
Nejra: Sretna Nova Godina! Amin da u njoj svi postanemo normalni ljudi.
Ne veju nam pahulje, smog po staklu šara,
stiže Nova godina, odlazi nam stara…
Neko nema pameti neko nema para,
džaba je slaviš u Beču ako si duhovna fukara..
Ne veju nam pahulje, smog po staklu šara,
stiže Nova godina, odlazi nam stara…
Neko nema pameti neko nema para,
džaba je slaviš u Beču ako si duhovna fukara..
Snijeg je bijelu odjeću
napravio spretnu
ako kitiš jelku bombu da ti metnu…
Ako ste krenuli čitati ovaj tekst očekujući da ću vas oraspoložiti makar za Novu godinu, okanite se odmah propale rabote. Kod mene se nema šta veselo pročitati sve dok se ne izmjestim u neku sretniju zemlju ili dok mi Djed Mraz ne donese neke bobice od kojih više neću vidjeti gdje živim.
Jaka neka bobica to mora biti da mi promakne plakat koji je ovih dana svanuo po Sjevernoj Bosni. Na džambo plakatu je slika Djeda Mraza i poruka: “Čuvaj se bradonje, on dolazi po našu djecu”!.
Ponosni potpisnici doskočice su “članovi vjerske zajednice Kula”. Blago onima koji sa toliko puno novca, a tako malo pameti raspolažu pa i jedno i drugo ulažu u plakate koji se bore ni manje ni više nego – protiv nekoga ko ni ne postoji.
Da se razumijemo, koncept Djeda Mraza mi je oduvijek bio besmislen. Poštujem ali ne shvatam zašto bih ubjeđivala dijete da postoji lik koji bogatoj djeci dijeli skupe, a siromašnoj nikakve poklone.
Ako ti mama radi u banci dobiješ poklon od dvjesto maraka, a ako ti tata radi u trgovinskom lancu dobiješ onaj paketić od pet maraka. Od sadržaja paketića, skuplja ukrasna mašna kojom je vezan.
Nije sve u materijalnom, sada ćete kazati, ali što se bar nekada Djedica ne prekonta malo ili pobrka slučajno paketiće pa onom djetetu u sirotištu ne zapadne psić robot, a maloj od šefice rizika austrijske banke ne legne jedan smoki pod bor.
Uostalnom, gdje je bio Djed Mraz do sada da siđe niz dimnjak Zavoda u Pazariću pa odveže djecu od radijatora?
Ovako kako ja razmišljam o Djedu, neki razmišljaju o Bogu. Gdje je On ako pusti da dijete umre sa 7 godina?
Crnjak logike leži u tome što Bog nigdje nikada nije obećao stotinu bogatih, zdravih i sretnih sto godina života. Dao nas je jedne drugima i um da njime probamo dokučiti sreću, zdravlje i dugovječnost. Bog nigdje nije rekao da ti je zagarantovano na ovom svijetu da ako si dobar da ćeš dobiti sve.
Djed Mraz kaže da ako si bio dobar dobiješ poklon. To znači da neka zaboravljena siromašna djeca negdje, daleko od gradskih vrtića, sada misle još, povrh svake muke, da nisu bila dobra. Djed Mraz je ipak iluzija fine gradske djece kojoj mame i tate to mogu priuštiti.
Ali, u kakvoj iluziji žive ovi sa početka priče? Kakve li grijehe kod kakvog božanstva su planirali ovim reklamnim trikom oprati? Bog ne pada na reklame. Bog sve zna i sve vidi i ne možeš ga zaslijepiti džambo plakatom koliko god da je velik.
Grijeh ovim junacima u borbi protiv novogodišnjeg «bradonje» je što su za cijenu štampanja i postavljanja suludog plakata mogli obradovati bar petero djece iz okoline plativši im užinu za školsku godinu.
Ne odvodi nama djecu ovaj «bradonja» nigdje. Prvo su našim djedovima i majkama prije dvadesetak godina neke bradonje zavele nečiju djecu, dali im puške i noževe i tako je izginulo na desetine hiljada nečije djece devedesetih.
Onda su se pojavile neke druge «bradonje». Ista dužina brade, samo malo kraće hlače u odnosu na ove prve. Oni su došli po našu djecu i «obrađivali» ih, pa ih slali na ratišta po Siriji i Iraku da ginu.
Puno manje nego ove prve «bradonje» su naše djece pobile ove druge bradonje, ali svaki kap krvi prolivena sa Balkana je jedna kap previše. Angela Merkel, evo – nema bradu, ali bojim se da ona zapravo danas najviše dolazi po našu djecu. Neka dolazi. Blago onom djetetu po koje ona dođe.
Bilo kako bilo, bradonja sa slike nije onaj protiv kojeg treba da se borimo. U najgoru ruku, ako ga i ima, on sada sjedi u nekom tržnom centru i zadovoljno trlja ruke zarađenim.
Istovremeno, negdje, iza ćoška tog centra iznad vatre u limenom buretu sigurno promrzle ruke trlja i nečije dijete iz Pakistana, u nekoj straćari ruke trlja i neka starica jer joj nema ni ko ni šta naložiti…
Negdje, a vjerovatno koji metar od ovog plakata, promrzle rukice trlja i nečije dijete i nada se da će mu bradonja sa slike donijeti nove čizme, kad već članovi vjerske zajednice Kula se nisu sjetili. Dok god postoji jedno takvo dijete u ovoj zemlji, svaka rasprava o jelkama, Djedovima, Mrazovima – je licemjerna.
Sretna Nova Godina! Amin da u njoj svi postanemo normalni ljudi.