Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaPraktična LolaŽivot

Ja sam bolji roditelj zahvaljujući svojoj toksičnoj majci

Razmišljaj, otkucaj, obriši. Razmišljaj, otkucaj, obriši. Preznoji se. Razmišljaj, otkucaj, obriši.

Prevela: Saša Leper

Her View From Home

Foto: Alexander Shustov

To traje već satima, danima. Pokušavala sam natjerati riječi i misli iz svoje glave da se magično pojave na ovom ekranu i imaju smisla, ali svaki put kada bih pokušala samo bih dobila haos prepun tuge.

Imam toliko toga što želim reći svojoj majci. Imam toliko pitanja. Toliko pitanja na koja nikada neću dobiti odgovor jer sam naučila da ne traćim svoju energiju ili vrijeme i to je sasvim okej. Pomirila sam se sa tim neznanjem.

Moja majka je toksična osoba. Godinama me uvjeravala da moja osjećanja nisu važna.

Nikada nisam smjela biti ljuta na nju, a i kada jesam to je značilo da sam ja užasna osoba jer je rastužujem. Punila mi je glavu negativnim mislima svaki put kada bi mi se desilo nešto sjajno – zaruke, vjenčanje, trudnoća, rođenja moje djece. Nikad se nije radovala zbog mene.

Gledala sam kako lomi drugo dijete samo da bi bilo po njenom. Gledala sam kako manipuliše situacijama opet i iznova kako bi se činilo da ona nikada ne griješi i da se čitav svijet okomio na nju.

Foto: Camila Quintero Franco / Unsplash

Dopuštala sam joj da me gura i šuta konstantnim emotivnim nasiljem a da nisam ni shvatala da to radim. To je trajalo godinama. Tek kada sam otišla od kuće sa 18. godina i počela posmatrati situaciju sa vana da sam napokon uvidjela kako je ona zapravo čudovište.

Dugo vremena sam bila ljuta i tužna. Dugo vremena sam to izbjegavala pa onda pokušavala popraviti, ali to se ne može popraviti. Ali stvar je u tome što ja zapravo nisam željela da budem ni ljuta ni tužna. Nisam željela da mi ona očeliči srce. Nazovite to tvrdoglavošću, ali nisam joj željela dopustiti da pobijedi. Pa i nisam. Umjesto što pišem o tome koliko sam ljuta i povrijeđena, ja joj želim zahvaliti.

Možda nije bila nježna prema meni i iskazivala svoju ljubav dok sam odrastala. Možda me povrjeđivala i emocionalno zlostavljala. Ali kada pogledam svoju djecu, svoju slatku, ludu, predivnu djecu, toliko sam zahvalna. Toliko sam zahvalna na tome što sam imala hrabrosti da način na koji se ona ponašala prema meni pretvorim u lekciju.

Moja djeca se nikada neće pitati da li ih volim. Sve i da nema onih milion svakodnevnih zagrljaja, poljubaca i izgovorenih riječi „volim te“, vidjeli bi to u mojim očima kad god me pogledaju. Prosto bi vidjeli ljubav tamo.

Foto: Janko Ferlič / Unsplash

Moja djeca nikada neće propitivati sopstvenu vrijednost ili osjećanja. Znaće da su oni čitav moj svijet i da je meni važno kako god da se osjećaju.

Biću tu za njih kada im budem bila potrebna. Ma šta radila, nikada to neće biti važnije nego da budem uz njih kada im je teško.

Kada im se bude desilo nešto ogromno i sjajno znaće da je njihova majka tu da to proslavi sa njima uz šampanjac i vrištanje sa krovova zgrada jer ću uvijek navijati za njih.

Kroz sopstveno iskustvo sa toksičnom majkom naučila sam kako da i sama budem bolja majka. Kako da ispunim naš dom ljubavlju i dobrotom. Kako da prihvatim njihova osjećanja čak i ako to znači da sam bila suviše stroga ili gruba prema njima. Da uživam u svemu što mi moja mala porodica i život nude jer biram da mi srce bude puno.

Tako da, evo, nisam ljuta niti tužna i neću dopustiti da mi prošlost određuje budućnost. Umjesto toga, zahvaljujem svojoj toksičnoj majci jer sam zbog nje shvatila da mogu biti bolja osoba baš zbog svega što mi je dato.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije