
Tko sam ja kada pobijedim rak?
Ja sam ona koja život počinje dijeliti na život prije i na život poslije dijagnoze.
Ja sam ona koju će uvijek gledat kroz “preživjela je rak” naočale.
Ja sam ona koja život počinje dijeliti na život prije i na život poslije dijagnoze.
Ja sam ona koju će uvijek gledat kroz “preživjela je rak” naočale.
Ja sam ona koja će se ponekad složiti s izjavom “jedino gore od smrti zbog karcinoma jest preživjeti isti”.
Jer velika je to istina u dosta segmenata.
Ja sam ona kojoj su se pojavile još 3 planine za propješačiti, a nisam još ni prethodne savladala.
Ja sam ona koja svaki drugi ponedjeljak ima iglu u ruci, i kojoj kroz krv kola kemoterapija.
Ja sam ona koja svjesno dođe na tu terapiju znajući koje su njene nuspojave, ali isto tako znajući da mi to održava remisiju.
Ja sam ona koja se fokusira na život.
Ja sam ona kojoj nova dijagnoza može biti odmah iza ugla, a i ne mora.
Ja sam ona koja ne zna.
Ja sam ona koja je 12 koraka ispred onih koji to nisu prošli, nemojte me pogrešno shvatit- voljela bih da nisam ispred.
Ali, s druge strane ja sam ona koja voli tih 12 koraka ispred.
Ja sam ona koja je krenula od svjesne nule.
Ja sam ona koja zna što znači bezbolno treptati,
što znači jesti,
što znači ustati iz kreveta,
što znači dočekati novo jutro.
Ja sam ona koja vjeruje u nove dane i nove prilike.
Ja sam ona koja povraća satima u wc-u, pa ustanem, presvučem se i odem na trening.
Ja sam ona koja se ponekad osjeća kao stranac u svom tijelu.
Ja sam ona koja je svjesna toga da se to tijelo moralo raspast, i da se sad mora ponovno sastavljat kako bi postalo najljepši dom kojeg mogu imat.
Ja sam ona koja zna da za to treba vremena.
Ja sam ona koja izbjegava druženja jer sam, iako 12 koraka ispred, velikih 100 koraka iza.
Ja sam ona za koju ti treba strpljenja.
Ja sam ona koja ti pred očima u sekundi može pasti u nesvijest.
Ja sam ona koja u sred razgovora na kavi otrči do wc-a, povrati, pa se vrati, a ti nemaš pojma što se dogodilo.
Jer ja sam ona koja ne želi sažaljenje,
a većinom je to reakcija druge strane.
Ja sam ona koja te ne želi zamarat,
a ima ti potrebu sve reći.
Ja sam ona koja je itekako zahvalna.
Ja sam ona koja zna da je situacija u kojoj se nalazim najbolja moguća, jer je moja.
Bila ona trn u srcu/pad u krvnoj slici ili pak melem za dušu. Moja je.
Ja sam sve to.
I divlje i mekasto.
Tako se borim svaki dan, ne samo na današnji Međunarodni dan borbe protiv raka.
Ja sam ona koja voli sve koji se bore.
Ja sam ona koja ih često izgubi, pa se osjećam loše jer sam ja ostala živa.
Ja sam ona koja zna da je tako moralo biti, ali taj osjećaj “krivnje” shvatit će samo oni koji su prošli isto što i ja.
Ja sam ona kojoj treba netko da zagrli.
Svu težinu koja sa mnom dolazi.
Oprosti mi na brutalnoj iskrenosti u tekstu,
ali ja sam ona koja voli istinu.
Ja sam ta.
Možeš li me?
Ja sebe mogu, i želim.