Lole iz komšilukanajnovijeNaslovna vijestO ljudimaO životuRazno

Draga prijateljice, vrijeme je da prekinemo.

Vidjele smo se neki dan. Moja prijateljica i ja. Iskreno, ne znam što se sve dogodilo i izgovorilo na kavi jer gotovo ništa nije rekla, a nije se gasila.

Piše: Ana Kolar

Blogledalo

Foto: Igor Dugandžić / Vanja L. Magic is Everywhere

Ne znam čak ni je li taj „neki dan“ bio prije dva tjedna ili prije pola godine.

Čudno, jel?

I ne baš. Ona je jedna od onih ljudi kojoj se kronično ništa ne događa u životu da konstantno prepričava živote drugih. Sigurno joj se nešto i događa, ali nije joj dovoljno stalo da bi to „zabilježila“ ili prepričala. Jednostavno živi život drugih. Na kavama prepričava o životima svojih kolegica s posla, svojim susjedima, tko je s kim i tko je prekinuo.

Jer kod nje je već dugi niz godina kao na nalazu od doktora, sve b.o. (bez osobitosti, op.a.). Ista veza, ista adresa, jednako dosadan posao, mijenjaju se samo godine koje je ostavila iza svojih leđa.

Niti novih interesa niti prekida starih obrazaca, ništa. Nije da su životi drugih puno zanimljiviji, ali njoj je u toj učmalosti sve zanimljivije. Vjerojatno bi danonoćno mogla gledati Parove i Big Brothere jer se nešto „događa“, iako svi znamo, a i ona, da se ne događa i da je izrežirano.

Ta moja frendica nije sama u svojoj dosadi, učmalosti i neživljenju života. Takvih je puno. Sigurno znate barem tri osobe koje su takve. Pričaju, ne gase se, a o njima zapravo ne znate ni ne čujete ništa.

Kao da su nepostojeći. Ne znate realno koja im je svrha. Nisu takvi bili oduvijek, barem ne svi. Nekad su se i bavili nečime, putovali, imali uspone i padove, a onda su se ustrtarili i zaboravili živjeti. Sad preživljavaju svoj, a žive tuđi život. A vi ih i dalje imate u životu jer su nekad bili drugačiji, pa njegujete taj neki bivši odnos, iako to više nije ta osoba.

Istinabog, na kave ne idemo više toliko često, dapače, sve rjeđe.

Jer mi se ne da slušati o ljudima koje ne poznajem niti ću ih upoznati, ne zanima me kakva je susjeda ispod nje i koji kolega se razveo, a koja je kolegica jedva ostala trudna.

Zato ni ne gledam reality showove. Dovoljno mi je da znam osnovno što se događa mojim ljudima, nekad i skoro sve što im se događa, naravno, ovisno o situaciji, ali da ću si puniti glavu susjedama i kolegicama baš svaki put od ukupno tri puta godišnje, neću.

I onda se dogodi ono neizbježno, udaljimo se. Nitko za to nije kriv, meni je jasno zašto je do toga došlo, njoj (pretpostavljam) nije. Jer je sve bilo u redu, nije ništa loše napravila. I nije, ali me prestala zanimati.

Trošila mi je vrijeme, a ja nisam dobivala ništa zauzvrat.

Znam da ovo zadnje možda grubo zvuči, ali tako je. Od odnosa moraš nešto dobiti da bi se u njemu zadržao. Bez obzira o kojoj se vrsti odnosa radi, ako ti ulažeš vrijeme i energiju, minimalno što možeš je očekivati jednako nazad.

Želiš rasti, smijati se, upoznavati druge i sebe u njima jer ljudi nam to najbolje mogu pokazati. Tko smo mi ustvari. Nesvjesnim usporedbama i zajednički provedenim vremenom spoznajemo tko smo mi sami, a tko ti drugi. Isto se događa i u glavama drugih ljudi dok su s nama.

Nisu svjesni da na taj način rastu, ali rastu.

Narasla sam i ja zahvaljujući ovom odnosu kojemu je vrlo vjerojatno došao kraj. Nije da se nikad više nećemo vidjeti ili družiti, ali sigurno nećemo istim intenzitetom. Niti na isti način, ja sam na jednoj, a ona na nekoj drugoj razini. Vjerojatno se pitate da zašto joj ne pomognem, ali upravo to i radim. Ako ostanem i slušam i dalje o medicinskoj sestri njenog ginekologa, susjedi s drugog kata koja se rastala nakon 15 godina braka ili o njenom dečku kojeg u stanu doživljava koliko i fotelju od prije 10 godina moja prijateljica će pomisliti da podržavam što sa mnom dijeli informacije koje me ni najmanje ne zanimaju. Mislit će da je s njom sve u redu i da je čak i zanimljiva. Pomislit će da joj život ima smisla, a ja smatram da nema.

Moguće je i da sam ja u krivu. Ako i jesam, jedno je sigurno, a to je da si više ne trebamo i ne odgovaramo. Da nam je život dao neke druge vidike i apetite i da više ne možemo skupa provoditi vrijeme kao što smo ga nekad provodile.

Ali, ne rastužuje me to, prihvaćam te promjene i kod sebe i kod nje jer to je život. Nitko nikad ne potpisuje i ne garantira da ćemo u nekom odnosu ostati do kraja života, a kad to prihvatimo bude puno lakše prekinuti odnose koji nam više smetaju nego koriste i započeti neke druge, možda i kratkotrajne, ali zbog njih ćemo rasti i naučiti nešto novo o sebi, životu, svijetu.

Do idućeg puta, ne bojte se prerezati spone s onima koji vas više ne ispunjavaju.

Zagrljaj,
A.

 

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije