Lole iz komšilukanajnovijeNaslovna vijestO životu

Sjećaš li se kako si plakala?

Ako do sada niste čitali njenu poeziju, sada hoćete.

Lola Magazin

Pučina Snova

Sjećaš li se kako si plakala?

Jedne jesenje noći,

negdje iza ponoći,

kako si sakrila sebe

u toploj špilji od suza

i još jednom, po ko zna koji put

kao iznošene džempere

presvlačila dušu?

A onda ti je na pamet pala

ona rečenica koja kaže

da ima žena-kad plaču to je umjetnost

i mislila si

da nikad nećeš moći

ponovo da se sastaviš

i da nema tih ruku, ni tvojih ni tuđih

koje će moći da ti budu vezivna tkiva.

Sjećaš li se kako si plakala?

Pa se klela da nije ništa,

a bilo je sve na kocki,

i tuga

i onaj ivičnjak u onoj jednoj ulici koju napamet znaš

i bolna, načeta zanoktica na prstu desne ruke

i kremen iz upaljača kojim pališ još samo ovu cigaretu šesti put po redu.

A rasla je, ko iz vode,

neka gorka tišina

koju ni đavo odnio ne bi.

Noć bi se u tvoju vjernost uvijek kladila.

Ti si kao odani pas

što ostaje budan do jutra,

ali ni sam nije siguran

da li je čuvar

ili se samo plaši da sklopi oči.

Sjećaš li se kako si plakala?

Odustna i sama, daleka.

Ima žena-kad plaču to je umjetnost,

ali njima niko ne donosi ljubičice na vrata.

Navodno, te se noći kiša spremala

i spremao se oktobar da ode

i ti si se klela da nije ništa,

a bilo je sve na kocki

i tvoja hrabrost

i prijestolnica Francuske

i soba koja se pretvara u muzej kad ti plačeš.

Bila je na kocki čitava jedna priča

koju si htjela da napišeš.

Na rukama ti je još jedna pjesma

od straha umrla,

a nije bilo nikoga da je spasi.

Sjećaš li se kako si plakala?

Imala si koga da pozoveš,

ali nisi imala ništa da kažeš.

Nekad sebe ni sebi ne umiješ da objasniš.

Nekad imaš kome, ali nemaš šta da daš.

Nekad ni sva mudrost svijeta nije dovoljna

da odgonotneš koliko tačno tovara samoće

ima u riječi beztobost.

To je kao Arhimedov zakon-

ne može se tuga samo potisnuti unutra,

a da se ništa ne istisne van.

U špiljama od suza sakriti sebe

ponekad je jedini čin hrabrosti koji poznaješ.

I rekla sam ti već,

sasvim je u redu da se ponekad sve u tebi slomi,

tako se jedino tuga i preživi.

Kafa, poezija i mačke, Armina Herić

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije