Ipak još ima romantike: Tri istinite ljubavne priče koje su se dogodile usred korone i izolacije

Poziv na prvi sastanak putem drona, zajednička kafa “preko granice”, vjenčanje bez uzvanika…

Koronavirus može zaustaviti saobraćaj, zatvoriti trgovine i granice, dječja igrališta i tržnice, može nas ostaviti bez posla i bez plate, ali nam ne može oduzeti ljubav.

Biti nekome neko je važno, ako ne i još važnije, u doba pandemije koronavirusa. Ljudi će, srećom, uvijek naći načina da potraže, pokažu i njeguju svoju ljubav, a njihove priče nas sve mogu inspirisati ili nam, barem, izmamiti smiješak na lice.

Ugledao ju je sa balkona

Prava moderna ljubavna priča, s uvrnutim početkom kakav i priliči suludoj situaciji u koju je svijet doveo koronavirus, dogodila se nedavno u Brooklynu.

Kad se Jeremy Cohen, 28-godišnji njujorški fotograf zagledao u svoju zgodnu komšinicu preko balkona, odnosno krova zgrade u kojoj živi (kako bi drugačije kad i u Velikoj jabuci vladaju mjere socijalne distance) i odlučio je po svaku cijenu pozvati na sastanak, vjerovatno nije ni sanjao da će njegov romantičan potez završiti u medijima na svim stranama svijeta.

Samo je želio upoznati djevojku koja mu se jako svidjela. Primijetio ju je kako pleše na krovu susjedne zgrade i poželio upoznati, ali nije znao kako s obzirom na preporuku da se svi trebaju držati svojih kuća.

Kreativnost je proradila i on je na njen krov poslao dron na kojem je bio pričvršćen papirić s njegovim telefonskim brojem. I upalilo je!

Ubrzo je od svoje privlačne komšinice Tori Cingarelle primio sms, a nakon nekoliko dana dopisivanja, Cohen ju je odlučio pozvati na sastanak.

Kako je u New Yorku, baš kao i kod nas, sve zatvoreno, nije imao mnogo opcija na raspolaganju, ali dosjetio se nečeg zaista romantičnog. Rekao je Tori da je želi iznenaditi i zamolio za broj njene cimerice s kojom je u dogovoru pripremio romantičnu večeru na krovu, a ni boca vina nije izostala.

Prvi sastanak na krovu

Pozvao ju je da izađe na svoj krov u 17 sati i onda su uživali u zajedničkoj romantičnoj vačeri, svako na svom krovu dok su razgovarali preko FaceTimea. Na kraju su uspjeli otići i na zajedničku šetnju, naravno sa svim mjerama predostrožnosti kako bi se zaštititili od virusa.

Tori je imala plastične rukavice, a Jeremy je hodao u velikom balonu na napuhavanje s cvijećem u ruci i tako su prošetali pustim brooklynskim ulicama na svom prvom zajedničkom izlasku. Oni su i dalje u kontaktu, a svi se, na prvom mjestu Jeremy, nadaju sretnom kraju kad ova kriza napokon prođe.

Vjenčanje u doba korone

Karantini uprkos svoje su vjenčanje u Zadru odlučili održati i Dean Raonić i njegova novopečena supruga Ana . Prvog dana proljeća njih su dvoje bili jedini mladenci u Zadru, a vjerojatno i u cijeloj zemlji koji su svoje dugo iščekivano vjenčanje odlučili održati, samo ne sa 200 uzvanika kao što su planirali, već sa samo njih četvero.

I dok mnogobrojni mladenci svoja vjenčanja odgađaju za neka bolja vremena, Dean i Ana su svoje pomalo tužno, ali ipak romantično vjenčanje uredno prijavili nadležnima te su dobili svog “osobnog redara” koji ih je pratio.

– S nama su bili kumovi, fotograf i redar, a matičarka je održala zaista dirljiv govor. Bilo je jako dostojanstveno unatoč malom broju ljudi. Moram napomenuti i da smo se cijelo vrijeme držali pravila: distanca od dva metra, maske i rukavice – izjavio je Dean za Slobodnu Dalmaciju.

Još desetak dana ranije vjerovali su da će sve nekako ipak biti u redu pa su naručili kolače iz Slavonije i organizovali smještaj za Deanovu porodicu iz Županje. Na kraju su nedelju dana prije proslave doslovno postavljene barikade između gradova te čak ni Anin brat s Paga i Deanov s Vira nisu mogli prisustvovati vjenčanju, a mladenci su  tortu napravili sami.

Dean priča kako su ih preplavili čudni osjećaji. – Ljudi su virili iza svojih škura, čestitali nam, a jedna je gospođa čak bacila i rižu! Mi smo njima vratili nadu, a oni su nas razveselili… – zaključio je Dean, možda nesvjestan da je, osim svojih sugrađana koji su “virili iza škura”, razveselio i tisuće drugih hrvata u izolaciji koje su rastopile fotografije pustog korona-vjenčanja objavljene na stranicama jednog od uzvanika, fotografa Antonija Miše.

Šećer na kraju

Da ljubav nema granice ni kad se zađe u osmo desetljeće života podučio nas je vremešni par koji se uz kafu i keksiće svakodnevno sastaje na granici Njemačke i Danske.

Inga Rasmussen, 85-godišnjakinja iz Danske, i Karsten Tüchsen Hansen, 89-godišnjak iz Njemačke sastaju se na granici blizu grada Aventoft kako bi popričali i zajedno popili kafu sjedeći pritom na preporučenoj udaljenosti od dva metra.

Granica, koje između ovih država nije bilo 25 godina, zbog pandemije koronavirusa se ponovo pojavila, odnosno zatvorena je prije gotovo tri sedmice, ali osamdesetogodišnji par nema namjeru dopustiti pandemiji da ih razdvoji. Inga i Karsten su se upoznali prije dvije godine i već više od godinu i po dana provode zajedno gotovo svaki dan.

Gospođa Ransmusen se iz Gallehusa, grada u kojem živi, doveze do granice autom, a gospodin Hansen na isto mjesto dolazi biciklom iz Süderlüguma. On ponekad za vrijeme njihovog sastanka popije i čašicu nekog pića ili rakije, dok se Inga drži kafe jer, kako je sama rekla za danske dnevne novine Der Nordschleswinger 2. Ja poslije ipak moram sjesti za volan i voziti kući”.

Prije nego što je počela pandemija i prije nego što je došlo do zatvaranja granice, ponekad su zajedno znali otići i na put, a koronavirus im nije uništio optimizam i duh pa tako i dalje rade planove za nova putovanja kad ova kriza jednom prođe.

Sjede prekriveni dekicama.

Osim što su puni planova, uprkos novim okolnostima, nisu odustali od svojih druženja već su pronašli kreativan i siguran način da se i dalje svakodnevno viđaju.

Pored pandemije i koronavirusa i pored rampom zatvorene granice to dvoje simpatičnih starih ljudi sjede pokriveni dekicama na “korona pristojnoj udaljenosti”, svaki s jedne strane graničnog kamena na kojem stoji termosica s kafom, šoljice i kutija keksa. I uživaju jedno u drugome.

Ako to nije slatko…

Preuzeto sa: zivim.gloria.hr