Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPraktična LolaŽivot

„Baš se loše osjećam ovih dana“

Siluete su predivne. Smiješno je jer su prilično površne, pokazuju nam tako malo toga u šta zapravo gledamo.

Prevela: Saša Leper

Sean Daniel /Medium

Foto: Unsplash

Možda su zato toliko divne – sjenke nas pošteđuju svih mana i neuglednosti koja se nalazi na površini, pravog stanja prizora. Umjesto toga, vidimo samo oblik, samo obris. Um popunjava ostalo što želimo da vidimo, ono što bismo radije vidjeli.

I prijatelji mogu biti takvi: blizu ili daleko, stari ili novi, kao braća ili čak i najbolji prijatelji. Uprkos tome što možemo da vidimo oblik ispred sebe, iznenadili biste se da saznate šta sve ljudi kriju ispod.

Zadivljujuće, kada nam ljudi kažu da se osjećaju „baš loše“ ne govore nam to iz sredine ratne zone ili sa vrha zgrade koja gori.

Većinu vremena to prosto govore teškog srca i podignutih obrva, kao da se moraju izvinjavati za nešto. Ali ono što je najviše zabrinjavajuće, govore to stojeći ispred nas.

Nedavno sam sreo prijateljicu u gradu i pitao he kako se stvarno osjeća. To je bilo ono što mi je rekla. Tako često to čujem: „baš se osjećam loše ovih dana“ a najčešće uslijedi i „ali pričaću ti kasnije“.

Ne znam baš za vas, ali da ja stvarno jesam u sred ratišta ili okružen plamenovima vatre, želio bih da se maknem odatle što prije i posljednja stvar koju bih rekao bi bilo „ma da, evo gorim ovdje, ali pričaću ti kasnije o tim opekotinama“.

Daleko više zabrinjavajuće je koliko bih bio šokiran da neko stvarno ode u takvoj situaciji. Pa ipak, na moju sramotu, upravo to sam uradio.

Jasno mi je rekla da je uznemirena i onda je rekla da ne brinem i pomislio sam „Pa ako je rekla da je ne pitam, neću je pitati“. Koliko je to zapravo apsurdno?

To iskustvo me naučilo nečemu: kada ljudi kažu da se ne osjećaju dobro, to je obično signal u pomoć obavijen u velo ljubaznosti. Ako je neko dovoljno uznemiren da vam ponudi taj tanki krhki veo mora da stvarno traži bilo kakvu podršku koju bi mogao naći.

Drago mi je da mogu reći da sam u međuvremenu razgovarao sa prijateljicom i makar je nisam izignorisao.

Nemojte me pogrešno shvatiti, ne radi se ovdje o bacanju ljudima konopaca za spašavanje niti nadmašivanju dobrih Samarićana, već samo o slušanju ljudi.

Jednostavno je, ne zahtijeva naročito mnogo od vas, a iznenadićete se šta može uraditi. A onda, kada ste završili sa slušanjem, pričajte. Jer slušanje samo čisti rane, a treba ih i zatvoriti da se ne bi ponovo inficirale.

Zapitajte se: koliko često vam je neko rekao da se osjeća baš loše tih dana? Koliko ste puta to i sami rekli?

Zato, idući put kad vam neko kaže da se ne osjeća dobro, pitajte ih da li im možete pomoći prije nego što ostanu samo sjenke i tihe siluete.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije