Lole iz komšilukaNaslovna vijestO ljudimaO životuRazno

Probaj, pogriješi, probaj ponovno.

“Ne znam kako krenuti.”

“Nikako da krenem.”

“Čekam da se pokrenem.”

“Ne znam odakle uopće početi.”

Piše: Ana Kolar

Blogledalo

Foto: Ana Orlić / Privatna arhiva

Sve smo to barem jednom čuli, izgovorili, napisali ili pročitali. Jer svi smo jednom u životu došli do točke kada nismo znali otkuda ili kako krenuti. Ako smo i znali, drugi u sličnim situacijama nisu pa bi nam se pojadali, tražili savjet, trebali podršku i motivaciju…

Bez obzira radi li se o promjeni prehrane, dijeti, vježbanju, nastavku života nakon razvoda, otkaza, smrti nekog bliskog ili tek o promjeni adrese i posla, sve su to neke situacije kad si na izmaku snaga i ideja i ne znaš kuda bi sam sa sobom.

“Što je bitno, a što nebitno?”

“S čime krenuti prvo, a što ostaviti za kasnije?”

“Je li nužno ovo ili ono?”

“A što ako pogriješim?”

I tu dolazimo do najvećeg problema koji nas sve, nakon vrtićke dobi i djetinjstva, s oproštenjem, jebe.

Bojimo se pogriješiti, a tada se nismo toga bojali.

Odabiremo stajati na mjestu umjesto kretati se zbog straha od neuspjeha ili neke pogreške.

Taj strah od neuspjeha nas i tjera da izgovaramo i pišemo bedastoće poput: “Ne znam kako da krenem” ili “Čekam da se pokrenem”.

Paraliziramo sami sebe, natovarimo se nekim izgovorima koji ljepše zvuče umjesto da sami sebi, a onda i drugima, priznamo da nas je strah krenuti da ne bismo pogriješili ili da ne bismo bili neuspješni.

Kad me pitaju, primjerice, kako da krenu s vježbanjem ili pisanjem uvijek kažem isto. “Kreni.”

Ništa kako, kada, s čime… Samo kreni jer sve je bolje, pa i neuspjeh, od stajanja na mjestu.

Sjedenjem na kauču i čekanjem da se pokreneš nisi napravio ništa doli potrošio vrijeme, naljutio se na sebe zbog još jednog dana u kojem nisi ništa započeo i koji je gotovo pa identičan prijašnjem danu.

Čekanjem da nađeš savršeni trening ili preporuku za neku teretanu ili dvoranu nisi smršavio, doveo se u bolju kondiciju ili shvatio što ti više odgovara.

Sve što nam odgovara, na ovaj ili onaj način, nismo pronašli putem preporuka nego putem pokušaja i promašaja. Isprobaš neki trening ili plan prehrane, prilagodiš ga sebi, svojim potrebama i načinu života.

Uostalom, i auto prije kupnje odvezeš u probnu vožnju. Ako vožnja nije zadovoljila, ne kupiš taj auto. Je li to neuspjeh? Nije. Neuspjeh i greška bi bilo da si kupio auto na neviđeno, dao lovu, ni upalio ga nisi, a kad tamo, auto ti nimalo ne odgovara. Možda je sve u redu s autom, ali vas dvoje niste kliknuli, čudno ti je sjedalo, ne paše ti ovo ili ono, više toga bi mijenjao nego zadržao. Ali, nisi mogao znati jer nisi probao.

I cipele probaš prije kupnje. O maltene svemu se raspitaš prije kupovine, isprobaš kozmetiku nekim testerima da vidiš da nećeš dobiti osip i svrbež. Ne bacaju ti se novci bezveze pa prvo probaš neki uzorak, a onda, kad si siguran da je sve ok, onda kupiš taj neki šampon ili kremu za lice.

Kad je novac u pitanju, više paziš da ga uzalud ne potrošiš.

Ali zašto onda tako ne paziš i na vrijeme koje trošiš?

Zašto čekaš umjesto da se krećeš, pa makar i u krivom smjeru?

Jer taj krivi smjer će te odvesti nekuda gdje te čekanje ne bi odvelo, a to je spoznaja što ti odgovara odnosno ne odgovara.

Pokušaj, pa makar i neuspješni, nije pogreška i na tome si čestitaj jer  danas treba skupiti muda, stisnuti zube i u svijetu u kojem je na prvu sve savršeno i bez pogrešaka, odabrati svjesno potencijalno krivi način je hrabrost.

I ne samo hrabrost, to je i određena doza ludosti i ogromna želje da se pomakneš s mjesta.

Pokušaj, makar i neuspješni, nikad neće biti jednako loš kao ne pokušati uopće.

Pokušaj, fulaj, probaj ponovno sve dok ne uspiješ, a u međuvremenu si čestitaj na propalim pokušajima. 

Do idućeg puta,

Zagrljaj,

A.

 

 

 

 

 

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije