Ljudski odnosinajnovijePorodicaPraktična LolaŽivot

Karantin zbog koronavirusa – ultimativni test braka

Pismo jedne žene njenom suprugu o životu u karantinu povodom koronavirusa.

Prevela: Saša Leper

Siobhan Adcock / Mother.ly

Foto: Pexels

Dragi moj mužu,

Ćao! Volim te. Sjajan si. Zaista. Cijenim koliko stoički podnosiš sve ovo, kako se uvijek brineš za našu porodicu i, ponajviše, koliko vremena provodiš s našim djetetom, igrajući se s njom i pazeći je i pokušavajući da je natjeraš da pogleda nešto makar malo edukativno na Jutjubu.

Cijenim to koliko se trudiš. Tvoja pažnja puna ljubavi pokazuje našem djetetu da čak i pored svih ovih promjena koje je donio koronavirus – samoizolacija i držanje rastojanja od drugih ljudi i zatvaranja škola i svega – ti si i dalje uz nju i, što je podjednako važno, i dalje je u redu zabavljati se.

Person Holding Babys Hand

Ali pobogu. Druže. Kako me samo izluđuješ!

Znam da je to dijelom i do mene. Prosto je teško visiti stalno po nekome… i ne u seksualnom smislu, više onako kao sardine. Samo mi treba prostora – i fizičkog i emotivnog.

A znam da ga treba i tebi.

Prostor nam oboma pomaže da dišemo, da ostanemo mirni i razmislimo prije nego što nešto kažemo ili uradimo. Nažalost, prostor je luksuz koje mnoge porodice, uključujući i našu, trenutno ne mogu zahtijevati.

Šta je još teško? To što sam toliko potrebna na toliko različitih strana. Mislim, navikneš se na neku određenu količinu toga kad postaneš mama – biti potrebna je praktično opis posla. Ali stvarno se naporno trudim da se podijelim na dijelove kako bi svi i sve što zahtijeva moju pažnju dobilo podjednak komad: naše dijete, ti, naša sigurnost i zdravlje, moj posao, naši prijatelji i porodica i sve ove nove obaveze koje su nas strefile kao nakovanj sa neba otkako su škole zatvorile.

(O da, i vijesti. Vijesti bi željele da me cijelu progutaju. Tako su pohlepne.)

Coronavirus News on Screen

A sve to dok se borim sa sopstvenim anksioznostima i strahovima usljed koronavirusa – hoće li sve biti u redu? Kako mogu učiniti da sve bude u redu? Ako ne mogu učiniti da sve bude u redu, kako onda mogu navesti sebe da budem u redu s tim što nije sve u redu?

Teško je. Potrebno mi je da sam nečemu manje potrebna. Znam da nije fer što se nadam da bi to mogao biti ti.

Jer koliko god pažnje da posvećuješ našoj kćerci, čini se da ti treba… hm, kako da to sročim? Uputstva i pomoć i savjet i za neke prilično osnovne stvari?.

Sjećaš li se juče kad si se ponudio da napraviš ručak za sve da ja konačno mogu da odgovorim na neke mejlove za posao što je trebalo da uradim još ranije? Onda si idućih 20 minuta proveo dovikujući mi pitanja iz kuhinje, poput: „Gdje je puter od kikirikija?“, „Gdje je majoneza?“ „Gdje je zelena salata?“, „A šta da napravim?“

Shvataš, zar ne, da su to sve varijacije na temu pitanja: „Šta se nalazi u frižideru ispred koga doslovno upravo stojim?“

To je sitnica. Znam. I smiješno je. I zapravo mi ni ne smeta toliko. Ali jeste pokazatelj krupnije stvari, a to je da se stvarno moramo potruditi da pokušamo da obaveze raspodijelimo što je moguće ravnomjernije – sada i više nego ikada ranije – tako da si zaista međusobno pomažemo i bivamo dobri roditelji.

Predviđanje problema. Samostalno rješavanje problema. Inventivnost. Sjećaš li se onog „mentalnog napora majčinstva“ o kome uporno govorim? E pa to je to. Nemoj prekidati moje dragocjene dvije minute ukradenog vremena za posao tako što me tjeraš da ti kažem gdje je puter od kikirikija.

Molim te, jednostavno nemoj.

Koliko god mi bolno bilo da to priznam, postoji još jedna stvar.

Ponekad se jednostavno ne osjećam dovoljno jakom da nas sve iznesem kroz ovo. U tim trenucima, ako ne osjećam da me neko vidi i čuje, ako ne osjećam da ti osjetiš moj strah i brigu kako me lagano preplavljuju i ne dočekaš me raširenih ruku spreman da nas sve uhvatiš i nosiš neko vrijeme, postanem ljuta, zlobna i puna zamjerki.

Man and Woman Hugging on Brown Field

Očekujem od tebe jednako onoliko koliko ti očekuješ od mene. Ponekad ćemo propustiti prilike da si pokažemo da smo tu jedno za drugo. To je prosto tako. Ali čovječe, u ovom trenutku, kad se to desi… budem tako ljuta na tebe.

Na neki način, pretpostavljam da budem ljuta i na sebe.

Ali ti si osoba koja mi je najbliža. I nadam se da ćeš uvijek i biti. Čak i kad me izluđuješ.

Volim te, dušo. Ljuta sam i plašim se, ali volim te. Čak i kad sam ljuta na tebe. Hajde da uradimo ovo. Zajedno.

Oh i usput – puter od kikirikija je u visećoj s desne strane 😉

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije