Ljudski odnosinajnovijePorodicaŽivot

Zašto je lijeno roditeljstvo recept za srećne porodice?

Kada sam ja prvi put čula za lijeno roditeljstvo, pomislila sam da je neko špijunirao moj dom petkom naveče.

Prevela: Saša Leper

Carolyn Wagner / Mother.ly

Foto: Unsplash

U posljednje vrijeme se sve više priča o nečemu što mnogi nazivaju „lijeno“ roditeljstvo. Smatra se protivlijekom za helikoptersko roditeljstvo i, uprkos onome na šta možete pomisliti kada čujete za naziv, zapravo je sve osim lijeno.

Pa u čemu je stvar sa lijenim roditeljstvom? Kako ga postići i kakve efekte ima na djecu?

Kada sam ja prvi put čula za lijeno roditeljstvo, pomislila sam da je neko špijunirao moj dom petkom naveče.

Znate, onaj period kada ni muž ni ja više nemamo energije za to da budemo roditelji, pa za večeru organizujemo piknik – meza, narezana jabuka, štapići od sira i krekeri dok sjedimo na tepihu u dnevnoj – uz djecu koja se sama igraju dok mi gledamo u plafon i razmišljamo o tome koliko mašina veša treba da operemo za vikend.

U tim trenucima osjećam da sam tu samo u funkciji donekle uključene nadzornice – staram se o tome da se niko ne povrijedi i da se ništa ne zapali. Definitivno ne osjećam da je to „dobro“ roditeljstvo i često me peče savjest što ne činim više.

Roditelj sam i lijena sam – to je lijeno roditeljstvo, zar ne? Pa i ne baš, kako se ispostavilo.

Zapravo, ishodi mog lijenog roditeljstva petkom popodne su prilično slični kao i ishodi lijenog roditeljstva, ali nisam u potpunosti shvatala šta se dešava.

Poenta lijenog roditeljstva je namjerno pružanje prilike djetetu da razvije osjećaj samodovoljnosti, što će istovremeno podstaći samopouzdanje, nezavisnost i odgovornost djeteta. Riječ je o svjesnom povlačenju kako biste omogućili djetetu da se samo bori bar na kratko umjesto da mu odmah pojurite u pomoć. Cilj je da pustite dijete da samo shvati za šta je sposobno. A sposobno je za mnogo toga!

Djeca imaju ogromne koristi od ovakvog načina odgoja. Kada se roditelji prerano uključe čim zadatak postane pretežak ili čak ne dopuste djetetu ni da dođe do situacije koja bi mu eventualno mogla predstavljati izazov, djeca ni ne dobiju priliku da nauče za šta su sposobna.

Takođe, u zavisnosti od uzrasta, mogu početi internalizovati vjerovanje da su nesposobni – ako mi mama uvijek pritrčava u pomoć mora da je to zato što ona zna nešto što ja ne znam. To može dovesti do povećanja anksioznosti kako se dijete više susreće sa životom izvan kuće, gdje mu mama ne može uvijek pomoći.

Ako roditelji nastave da predviđaju i rješavaju svaki izazov svog djeteta, dijete takođe gubi priliku da razvije osnovne životne vještine. To ponekad viđam i kod starijih tinejdžera sa kojima radim.

Roditelj je uvijek bio taj koji se pobrine da je zadaća urađena, da su projekti završeni, da su napravljeni planovi za druženje. Odjednom tinejdžer krene na fakultet i tu počinju neopisive borbe. Ne znaju kako da se organizuju i upravljaju svojim vremenom. Teško im je da uspostave i održavaju prijateljstva. To su sve sjajni mladi ljudi, ali prosto nikada nisu imali priliku da steknu osnovne vještine funkcionisanja.

Pa kako se onda ono što se dešava u mojoj dnevnoj sobi na kraju radne sedmice razlikuje od koncepta lijenog roditeljstva? Ja sam sasvim slučajno zapravo i praktikovala lijeno roditeljstvo – više lijeno, manje roditeljstvo. Jednostavno sam se isključila, a moja djeca su se, srećom, uspjela i sama lijepo zabaviti.

Lijeno roditeljstvo kao pravi stil roditeljstva je prilično namjeran. Oblik će se mijenjati u odnosu na uzrast vaše djece, ali evo par mjesta od kojih možete početi:

  1. Stvorite prostor za da i prepustite im ga

Odredite dio doma koji možete prepustiti djetetu da slobodno istražuje sve u njemu. To može biti čitava prostorija ili samo jedan njen dio koji ste u mogućnosti da odvojite. Ispunite ga sitnicama koje su u skladu sa uzrastom vašeg djeteta kako ne biste stalno morali da ga nadgledate iz sigurnosnih razloga. Potom se odmaknite i dopustite djetetu da istražuje.

U zavisnosti od uzrasta i ličnosti vašeg djeteta, možda ćete morati biti fizički prisutni u prostoru, ali poenta je u tome da vi ne upravljate igrom i ne određujete je. Pustite ih da se zabavljaju! Ne morate se brinuti ni za šta jer znate da su sigurni. Odolite iskušenju da im pojurite u pomoć oko nečeg sa čim se bore – igračke koju ne shvataju ili jastuka preko koga se ne mogu popeti.

Dajte im vremena i prostora da se izbore sa svojim frustracijama i savladaju problem. To i jeste cilj: da nauče da su nezavisno sposobni.

 

  1. Pomirite se sa prirodnim posljedicama

Pružanje djetetu prilike za odgovornost podrazumijeva i prihvatanje toga da povremeno neće raditi ono što bi trebalo. Lijeno roditeljstvo ovo prihvata i kaže da unutar granica razuma djeca treba da trpe posljedice svojih odluka.

Na primjer, zamislite dijete koje završava osnovnu školu i koje je dovoljno staro da si spremi torbu za ujutru. Prije toga je majka svako veče provjeravala da je sva zadaća urađena i spakovana za sljedeći dan.

Vodeći se lijenim roditeljstvom, majka objasni djetetu proces i onda ga pusti da samo to i obavi. Onih dana kada se sjeti da isprati rutinu sve bude u redu, a dijete osjeća samopouzdanje i ponos zbog svoje sposobnosti. Onih dana kada preskoči ono što zna da mora da uradi zadaća ostaje zaboravljena kod kuće.

Iako mama može pasti u iskušenje da pritekne u pomoć djetetu kada vidi zaboravljenu svesku na stolu, odolijeva. Umjesto toga zna da će se dijeti moći nositi sa prirodnim posljedicama onoga što je uradilo i da će mu to iskustvo pomoći da bolje upamti idući put.

Uopšteno, namjerno lijeno roditeljstvo je pomak u razmišljanju sa „Treba da uletim i sredim to za svoje dijete“ na „Treba da se udaljim i vidim da li se moje dijete može samo nositi sa tim. Možda će tako potrajati duže i biti komplikovanije, ali ako mogu da to urade sami i treba da to rade sami.“

Čak i ako se ne budete držali ove vrste odgoja 100% vremena, povremena praksa može biti sjajna i za vas i za vaše dijete. Iznenadićete se kad vidite za šta su sve sposobni i sami!

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije