Ljudski odnosinajnovijeNaslovna vijestPorodicaPraktična LolaŽivot

Ženi koja je zarobljena kod kuće u teškom braku

Pismo jedne žene svom mužu koje svi treba da pročitamo.

Prevela: Saša Leper

Her View From Home

Dragi mužu,

Trenutno suzbijam frustracije, vidiš li?

Uporno izazivam svađe posljednjih nekoliko mjeseci. Stalno ti govorim: „Pij manje!“, „Nemoj toliko biti na telefonu!“, „Budi bolji roditelj!“

U pravu sam što želim te stvari, ali griješim što ih tražim tako ljutito.

Ti daješ sve od sebe.

Negdje u posljednjih 18 mjeseci smo se izgubili – između borbe sa dugom zbog posla i stresa odgajanja dvoje male djece uz moje pokušaje da naučim kako da budem domaćica. Prestala sam ti vjerovati. Prestala sam vjerovati da daješ sve od sebe u našem braku, a ti si se prestao truditi da me razuvjeriš.

Zahtijevala sam više jer znam da si sposoban za to. Stalno sam ponavljala: „Znam da možemo bolje“, ali ti se ti osjećao uslovno voljeno, što ne želim.

silhouette of person's hands forming heart

Možda se činilo da te mogu voljeti samo ako si drugačiji.

Sedmicu prije nego što smo saznali da ćemo biti zatvoreni zajedno neodređeno vrijeme  tražila sam da odemo na savjetovalište za parove. Odbio si.

Ponovo smo se svađali oko neke sitnice i rekla sam: „Potrebna nam je pomoć“.

„Neće nam pomoći stranac na internetu“, rekao si.

„Pa šta onda?“ pitala sam.

„Moraš biti otpornija.“

Lako me povrijede riječi, istina. A ti govoriš svašta.

Ti misliš da ja treba da budem jača, a ja mislim da ti treba da budeš ljubazniji.

„Kako onda da kažem kada nešto pogriješiš?“, pitam te.

„Možda da uopšte ne kažeš“; kažeš ti.

Šetamo pored luke, sunce kasnog popodneva se oslikava na prozorima brodova, lagani povjetarac i snijeg koji se topi na putu.

„Možeš li to ostaviti?“, brecnula sam se kada si izvadio telefon da pošalješ poruku. Čini se da je to hiljadita poruka tog dana. Imam osjećaj da više gledaš u ekran nego u mene.

Rekao si ne.

Nastavili smo da hodamo u ledenoj tišini u razmaku od dva metra usred sjaja nadolazećeg proljeća.

Trebalo je da kažem: „Kad si na telefonu ja se osjeća usamljeno.“

Ne čuješ me.

I dok hodamo, donosim odluku.

Odlučujem da prestanem pokušavati da te pretvorim u nekog ko ti nisi. Odlučujem da me tvoje riječi više ne povrjeđuju i da ne tražim promjenu kada uradiš nešto nedovoljno.

Da li to znači da treba da otupim? Možda. Ne čini mi se da je to zdrav način za život, ali ne znam šta drugo da radim.

Znam da ne možemo nastaviti da se svađamo.

Do noću gledamo kako se naši strahovi obistinjuju na vijestima, ti dovršavaš posljednju čašu vina iz boce i posežeš za viskijem. U tišini čitam knjigu. Možda sada i nije najbolje vrijeme za intervenciju.

Ja ću raditi na sopstvenim stvarima: manje ću jesti kad sam pod stresom, više ću vježbati sa prijateljima. Briga o sebi mi daje snagu. Dizanje ruku od brige o tebi je takođe dobar osjećaj.

Izvučem se iz kreveta ranije da sameljem kafu i ugrijem vodu prije tebe. Iznenađeno mi se zahvališ kad ti dam tvoju kafu, do pola punu šolju kako i voliš, da se ne ohladi.

Zagrlim te u kuhinji bez razloga.

„Kako je lijepo što se sad slažemo“, kažeš. Blago se nasmiješim.

man and woman hugging each other

Pitam se: „Da li se stvarno slažemo ili je ovo sve laž? Hoće li se sve raspasti?“

Sjećam se kad sam pitala mamu šta znači riječ autentično kada sam je vidjela napisanu na svom satu kad sam bila mala. Objasnila mi je da to znači prava i dobra. Autentična koža. Sjećam se da sam pomislila da ja želim da budem autentična osoba.

Polako se taj mir u našem domu uvuče u suho tlo mog tijela.

I ja uživam u tome što se ne svađamo. Naš sin noću spava bolje nego ikad. Bolji je prema svojoj sestri, ima manje bijesnih ispada. Pitam se da li je naše loše prikriven manjak poštovanja jednog prema drugom uticao na njega i više nego što smo znali.

Slušam podkast Radia terapija za parove. Voditelj kaže: „Birajte bitke u svom braku.“

Možda se ja ne pretvaram, možda samo pažljivije biram bitke. Možda mi je po prvi put u mnogo vremena bitniji naš odnos nego to da budem u pravu.

Šta ako ovu promjenu perspektive shvatim kao radikalno prihvatanje? Prihvatam te takvog kakav jesi, mužu, iako i dalje želim više.

Mogu te voljeti i željeti promjenu, a ne voljeti te samo ako ćeš se promijeniti.

Zajednička zatvorenost u kući me umekšava.

Nemamo sad oklop prepunih rasporeda koji nas štite od svega pa možemo ili eksplodirati ili postati nježni. U svojoj mekoći pronalazim mir.

Nadam se da ću jednog dana moći ovo sve podijeliti i sa tobom, mužu, iz momenta jačine braka koji je zaliječen, ali ne znam da li će nam se to desiti. Ne mogu da predvidim ni iduću sedmicu, a kamoli iduću godinu.

Ne znam da li će nas ovo ojačati ili me uvjeriti da se naš odnos ne može popraviti, ali u svakom slučaju osjetim duboku snagu. Šta god da se desi, ja ću biti u redu.

U međuvremenu ću onoliko puna ljubavi, prihvatanja i mira koliko to jedna domaćica može da bude. Molim se za mir u svim brakovima sada. Promijeniti se možemo samo iznutra.

Pročitaj još

Od iste osobe

Najnovije