Slobodan dan je važan. Briga o sebi je važna.
Ljudi, stvorili smo društvo u kome se čak i naša djeca plaše da se odmore, da uzmu slobodan dan i spuste loptu. Ili, možda bolje rečeno, da je podignu.
Sarah Lango / Her View From Home
Foto: Pexels
U posljednja 24h moja osmogodišnja kćerka je počela kašljati, gušiti se i imala je problema sa disanjem. Nekoliko puta sam ustajala pokušavajući da joj pronađem dovoljno udoban položaj u kome bi mogla spavati.
Toga jutros kada sam se probudila i vidjela da i dalje pokazuje iste simptome, donijela sam odluku. Neće ići u školu, već kod doktora.
Znate li šta je ona rekla?
Ali mama, imam test iz fizičkog – šta ako mi ne budu dali da ga radim naknadno?
Ali mama, šta je sa svim gradivom koje ću propustiti?
Ali mama, šta je s treningom košarke?
Hoću li morati preskočiti veliki odmor sutra da nadoknadim dio onoga što sam propustila danas?
Ljudi, ona ima OSAM GODINA.
Osmogodišnjakinja koju više brine šta će sve propustiti da uradi nego njena očigledna potreba za odmorom.
Osmogodišnjakinja koju brinu posljedice ako odmori jedan dan.
JEDAN dan.
Nije ni čudo što živimo u svijetu ljudi koji previše rade, previše su umorni i pod prevelikim su stresom.
Jasno mi je da je na meni da promijenim priču za sebe i svoju djecu.
Moj odgovor: Tvoje zdravlje, tvoje dobrostanje, tvoj potreba da uzmeš slobodan dan iz bilo koji razloga – važni su. Važnije je nego taj projekat, ili test, ili propušteni trening. Važnije je od potvrde o neizostajanju ili prednosti u idućoj utakmici.
I podsjećam se da isto vrijedi i za mene.
Uzmite slobodan dan kada se osjećate fizički iznureno.
Dajte si odmor kada vam se čini da ste mentalno preplavljeni.
Naučimo djecu da je važno voditi računa o som tijelu i umu. I nastaviti da budemo uzor toga u sopstvenom životu.
Vrijeme je da promijenimo priču.
