Ljudski odnosinajnovijePorodicaPraktična LolaŽivot

Realni život: ja sam primarni roditelj

Nalazim se u sred dana o kojima sam oduvijek sanjala – odgajam predivnu, nadarenu djecu koja dobijaju mnogo podrške od mog partnera.
Znam da je sve super, stvarno znam.

Prevela: Saša Leper

Emily Glover / Mother.ly

Foto: Unsplash

I ako pitate da se odmaknem i razmislim o tome kako se osjećam kada pomislim na ovaj nevjerovatni poklon, moj iskreni odgovor je da sam veoma zahvalna.

Ali, ako sam iskrena, takođe moram reći i da sam pod daleko više pritiska u svakom trenutku (čak i u 3 ujutru kad spavam ko letva) nego bilo kada prije nego što sam dobila djecu. Ali kada je riječ bar o tome, teret nije ravnomjerno raspoređen na mene i mog partnera.

To što sam „primarni partner“ zapravo znači da sam onaj „očekuj neočekivano roditelj“ koji mora svoje dane, sedmice i čitav život organizovati na način da se sve može promijeniti u sekundi. Kao da postoji iznenađenje na javnom mjestu i šef mora preći na krizni način rada i pokušati da se sjeti svega što bi trebalo da zna i kako da umiri sve ostale – osim što je sa dvoje male djece to situacija koja se dešava gotovo svake sedmice.

To je moja uloga i ja se i dalje pokušavam snaći sa njom.

To što sam primarni roditelj znači da mene zovu iz vrtića.

To što sam primarni roditelj znači da je moje ime ono koje znaju doktor i medicinske sestre.

To što sam primarni roditelj znači da kada pada snijeg ne postavlja se uopšte pitanje ko će morati da reorganizuje posao.

person's left foot

Postoje i oni načini na koji priroda određuje ko je primarni roditelj. Nedavno sam shvatila da sam bila trudna i/ili dojila četiri godine u komadu sa izuzetkom od samo tri sedmice. To prosto nisu odgovornosti koje sam mogla podijeliti sa svojim partnerom.

Ponekad mi te odgovornosti – koliko god se pojedinačno možda čine sitne – padnu prilično teško kada se sve saberu. Imam veoma malo vremena, moje organizacione sposobnosti se neprestanim ispituju, a više mi se ne čini ni da je moje tijelo u potpunosti moje.

Iako je moj suprug moj ogromni izvor olakšanja godinama, ovo je nešto što on ne može u potpunosti razumjeti. Jednako kao što ni ja ne mogu u potpunosti razumjeti odgovornost koju on nosi da obezbijedi sve što je našoj porodici potrebno. Za nas i našu dinamiku, tako izgleda timski rad – samo to može biti prilično teško kada se čini da stojimo na suprotnim na stranama igrališta  i samostalno igramo ili napad ili odbranu.

A onda, na kraju dana, sastavimo se i pričamo o svojim bitkama i slavio pobjede i pravimo strategije o tome kako da napredujemo i poboljšavamo se, kako da si pomažemo da budemo bolji. Pa ipak, iako iskreno ne bih mogla tražiti išta više, čini se da najbolje funkcionišemo kada radimo kao specijalisti.

Ali to što sam primarni roditelj ne znači da prihvatam negativno uz pozitivno; rano roditeljstvo me izaziva da pronađem dobro u lošem. Umjesto da sve ovo posmatram kao obavezu, uvijek me dobro podsjeća kakve su to zapravo prilike.

woman holding baby up

Ja sam ta koja posmatra sna kako sluša svoje predavače, igra se sa prijateljima i druži se kada stignem koji minut ranije u školu da ga pokupim.

Ja sam ta kojoj se moja djeca obraćaju kada žele zagrljaj i tješenje kada su bolesni.

Ja sam ta koja pravi spontane uspomene kada padne snijeg i vodi ih na sankanje.

Ja sam ta koja osjeti kako se beba gura u stomaku, iskusi čudo rođenja i hrani tu djecu – isključivo sopstvenim tijelom.

Umjesto da se posmatram kao primarni roditelj, daleko je više osnažujuće da se posmatram kao ono što zaista jesam u ovom trenutku našeg odnosa: svakodnevni specijalista roditeljstva. Ja sam ta koja drži noge čvrsto na zemlji i iako možda ponekad budu blatnjave, ništa ne može nadmašiti ljubav koju dobijam kao platu.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije