
Gdje su nestali internet ratnici?
I svi su zaboravili na Filipa Zavadlava.
Par dana senzacije, a onda kao da se nisu dogodila ubojstva i kao da sustav nije zakazao i ukrao mu djetinjstvo ne djelujući.
Foto: Unsplash
I svi su zaboravili na Filipa Zavadlava.
Par dana senzacije, a onda kao da se nisu dogodila ubojstva i kao da sustav nije zakazao i ukrao mu djetinjstvo ne djelujući.
Foto: Unsplash
Filip Zavadlav je momak koji je počinio trostruko ubojstvo u Splitu – poubijao je dilere koji su prijetili njegovoj obitelji.
Puno priče ljudi, puno priče, naši veliki internet ratnici, bez djela…
Prva sam rekla da treba smiriti strasti kad su svi veliki borci za pravdu govorili kako je Zavadlavovo djelo herojsko i kako bi isto učinili u borbi protiv dilera… A onda i onog napornog susjeda, prijatelja koji je dužan novce, šefa koji maltretira radnike… I svi bi bili jedno divno anarhističko društvo.
Ti isti impulzivni ratnici virtualnog kraljestva ga se danas ni ne sjete. Kratkoročno su izbacili svoje divljačke fetiše gdje svakom tko ih krivo pogleda razrežu grkljan ili sačmaricom prosviraju mozak, a Zavadlav je opet poslužio kao sredstvo pomoću kojeg mogu iskaliti svoj bijes, a poslije ga odbaciti kao iskorištenu maramicu za nos.
Sredstvo, ne čovjek.
Kad smo kod sredstava, skupljala su se i sredstva za odvjetnika, a ulični ratnici protiv nepravde su već tad počeli malo smirivati strasti. Strast za novcem je ipak najveća ljudska strast. Mjesec dana nakon javili su da se skupilo tek par stotina kuna, možda tisućicu, a troškovi u 3-4 tjedna su se digli na preko 30 000 kn.
Znate, i najsrčaniji internet ratnici se ipak malo povuku kad im pokušaš zavući ruku u novčanik, ne samo zbog par kuna manje u džepu nego jer tad sva ta maštanja postaju realnost.
Ipak, nije ni odvjetniku lako. Vjerojatno je isto frka reći da pro bono ne radi i da je htio samo besplatni reklamni prostor u novinama, ali objasni ti bijesnoj rulji da ipak nisi noćima bubao Rimsko pravo da bi bio dobrotvorna ustanova.
Ljudi su impulzivni i srčani kad ih malo najarcaš, a onda to prođe i što su mislili više ne misle i ona navodna empatija koju su osjećali – nestane.
A Zavadlav je opet zaboravljen od društva, od istog onog koje mu se kunilo u pravdu…
I nemoćni, bolesni i slabiji su i sada sami i nezbrinuti, i opet se ništa nije promijenilo…
I opet će sutra njihov život biti samo još jedna statistička brojka, jedan mali naslov crne kronike.