Život bez djece: novi put ka sreći?

Imati djecu ili ne jedna je od najvažnijih odluka koje možemo donijeti jer vam posljedice ovog izbora zauvijek mijenjaju život.

Međutim, kao i većina drugih izbora, i ovaj se često shvata kroz društveni kontekst, koji je veoma naklonjen potvrdnom odgovoru. Kulturološki, roditeljstvo smatramo ključnim dijelom ispunjenog, srećnog i smislenog života kao i pokazatelj uspješnosti svoje odraslosti. Svjestan izbor da nemate djecu se i dalje propituje, kudi i osuđuje. To naročito važi za žene čiji se rodni identitet i društvena vrijednost već dugo vezuju za plodnost i majčinstvo. Stoga se žene koje biraju da nemaju djecu uglavnom posmatraju prilično negativno.

Međutim, iako takva odluka nije nova pojava, u prošlosti je uglavnom bila uzrokovana  siromaštvom, bolešću, neplodnošću, lošom ishranom ili malom stopom brakova usljed mnogobrojnih ratova. Trenutni trend svjesnog nemanja djece uključuje žene koje su zdrave, obrazovane, seksualno aktivne i nerijetko imaju stabilnog partnera.

Motivi iz kojih donose ovakvu odluku su često različiti, ali u većini slučajeva uključuju pojave poput dostupnosti kontracepcije, pada stopa brakova i sve veću zaposlenost žena, kao i želju za većim prilikama, ličnom slobodom, samoostvarenjem i pomičnošću.

Žene koje nemaju djecu su veoma šarolika skupina koja ipak dijeli neke zajedničke lične i društvene osobine. Na primjer, studija koju su nedavno sproveli britanski istraživači Margaret Avison i Adrian Furnam je pokazala da ljudi koji ne žele djecu imaju daleko veći stepe nezavisnosti i značajno se teže slažu sa drugima u odnosu na roditelje ili ljude koji to žele postati. Takođe su pragmatičniji u pogledu ljubavi.

Žene koje odluče da nemaju djecu ne prate dobro utabani put. Istraživači razlikuju one koje takvu odluku donesu rano u životu, one koje je odgađaju, one koje se podvrgavaju željama partnera kao i one koje još nisu donijele konkretnu odluku.

Da li su žene koje nemaju djecu srećnije? Zapravo, ispostavlja se da je generalni odgovor potvrdan. Za početak, istraživanja neprestano ukazuju na negativnu povezanost imanja djece sa opštim životnim i bračnim zadovoljstvom. Imanje djece se dovodi u vezu sa umanjenom srećom, naročito kada je riječ o ženama.

 Međutim, ta korelacija je možda samo i rezultat efekta selekcije jer je moguće i da nesrećni ljudi češće biraju da budu roditelji. Dalje, povezanost možda i nije nužno izazvana samim zadatkom roditeljstva i odgojem djece već i izazovima koje predstavlja balansiranje obaveza na poslu i u kući, naročito u kulturama u kojima se roditeljima ne pomaže mnogo.

Česta kritika naspram žena koje biraju da nemaju djecu se odnosi na njihovu sebičnost, ali taj argument je problematičan na nekoliko nivoa. Prvo, uzimajući u obzir njihovo sveukupno društveno ponašanje, nepouzdani su dokazi u prilog tvrdnji da su milenijalci sebičniji od drugih generacija. Drugo, u globalnom kontekstu i sa obzirom na sve klimatske promjene i postojanje tolikog broja djece koja se mogu usvojiti, može se reći da je odluka da imate djecu zapravo ta koja je sebična. Dalje, ljudi često odlučuju da imaju djecu jer misle da će tako im tako život postati bolji, da će imati više smisla, potvrditi svoj društveni status uspješnih odraslih osoba i obezbijediti si dugoročnu pomoć i utjehu. Roditelji uglavnom nemaju onoliko djece koliko je optimalno za državu u kojoj žive ili uopšte svijet; imaju onoliko djece koliko je optimalno za njih lično, što je fundamentalno sebično.

Pitanje sa kojima se žene bez djece često susreću je: „Ko će se brinuti o vama kada ostarite?“ Međutim, to pitanje se odnosi na sve, bez obzira na to da li su roditelji ili ne. Istina, djeca često pomažu roditeljima u starosti. Istina je i to da se pitanje više odnosi na heteroseksualne žene jer one uglavnom nadžive svoje partnere. Ali djeca nisu garancija protiv eventualnih neugodnosti starenja. Ponekad djeca čitavog života zavise od svojih roditelja. Ponekad postanu udaljeni od roditelja, mogu odbijati ili prosto biti u nemogućnosti da ponesu teret brige o svojim roditeljima. Sa druge strane, novac, vrijeme i energija utrošeni u odgajanje djece bi inače mogli biti uloženi u kompetentnu pomoć u starosti.

Da zaključimo, žene bez djece često biraju da nemaju djecu iz različitih razloga. Pa ipak, studije pokazuju da nisu usamljene, nesrećne ili čudne. Zapravo, situacija je često sasvim suprotna. Takođe, velika većina ljudi koji biraju da nemaju djecu vremenom ne zažale zbog svoje odluke. Činjenica da je odluka nemanja djece rjeđa ne znači da je išta manje vrijedna ili značajna. Oni koji naprave takav izbor mogu doprinijeti opštem dobru na druge načine i njegovati nove forme ličnog značaja koji nisu vezani za majčinstvo.