudinajnovijeNaslovna vijestPojaveRadoznala Lola

Rekao je „da“!

Zašto više žena ne zaprosi svog momka?

Prevela: Saša Leper

Mollie Bloudoff-Indelicato / Washington Post

Foto: Gift Habeshaw / Unsplash

Kada sam zaprosila svog partnera Grega nisam mogla kleknuti jer smo lebdili u vazduhu.

Moja prosidba je imala sve ostale ključne elemente velike geste: uzbudljivo iznenađenje, romantiku, prsten. Nalazili smo se na letu u stanju bez gravitacije, a tijela su nam plutala po vazduhu. Naciljala sam i zabacila malu plavu kutijicu prema Gregu. U herojskom zaronu kao iz romantičnih filmova, uhvatio ju je.

Kada ju je otvorio, prsten je poletio ka gore. Pitala ga hoće li me oženiti, a on je rekao: „Apsolutno, da!“ To je bila savršena prosidba za nas, a uključivala je našu strast ka nauci i ljubav ka avanturi.

Zato što rodni stereotipi predstavljaju muškarce kao osobe koje se plaše obaveza, tradicionalno su oni ti koji diktiraju napredovanje heteroseksualnih veza, uključujući i prosidbu. Neki ljudi u našim životima su pitali zašto sam ja, žena, zaprosila njega.

Foto: Nathan Dumlao / Unsplash

Zaprosila sam Grega jer, uprkos tim rodnim stereotipima, on je bio spreman na obavezu za do kraja života nekoliko godina prije mene. Odlučili smo da ću ja zaprositi njega kada budem spremna na to. Kada sam planirala prosidbu našla sam samo nekoliko primjera žena koje su zaprosile svoje partnere: Britni Spirs, Za Za Gabor, senatorka Elizabet Voren. Zašto ih nema više?

„Iako su mnoge rodne uloge u društvu počele da se mijenjaju, prosidba je nešto što je ostalo prilično statično u poređenju sa svim ostalim oblastima“, tvrdi Rejčel Robnet, profesorka psihologije na Univerzitetu Nevade u Las Vegasu.

„Prosidbe smatramo romantičnim i posebnim prilikama, ali njihova istorija je daleko više pravna i formalna“, kaže Ketrin Parkin, profesorka istorije sa Univerziteta Manmaut u Nju Džerziju. Muškarci kleknu kako bi iskazali kavaljerstvo svojih namjera, a dijamantnim prstenom dokazuju da su u stanju da se finansijski staraju o svojoj partnerki. Zato što su muškarci kroz istoriju zarađivali više novca oni su ti koji prose žene.

Recite to Pet Samersal. Ona je svog muža zaprosila prije više od trideset godina. Ova 63-ogodišnjakinja iz Harogejta u Britaniji je rekla da su izlazili samo šest mjeseci, ali da je ona tačno znala kakvog muža želi i da je njen momak prosto bio to. Pa ipak, kaže: „Tada je ženama mojih godina bilo još teže da zaprose momke jer nismo imali jednake mogućnosti za zaposlenje kada smo odrastali i nismo imali finansijsku sigurnost.“

“Ja jesam imala prihode, pa sam mogla priuštiti prsten za svog partnera. Pa ipak, mnoge moje drugarice su imale sasvim solidne plate, a svejedno nisu zaprosile svoje muškarce. Pa šta onda sprječava današnje finansijski stabilne žene da zaprose muškarca?”

Sročeno u samo dvije riječi: benevolentni seksizam, odnosno stav prema ženama koji se čini dobronamjeran, a zapravo je ukorijenjen u nejednakosti. Učestali primjeri uključuju muškarce koji otvaraju vrata ženama i izvlače im stolicu. Benevolentni seksizam često nalikuje na kavalirstvo, ali istovremeno poručuje da žene nemaju jednaku sposobnost i moć. „Neke stvari je zaista lako nazvati seksističkim. Međutim, kod prosidbe to ne posmatramo tako jer je usko povezana sa romantikom, ljubavlju i dobrotom.“

Foto: Ani Kolleshi / Unsplash

Vjerujemo da ljubav i dobrota pravdaju ovaj standard: muškarci prose, žene pristaju. To se smatra ispravnom, romantičnom podjelom uloga. „Kada smo radili svoje istraživanje, pitali smo učesnike zašto žele da muškarci budu ti koji prose, a oni su rekli da su tako vidjeli na TVu i da je romantičnije“, rekla je Robnetova. „Duboko je ukorijenjeno u našu kulturu da prosidba treba da izgleda baš tako.“ Kao primjer navodi i poznatu američku TV rijaliti emisiju u kojoj žena bira koji muškarac odlazi a koji nastavlja takmičenje, ali ipak je muškarac taj koji na kraju zaprosi nju.

Uprkos gomili romantičnih komedija i vjeridbi poznatih ličnosti koje se uklapaju u tradiciju, Robnetova sugeriše da LGBTQ prosidbe značajno olakšavaju heteroseksualnim parovima da zamjene rodne uloge. „Mislim da pristup i alternativnim scenarijima olakšava ljudima da postanu fleksibilniji u pogledu načina na koji pristupaju uvriježenim tradicijama.“

Nel Triplet, još jedna žena koja je zaprosila svog partnera, se takođe pitala zašto bi muškarci morali biti ti koji prose.

„Imala sam dovoljno sreće da me odgaja porodica u kojoj se tradicije ne shvataju zdravo za gotovo. Mislim da je važno stati i zapitati se zašto nešto radimo.“

Iako je Greg bio spreman na tu obavezu prije mene, Bred Vilkoks, direktor Nacionalnog projekta braka sa Univerziteta u Virdžiniji, je rekao da su muškarci uglavnom manje posvećeni partneri u heteroseksualnoj vezi, pa je izuzetno važno da oni budu ti koji odlučuju o prosidbi. U suprotnom se može desiti da ona pita a on pristaje na njen zahtjev bez da to zaista u potpunosti želi, što je siguran recept za katastrofu. Prosidbom on pokazuje aktivnost, inicijativu i posvećenost partnerki. Kao društvo, uglavnom učimo djevojke i žene da ne djeluju previše jako i asertivno, a momke i muškarce da se bore za ono što žele i budu navalentniji.

Naravno, svaka osoba i svaki par su drugačiji. Djeljenjem svog iskustva, Greg i ja smo već čuli za druge žene koje su zaprosile svoje partnere ili to planiraju. Sudeći po Gregovoj reakciji, vjerujem da će i mnogo drugih muškaraca da se obraduje.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije