Dragi Predsjedniče, piše Vam “prodavačica” iz apoteke

Dan ove“ prodavačice“ koja Vam piše je počeo jutros u 6.30h kada je ustala da popije kafu, znajući da neće moći više da je popije tog istog dana. Potom je ta “prodavačica“ stala ispred ogledala, sredila kosu, šminku, lice i odjeću, jer znate “prodavačice“ u apotekama bez obzira na situaciju u svojoj kući, državi, svijetu, imaju obavezu da budu uredne, dotjerane, uslužne, ljubazne i nasmijane prema svima koji uđu u apoteku tog dana.

“Prodavačica“ je došla na radno mjesto, ispred apoteke je bio red.

“Prodavačica“ sa ostalim “prodavačicama“ u apoteci počinje da objašnjava da smijemo da izdamo samo dvije maske po osobi, pet pari rukavica po osobi, jedno sredstvo za dezinfekciju. Pri tome , sa osmijehom kaže “cijena maske je sada 1.4 KM, znate to je tekstilna maska, koju možete da otkuhavate”, “ne gospodine, mi nismo farmaceutska mafija, samo maske koje su bile po 0.2KM i koje su bile jednokratne više nemamo od koga da naručimo“, i tako 200 puta u toku jednog dana. Jer ako ne objasnimo dobro, pacijenti nas ne shvate, onda imamo dodatni angažman oko vanredne inspekcije, jer prijaviće nas da imamo više cijene maski.

Vanredna inspekcija znači da jedna od “prodavačica“ mora jedan radni dan provesti sa inspektorom pokazujući mu fakture na kojima piše da je naša marža do 20%, jer zakonski je ograničena. Mi znamo da nećemo imati problema, jer “prodavačice“ vode računa o ulaznim kalkulacijama, maržama do 10% na dječiju hranu, do 20% na lijekove, zakonskim propisima, nivelacijama cijena (jer sada cijene moraju biti na nivou 5.3.2020. godine, pa svaki proizvod koji uđe u apoteku, a uđe ih oko 200 različitih na dan, moramo provjeriti kakva je bila cijena 5.3.2020. godine).

Iako je “prodavačica“ sve to ispratila i zna da je u redu, opet nema vremena da sve to, ako stvarno nije nužno, i pokazuje tržišnoj inspekciji. Lakše je ipak danas 200 puta reći: “cijena maske je sada 1.4 KM, znate to je tekstilna maska, koju možete da otkuhavate”, “ne gospodine, mi nismo farmaceutska mafija, samo maske koje su bile po 0.2KM i koje su bile jednokratne više nemamo od koga da naručimo“.

8.00h jedna “prodavačica“ ponavlja ovo gore, a druga uzima telefon i počinje da zove “Phoenix“, “Interpromet“, “Hercegovinalijek“ i tako redom, oko 20-ak veledrogerija ne bi li našla za sutradan rukavice, dezinfekciona sredstva za sve ljude koje mora pogledati u toku dana, jer ti isti očekuju da ta “prodavačica“ to obezbijedi, jer nemaju kome drugo da se obrate.

8.30h – obezbijedila je dovoljnu količinu, ali samo za sutra, šta će biti za dva dana, to ćemo gledati sutra, jer niko nema dovoljno, pošalje za pola dana na kraju.

8.45h počinje pregledanje recepata od prethodnog dana. Jer, možda uočim grešku, možda sam u tom uređenom haosu nekome pogrešno izdala lijek, a ako sada pregledam za jučerašnji dan, mogu da ispravim grešku i da javim pacijentu.

9h, recepti su u redu, uh to je dobro.

9.15h dolazi pacijentkinja sa receptom i kaže, ”Opet sam dobila recept za cefaleksin, a pijem ga već 14 dana”.

Prodavačica uzme recept, a na receptu čitko napisane Cefaleksin kapsule. “Gospođo, doktorica je napisala da Vam treba antibiotik, uredno je doziranje, imamo na stanju, izdaćemo Vam potrebnu količinu“, ali pacijentkinja kaže “Meni taj lijek ne djeluje, još uvijek imam upalu mokraćnih kanala“.“Prodavačica“ pita: “A ako već 15 dana pijete cefaleksin i imate urinarnu infekciju, da li ste kontrolisali urin u međuvremenu“. Pacijentkinja izvadi antibiogram na kome piše između ostalih : “cefalexin – R“.

Sada “prodavačica“ pokušava da izbjegne da kaže pacijentkinji da je doktorica napravila grešku, jer cefaleksin ne može da djeluje na bakteriju koja je izolovana, ali ne bi da se zamjeri doktorici, nije kolegijalno. Pri tome lijepo, ljubazno objašnjava pacijentkinji da će morati da se vrati kod doktorice, jer je vjerovatno računar povukao pogrešan naziv lijeka na receptu.

U trenutku kada pacijentkinja odlazi, “prodavačica“ zove doktoricu da joj kaže da pacijentkinja ima antibiogram koji ona “možda“ nije vidjela, te da bi bilo poželjno da joj prepiše nešto na šta je bakterija osjetljiva, ali da pacijentica ima i srčanih problema, pa bi možda najbezbjedniji bio sulfametoksazol i trimetoprim na koji je bakterija i osjetljiva. Ohhh, i to je riješeno.

Već je 11h, a sva roba je stigla, oko 20 gajbica. Moramo požuriti, zovu iz veledrogerija, trebaju im gajbice prazne, neće nam dostaviti lijekove, ako im sve ne vratimo što prije, jer velike su gužve i kod njih. A da, Phoenix danas radi do 12h. Hajde da trebujemo, treba od njih da naručimo do 12h, možda ostali neće imati, a znate da smo Clexane obećali za trudnicu.

12h, narudžba za Phoenix je završena. Treba sada da provjerimo kada će se pojaviti irbesartan sa hidrohlorotiazidom, jer to pije Rajko – komšija. A rekao je da mu je ostalo još 10 tableta. Hajde da zovemo Gogu iz Hemofarma ili Nedeljka iz Krke, da vidimo kakvi su sa novom serijom. Jer ako se ne pojavi nova serija, moramo zvati Rajka da se javi internisti, da mu ponovo titriraju terapiju, a tek mu je sada stabilan pritisak, znate i sami, svaki dan smo mu mjerili prije ovog vanrednog stanja.

12.30h, trenutno smo na stotom ponavljanju one rečenice.

13h – Javila je Goga, biće nova serija za 5 dana. Pišite u svesku velikim slovima, jer dok to stigne u veledrogeriju iz Hemofarma, pa dok stigne iz veledrogerije do nas, biće u “knap“. I da, zovite Rajka, recite da će biti lijek dok on završi svoju kutiju.

13.30h, nemamo više maski. Kako to, pa dijelili smo po dva komada. Jao, objašnjavajte da će možda biti sutra.

14h – došla je druga smjena “prodavačica“. Odlično taman da sjednem na 5 minuta da prenesem informacije. Doći će teta Mira, pravili smo joj kremu magistralno. U laboratoriji je, sve je napisano, samo nemoj zaboraviti da joj naglasiš da za 7 dana treba na kontrolu, jer treba samo 7 dana da je koristi, sa betametazonom je. I doći će ti gospođa koja je ostavila recept za Klavocin bid sirup, jedva sam ga našla, jer je bio slab rok, ali stići će nam dobar rok. Sirup ne treba rastvarati, ali preračunaj još jednom dozu, da vidiš da li je ok, jer je doktorica rekla da pošto ide vikend, ako djetetu ne bude bolje do subote da mu majka može uključiti sirup.

Već je 15h, a treba trebovati lijekove, jer svi rade do 16h.

16h, narudžba završena. Trebujte do kraja dana, da nešto ne propustimo. Približava se i 200 put kada objašnjavam da će možda sutra biti maske, ali po 1.4KM jer su tekstilne, pa se mogu otkuhavati i ponovo koristiti.

Ova “prodavačica“ koja piše pismo nije svoju djecu vidjela sada već 5-ti dan, jer je djecu ostavila kod roditelja u drugom gradu, vidjevši da je potrebna svim 200 pogleda tog dana i prethodnih i narednih koji nam slijede, da ako ona ne nađe Clexane za trudnicu, mogla bi biti životno ugrožena, da ako ne nađe čika Rajku lijek za pritisak, on mora ići kod interniste, a onda će se izložiti riziku da dobije virus, a spada u rizičnu grupu pacijenata, da ako ta “prodavačica“ ne objasni teta Miri jasno i ne napiše čitko (jer teta Mira slabo čuje) kako da koristi kremu, a ona voli da se maže, imaće neželjene reakcije od dugotrajne upotrebe kreme, da ipak provjeri ono doziranje sirupa za dijete jer svi su sada u žurbi, greške se dešavaju, a dijete je osjetljiva grupa pacijenata.

18h, “prodavačica“ je stigla kući. Kreće skidanje i pranje garderobe iz apoteke. Tuširanje, i konačno jelo. Stomak više i ne “krči“.

19h – Dnevnik.

20h – još uvijek razmišljam gdje smo kao struka zakazali da se ono što učimo tolike godine i znamo i radimo nigdje ne vidi? Da se vidi samo dio da je maska bila 0.2 KM, a sada je 1.4KM, ali je periva?

00.20h – idem mirno da spavam.

Bez obzira u kojoj državi rade, sve “prodavačice lijekova“ ovako provode radni dan.

Preuzeto sa: Apoteka “Anapharm”, Banja Luka