LjudiLjudski odnosinajnovijePorodicaŽivot

Profesionalne lelekače na društvenim mrežama

Otišla je jedna mlada žena.

Svojevoljno.

Imala je svoje razloge, ili nije.

Piše: Namrgođena Sova Redakcija

Možda je samo vjerovala da ih ima. Ipak, dovoljno da poželi da ode prije nego je morala.

Da odmori, reče I ona, kao mnogi koji su požurili na onu stranu.

Ostavila je iza sebe one kojima će rana biti otvorena cijelog života. Oni ćute i pate u tišini, rvući se sa tugom od koje riječi postaju muk, a suze zaleđeni pogledi.

Ostavila je i one glasne, sporedne likove u svom životu, koji su u njenoj odluci vidjeli priliku da lementiraju nad njom pred čitavim svijetom na sav glas. One koji se opraštaju javno najdirljivijim riječima, najpotresnijim opisima.

One koji kidaju srce pred nama, postavljajući pitanje i istovremeno dajući odgovor da su učinili sve da to spriječe. One koji su se tu pokazali, a da nikom nije jasno zašto i koja je bila njihova uloga.

Foto: pexels

One koji uporedo sa “otvaranjem duše” u kojoj sve jeca, na glavnom mjestu za tugovanje – društvenim mrežama, objavljuju fotografije iz provoda, sa bogatog ručka i zasluženog šopinga.

I tako par dana, dok sa tijelom zemlja ne prekrije potrebu dokazivanja i aktuelnost slučaja. A, tuga razlozi, preispitivanje da li se zaista moglo spriječiti , ostaju bolna rana na srcima malog broja onih koji se “nisu udostojili” da se na društvenim mrežama oproste kako dolikuje.

Onih koji jedva da su smogli snage da izraze saučešća prime na mjestu na kojem se to čini, ali su ostavili bez odgovora rijeku onih koji su sa par riječi sve svoje saosjećanje iskazali u virtuelnom svijetu.

Pored ovih koji žale, javljaju se i oni koji uz to ispituju šta se desilo, dodaju svoja saznanja, iznose svoje zaključke. A, ima i onih koji bespoštedno osuđuju čin, iako, i sami priznaju da ne znaju šta ju je navelo na to. Za sve to vrijeme, oni koji su bili istinski bliski sa osobom – aktuelnom temom, i dalje ćute.

Ćute, iako im to može biti zamjereno. Ne pišu ni riječ, iako se to očekuje od njih. Ne otkrivaju informacije, iako mogu vidjeti koliko ljudi bi željelo da sazna detalje. Oni ipak, ne progovaraju.

To su oni ljudi koji će stajati i gledati u mermernu ploču dok im srce iznova razdire pitanje “zašto”. Oni ljudi koje će riječi pjesme, replika iz filma, neka od stvari brižljivo čuvanih na tavanu, sitnica koja stoji  na komodi, svakog dana više puta podsjetiti na onu koje više nema.

A za sve to vrijeme, virtuelna zajednica koja je bila najviše ožalošćena i potresena, promijeniće ko zna koliko puta predmet svog intetesovanja, svaki put utrkujući se u dobijanju i iznošenju što više informacija koje im daju kredibilitet u tugovanju.

Nekada su na grobljima postojale profesionalne lelekače, žene koje su za novac svakog jednako oplakivale kao da im je najbliži.

Danas, na društvenim mrežama ta profesija opstaje, s tim što je sredstvo plaćanja promjenjeno, ovdje je to – biti u centru pažnje, pa makar i tragičnim povodom.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije